Život je zanimljiva pojava, zadivljujuća i duboka, no unatoč brojnim potvrdama, ne doživljavamo ga uvijek tako. Živjeti sadržajno i svjesno ne izgleda sasvim jednostavno, osobito danas, u našem složenom i proturječnom vremenu. Mnoštvo problema, teškoća i stresnih situacija neprestano se “svaljuje na našu glavu”.

Postoje problemi povezani s borbom za puko preživljavanje. Za njihovo rješavanje ljudi često žrtvuju zdravlje, živce, psihičku stabilnost, ponekad čine kompromis sa savješću, odričući se svojih principa. Borba za materijalno blagostanje mnogima je postala životno uvjerenje, vrhovni princip postojanja u ime kojeg je sve dozvoljeno. Ona je ljude pretvorila u sluge najpopularnijeg i najmodernijeg svjetskog kulta, istisnuvši iz našeg života ne samo pojam Boga, nego i mnoge duhovne i ljudske vrijednosti. Danas vlada samo jedno božanstvo – Novac. Njegova vladavina, kao i vladavina svakog tiranina, daje u početku primamljiva obećanja, no kasnije donosi samo razočaranja i rušenje iluzija. Iza fasade idiličnog raja u kome materijalno osiguran čovjek može dobiti i raditi sve što želi, krije se mnoštvo neriješenih ljudskih konflikata od kojih možda ne stradava tijelo, ali stradava duša. Što više materijalni problemi izlaze na površinu i počinju se isticati kao životni prioriteti, tim više problemi duše prelaze u “ilegalu”. Međutim, to što oni ne upadaju u oči, ne znači da ih nema, da ne muče ljude.

Usamljenost je jedno od tih gorućih, bolnih pitanja ljudske duše koja pogađaju sve, neovisno o materijalnom statusu, intelektualnom nivou ili broju diploma. Nema čovjeka koji bi se mogao pohvaliti da nikada na vlastitoj koži nije osjetio ovo osobito, ponekad nezdravo, a ponekad, naprotiv, vrlo duboko i plemenito nutarnje stanje. Ako se zapitamo zašto i u kojim se situacijama čovjek može osjećati usamljeno, odmah će postati jasno da se odgovor ne nalazi tako lako. Doista, problem usamljenosti podsjeća na golemi ledeni brijeg: postoji manji, za sve vidljiv i svima razumljiv gornji dio, no postoji također i drugi, mnogo veći dio, uronjen u vodu, koji ostaje van dosega čovjekovog pogleda, općih razmatranja i sveobjašnjavajuće, dostupne i shvatljive ljudske logike.

Iza fasade idiličnog raja u kome materijalno osiguran čovjek može dobiti i raditi sve što želi, krije se mnoštvo neriješenih ljudskih konflikata od kojih možda ne stradava tijelo, ali stradava duša.

Usamljenost: vidljivi dio ledenog brijega

Kada promotrimo gornji, površinski dio ledenog brije­ga, postaje jasno da stanje usamljenosti nastaje kada nedostaju kontakti s vanjskim svijetom i drugim ljudima, ili kada oni, zbog ovog ili onog razloga, postaju problematični. Iz ove pozicije glavni problem usamljenosti, oko kojeg se sve vrti i unutar kojeg se traže uzroci ovom stanju i izlazi iz njega, postaje aktualna i istinski važna tema međuljudskih odnosa. Pogledom u dušu usamljenog čovjeka moguće je vidjeti mnoštvo uzroka takvog stanja. Pročitali bismo u njoj dirljivu povijest o mnogim promašenim odnosima, o razočaranjima, o strahovima da opet ne budemo ranjeni i opet prevareni. Netko se osjeća usamljenim jer u svom životu uistinu nema nekoga koga bi volio, srodnu dušu s kojom bi mogao dijeliti i tugu i radost. Drugi u svojoj usamljenosti čezne naprosto za tim da bude zaista voljen, da barem u nečijem životu, makar i psećem, zauzima središnje mjesto. Mnogi se osjećaju usamljenima zato što usred mnoštva ljudi, čak među rodbinom i najbližima, ne nalaze one koji bi zaista mogli razumjeti njihove misli, osjećaje, skrivene snove i težnje. To je opće poznata činjenica i problem koji se često sreće kod onih koji imaju gomilu poznanika, ali ni jednog istinskog prijatelja. Mnogi se osjećaju usamljenima jer su ih toliko puta odbacili, podvaljivali im, zavaravali ih, da više ne vjeruju nikome i ni u što, čak ni onda kada im se ljudi pokušavaju približiti s iskrenim i dobrim namjerama. Moramo spomenuti i usamljenost jakih i psihički stabilnih ljudi od kojih svi traže pomoć i savjet, kod kojih je moguće u bilo koje vrijeme doći i isplakati se na njihovom ramenu, zaboravljajući pritom da su ti “jaki” ljudi također usamljeni jer se nemaju na koga osloniti, zatražiti savjet, razu­mijevanje i podršku.

