Supružnici Jan i Eva Rosenberg par su bez djece, nekadašnji glazbenici i apolitični intelektualci koji 1971. godine žive na udaljenom otočiću u neimenovanoj zemlji. Tu su se sklonili nakon što je državu zahvatio građanski rat, a unatoč burnom odnosu i povremenim svađama vole se i međusobno poštuju. No problema je sve više, jer je Jan odveć senzibilan i plah čovjek kojeg rat prilično uznemiruje, a za razliku od njega Eva bi željela da imaju djecu.

Godine 1969. nominirana za Zlatni globus kao najbolji film s neengleskog govornog područja, drama Ingmara Bergmana izravna je i gorka osuda svih ratova, bez obzira gdje se vodili i tko bili njihovi sudionici. To nimalo ne čudi, jer se Bergman deklarirao kao naglašeno apolitična osoba, a njegov je film ugođajem turobna parabola u kojoj su dramatična zbivanja smještena u mirno i naizgled idilično seosko okruženje. Autor apostrofira nesreću koju rat uzrokuje svima uključenima, jer nitko ne može biti pošteđen ratnih zbivanja i tragedije, ma koliko se pokušavao držati postrani. Pritom su sve strane sposobne činiti u miru nezamislive okrutnosti, a rat pojedinca dehumanizira do granice koju više nije moguće kontrolirati. Bergman stalno zadržava poziciju neutralnog promatrača i opservatora ljudskih stanja i djelovanja u traumatičnim situacijama, kloneći se poistovjećivanja s bilo kojom od zaraćenih strana i ne baveći se razlozima izbijanja rata, jer prema njegovu mišljenju u konačnici nije ni važno tko je u pravu a tko u krivu. Riječ je o pesimističnoj apokaliptičnoj viziji nesigurne budućnosti u kojoj je bijeg samo privid trenutnog spasa, jer će rat i razaranje stići svakoga i svugdje.

Korto

Izvor: Kino Tuškanac

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

  Film, Ingmar Bergman, Kino Tuškanac, Korto, Skammen, Sramota