Starac koji je odlazio sam – Ingmar Bergman

Starac koji je odlazio sam – Ingmar Bergman

Ingmar-Bergman

Iako je važio za komplikovanog saradnika i teškog čoveka, švedski sineasta i pozorišni reditelj Ingmar Bergman znao je u kom trenutku treba da se povuče iz filmskog i pozorišnog života, što je odlika ljudi koji su svoju umetničku i ljudsku sujetu podređivali istinskom odnosu unutrašnjeg i spoljašnjeg vremena.

Iskoristivši proslavu svog 86. rođendana, Bergman je objavio da se povlači iz pozorišta, dodajući da je Ibzenova drama Duh (1992) njegova poslednja pozorišna postavka. Pri tom, slavni švedski umetnik istakao je da je teatar, kao nešto od čega počinje i gde se završava sve, bliži njegovom srcu od filma, koji mu je doneo svetska priznanja.

bergman_3007_narrowweb__300x4680

Iz više od stotinu pozorišnih komada koje je Bergman postavio, ističu se dela Šekspira, Strindberga, Ibzena i Čehova, ukazujući na stremljenja i ideje koje je ovaj stvaralac ovaplotio u svojim filmskim ostvarenjima.

Kao autor koji pripada egzistencijalističkom krugu i hladnoratovskoj generaciji, Bergman je u svojim prvim delima koja su ga proslavila ukazao na krizu duhovnosti i gubitak metafizičke ravni u svetu iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka nad kojim se nadvila apokaliptična opasnost. Likovi iz njegovih filmova neprekidno tragaju za svojom suštinom i potvrdom u nečemu višem. Otud i antologijska partija šaha iz filma Sedmi pečat (1956) koju u srednjovekovnoj Švedskoj igraju Vitez i Smrt, kao metafora instinktivnog i grozničavog otimanja od zlog udesa u traganju za sopstvenim identitetom.

IngmarBergman

U Bergmanovim delima ideologija nije u prvom planu i nije data kao nešto posebno, više se radi o večnoj upitanosti i instinktivnom strahu od suočavanja sa onostranom prazninom. Za njega osnovni pogled na stvari je taj da nema osnovnog pogleda na stvari.

„U početku veoma dogmatski, moj pogled na život postepeno se rastvorio. On čak više i ne postoji“, reći će Bergman misleći na svoje detinjstvo provedeno pod strogim nadzorom oca, koji je bio sveštenik. Tako je Bergman ušao u svet umetnosti kao pobunjeni sin, sa osećajem slobode, kako su mnogi primetili, kakav niko nije imao. U skladu sa tim, i pitanje odnosa politike i umetnosti Bergman je komentarisao kao nešto što više ne postoji, jer je umetnost kao takva samu sebe isključila.

bergman (1)

„Politička aktivnost je danas prenapregnuta putem vesti, trenutnim prisustvom televizije na mestu događaja u bilo kom delu sveta. U tom pogledu umetnost potpuno kasni. Umetnici nisu vizionari društva kakvi bi trebalo da budu. Oni i ne mogu da zamisle to! Stvarnost prolazi mimo umetnika i njihovih političkih vizija“, zaključio je Bergman još 1968. godine. Kada je nemoguće idejama uticati na stvarnost, one prelaze u snove – veliku opsesiju ovog umetnika.

Bergman je ukazao na presudnu važnost filma kao medija koji na specifičan i najuspešniji način komunicira sa snovima, uvodeći gledaoca u svet likova koji promiču kraj njega, čineći ga učesnikom u tom snu. Međutim, priznaće da ga je jedan režiser nadmašio u tome:

„Kada film nije dokument, on je san. Zato je Tarkovski najveći od svih. On se kreće sasvim prirodno kroz sobu snova. On ne objašnjava. Šta bi i imao da objasni? On je posmatrač, sposoban da predstavi svoje vizije u tako nezadrživom, ali najspremnijem mediju. Čitav svoj život lupao sam na vrata prostorija po kojima se on kretao tako prirodno. Samo u par slučajeva uspeo sam tek da provirim. Svaki od mojih svesnih pokušaja završio se zastrašujućim neuspehom“.

