Salto mortale i druge pjesme o univerzalnom mrtvilu
„A za što se budimo ako ne za smrt?“
Salto mortale
.
Zabilježiti,
tiho na poleđini papira
Definiciju brane pamćenja..
.
Objesiti istu,
na dekorativnom panou
Azbestnih hodnika,
dislocirane mizanscene psihe..
.
U vremenu čežnje za delirijem
um ne pita,
Da li ljepota i funkcija
Ljubuju
.
Samo vrući metež
u tiraniji intimnosti,
Gdje kroz usku guštaru
prolaze snovi zagušljivi
Toliko da se o njima ne da misliti
.
Egzistencija nije ništa..
Drugo nego tropički kontinuitet pokreta,
aranžirana tako
da emaskulira stvarnost..
.
Spokoj nije opcija
Tijelima koja se roje
.
Samo skok sa mjesta
Može spasiti
mjesto samo
.
Potrebujem,
Salto mortale u ranjivosti krhkoga
Bez delirija
Bez guštare
Bez spokoja..
.
Satirikon viših vrijednosti
Nježnosti..
.
Potrebujem,
Salto mortale kao sastavni dokaz
razbijene intimnosti..
Mrtvilište zaustavljenih trenutaka
.
Postoji,
Izvan metafizike želje
Sumračje strasti
.
Veliki blok mramora
Dva imena
I uklesana utopija.
.
Živimo, dakle
Za grijehe..
.
Zagledani.
U ravnodušnost
Cjepivo protiv thanatosa
.
Održavamo se živima
Iako su nam izgledi mali
.
I Anđeli čekaju bolje dane..
Na bijelim ruševinama
Napuštenih ludnica
.
Odzvanjaju hodnicima mrtvi koraci
Društvene vrijednosti
smještene na drugom katu
Magle stakla snovima..
Žrtve intelekta
plaćaju tijelom.
.
Želje su nečujne
Poput Božjih priviđenja..
.
Unutar kompleksa stvarnosti
Cvjetni peristil
Za strijeljanje.
Ideja
.
Sve dalje odmiče dan
U nedogled..
Sa sve manje nade.
Da cjepivo protiv thanatosa
Nemaš upravo ti, tvoje postojanje..
.
Jer ti si daleko
I nećeš stići
Na vrijeme.
Ubrizgavanja
.
Višestruke površine
.
Treba ići s one strane
Nečasnosti:
.
Iza
Izvan sebe
Uz rub bjelokosnih taktova
Kroz okular alegorije od stakla
Do trošne oranžerije
Potpuno uvenule..
.
Iza
Krajolika mogućnosti
Kroz mimohod bogova
Koji to nije
.
Iza
Metafizičkog smisla čežnje
Prolaznim dodirom
poremetiti igru..
Starinske šah-ploče
.
Iza
Anamorfoze misli
Ubrzavajući si puls sjećanjem
Unakrsnom žudnjom
Okusa brzine otrovne strelice
Uraslom u biće..
.
Iza
Noćne bujnosti stvari
Gdje vjetar podiže haljine redovnicama..
Ispod oktave tvog glasa
Dijaboličnog ditiramba
Usred ničega..
.
Iza
Tamo Iza
Je istina:
.
Višestruke površine
.
I tvoje i moje..
.
.
Kozmologija sjećanja
.
Podrum od stakla
Nabijen zemljom
Za grobove
.
Skriveni prolazi
Za iskušenje straha
Mladoj radoznalosti
.
Zimnica od metaka
Omekšala
U jedinstvenoj vrsti bezumnosti
.
U budućnost se gleda odozdo
U smjeru zraka
Očima kazaljke
.
Dok gore
U toplom kunićnjaku
Vijenac krzna
Na malim lubanjama
Sanja o travci..
.
Spasa ima samo u snovima
.
Groznica beskraja
.
Točnije,
Stanje nakon groznice beskraja:
Dokinuto/Nad
Sablasno postojanje
nabijeno prazninom,
Gdje je zrak spoj
melema i otrova,
I sve miriše
na smiraj..
.
Točnije,
Preokrenuta simetrija
u raslojenosti privida,
I odsustvu želje..
da se zakorači
u prizor uokviren vječnošću,
Krajolicima vlastitih žaljenja..
.
Točnije,
Pogrebna svila
ispod haljine.
Tijela preplavljenog
Lucidnošću..
Na rubu sjećanja.
I onaj pogled, o Bože
Onaj pogled..
.
U toj rozeti kaosa
Nekako se opet snađu
prije nego iščeznu
gotovo dodirnute
Univerzalne harmonije:
Iluzija, Fatalnost,
Nabijenost, Punina..
.
Najudaljeniji smo
kad se približavamo.
Nakon groznice beskraja..
Točnije
.
za P.U.L.S.E: Helena Berden
Slobodni stih nikad ne smije biti dokraja slobodan. Pjesma mora imati neku svoju ritmiku sa formalne strane. Ovo su preduslovi da bi se lirično iskazao neki smisao. Šta ovdje imamo? Katalog riječi za koje pjesnik misli da dobro zvuče i da iskazuju nešto. A to pseudoiskazivanje pjesnik pokušava argumentovati sa ubacivanjem neke strane riječi. Ne mogu se fraze redati i onda se to nazvati poezijom. Ne ide
Zašto ne? Ionako, nigde nemamo potpunu slobodu. Treblo bi da barem kao umetnici, u bilo kom smislu, imamo apsolutnu slobodu.
Zapravo, svaka od ovh pesama ima neko skriveno značenje. Podseća, pomalo na haiku poeziju. Pesme imaju svoju rimiku, samo zavisi od toga kako je ko vidi tj čita.
Ove pjesme imaju svrhu da zvone i da čitalac pomisli da one imaju skriveno značenje. Nemaju ni estetsku ni misaonu vrijednost. Haiku ima strogu unutrašnju strukturu i skoro pa jedinstvenu tematiku. Ništa nema ovdje što odražava slobodu niti umjetnost. Ritmika je ovdje samo u tome što se nepovezano redaju stihovi koji opasno zvuče. Nigdje ništa, tugo moja, a sve krpune riječi i veliki umjetnici.
Ognjene, mislim da nisi u pravu. Neke od pesama su sasvim dobre, cak odlicne. Pozdrav
Nisam sklon suditi dali su dobre ili ne, ali bih se složio da svakako imaju veze sa velikim jadom današnjice.