ingmar-bergman

Govoreći o švedskom reditelju, Fransoa Trifo kaže da za Bergmana samoća znači postavljanje pitanja, a stvaranje filmova odgovor na njih. „Ništa od toga nije romantičnije“, zaključuje Trifo.

ingmarbergman (1)

Sudeći po broju filmova koje je režirao (preko 60) i broju drama koje je postavio (preko stotinu) Bergman je ceo svoj život neprestano davao odgovore svojim delanjem. Kada je osećao umor, povlačio se. Sredinom šezdesetih sam je otišao na psihijatrijsku kliniku zbog psihičke iscrpljenosti usled napornog rada i neverovatne filmske i pozorišne produkcije. Desetak godina kasnije dobrovoljno će otići iz Švedske u Nemačku, kada je uhapšen zbog navodne utaje poreza.

bergman (1)

Posle filma Fani i Aleksander (1982), prožetog autobiografskim momentima, objavio je da se povlači iz filma. Nakon smrti supruge Ingrid, 1995, saopštio je da se povlači i iz teatra, mada se ponovo vratio. Devet godina kasnije, na svoj rođendan, 14. jula, po drugi put se oprostio od sveta pozorišta: „Ne želim da me iznesu iz pozorišta. Odlazim svojevoljno. Niko neće morati da kaže: ’Ovaj starac mora da ode’“. Umro je 2007. godine

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Snezana Moracic
Snezana Moracic
13 years ago

Iako je važio za komplikovanog saradnika i teškog čoveka, švedski sineasta i pozorišni reditelj Ingmar Bergman znao je u kom trenutku treba da se povuče iz filmskog i pozorišnog života, što je odlika ljudi koji su svoju umetničku i ljudsku sujetu podređivali istinskom odnosu unutrašnjeg i spoljašnjeg vremena.

Iskoristivši proslavu svog 86. rođendana, Bergman je objavio da se povlači iz pozorišta

pa ako je odlucio da se povuce u svojoj 86.godini, o kom to odsustvu sujete pricamo?

rekao je da se povlaci iz filmske umetnosti ’82 posle Fani i Aleksandar, a on je sve do 2002 snimio jos JEDANAEST FILMOVA, poslednji, Saraband, sto mi nikao ‘ne uzimam za zlo’, naprotiv, meni se Saraband zajedno sa skoro svim njegovim filmovima vrhunsko delo.
‘Erotska igra za dvoje’. Bah. Celo. /Isto muzicko delo koje je Rostropovic izveo na sahrani Tarkovskom/ Pa ima li boljeg i efektnijeg kraja za kraj jednog magicnog putovanja kroz zivot?

interesantan je podatak da je tog dana, kada je bergman umro , umro jos jedan titan filma – antonioni, dva titana u jednom danu. bergman 89, antonioni 94!

jos ako se uzme u obzir ko je bio ‘izvor njegove mladosti i dugovecnosti :
Eva Dahlbeck, Harriet and Bibi Andersson, Ingrid Thulin, Gunnel Lindblom, Liv Ullmann, Lena Olin…nije ni cudo.

a pre dva dana sam ponovo gledala ‘winter light’…’Moramo da zivimo’, rece pastor coveku koji razmislja o samoubistvu. ‘Zasto moramo da zivimo?’

pastor nije odgovorio. e to je ta ‘bergmanovstija’, pitanja kojima ne treba odgovor.

slavcek wolf
slavcek wolf
10 years ago

Mislim da je Bergman stvaralac koji treba da se na]e na studijama psihologije, kliničke, dečje, psihoterapije, psihijatrije… I njegovo delo i njegova ličnost i njegov život. Zašto. Zato, jer je sveukupni učitelj. I komunikator životnih kriza, životnih perioda, osobito detinjstva i starosti, ali i ostalih; ljudske svakodnevice, samoće, ljubavi, otkrića raznovrsnih koji se jednostavno dešavaju tokom jednog ljudskog života… Bergman je dobar kliničar.
Njegov rani stvaralački filmski opus je pitak i blizak razumevanju; neki filmovi traže osobitu pažnju i strpljenje, neki su jednostavno zanimljivi.
Ja najviše volim “Divlje jagode”.
Intervju sa Bergmanom, starcem na ostrvu Faro, obavezno pogledati i slušati. Osluškivati i pratiti u vlastitoj samoći.