Osjećaj usamljenosti uvijek je izravno povezan s našim odnosima prema drugim ljudima.

Onaj koji je jednom osjetio usamljenost – bilo zato što nikada nije doživio pravu vezu, bilo zato što ju je izgubio – već se unaprijed boji. Strah od usamljenosti prirodan je i potpuno razumljiv. No vrlo često on postaje izvor pogrešnih rješenja, teških psihičkih stanja, nepromišljenih koraka. Kad shvatimo da je strah od usamljenosti samo vrh ledenog brijega, otkrit ćemo da je on zasnovan na jednoj bitnoj postavci. Osjećaj usamljenosti uvijek je izravno povezan s našim odnosima prema drugim ljudima. Ukoliko su oni skladni, mi nismo usamljeni, ukoliko nisu, događa se suprotno. Ukoliko se držimo ovih istinitih, ali površnih postavki i ne pokušamo dublje sagledati problem – a u većini je slučajeva tako – blagostanje i mir naše duše i naš osjećaj sreće ovisit će o drugim ljudima, a ne o nama samima. U većoj ili manjoj mjeri postajemo ovisni o njihovim reakcijama, raspoloženjima, znakovima pažnje, njihovoj podršci, razumijevanju i pomoći. Prisutnost svega ovoga čini nas sretnima, pomaže nam da živimo i osjećamo se ostvareno i ispunjeno. Kada takva vanjska očitovanja izostanu, gubimo ravnotežu, povjerenje u sebe, padamo u depresiju, osjećamo se slabo, bespomoćno, ranjivo, a nerijetko život za nas gubi svaki smisao. Tako naša vlastita sreća najmanje ovisi o nama samima, a najviše o vanjskim okolnostima i o tome kako će se prema nama odnositi drugi ljudi. Strah od usamljenosti koji se potom rađa dobiva formu straha od gubljenja onoga što imamo, ili onoga što bismo mogli imati u povoljnim okolnostima.

Istinska usamljenost je usamljenost duše, ona nastaje kada njene suštinske potrebe nisu zadovoljene.

Ovo potvrđuju odgovori ljudi na pitanje zašto se boje usamljenosti. Jedni odgovaraju da je usamljenost strašna jer pod stare dane neće imati nikoga uza se. Drugi se boje proživjeti život, a ne osjetiti pažnju, toplinu, ljubav, podršku, bez druženja i bez prijatelja. Očigledno da su svi ti razlozi potpuno opravdani i uistinu dirljivi jer se tiču najosjetljivijih pitanja, no u njima postoji jedno malo “ali”.

Problemi u odnosima – posljedice, a ne uzroci usamljenosti

Svaki put kada strahujemo da ćemo ostati bez onoga bez čega ne možemo živjeti, proizlazi da, slično Hermanu iz Pikove dame, sve svoje nade u sretan život vežemo uz jednu jedinu “kartašku kombinaciju” koju jednostavno moramo dobiti ili će se sve srušiti jer drugih kombinacija nemamo. Ali život nije film, i imajući to na umu, postavljamo si pitanje: “A što će se dogoditi ako zaista ostanemo bez voljene osobe, bez djece, bez prijatelja, bez podrške, razumijevanja i oslonca? Hoće li to značiti da je s našim životom gotovo? Znači li to da nema više nikakve mogućnosti osjećati se ispunjeno i da smo osuđeni na puko životarenje, u kojem pokušavamo zaboraviti i ne razmišljati?”

Želimo li odgovoriti na ovo pitanje, potrebno je pogledati dublje, u onaj drugi dio “ledenog brijega” koji nije odmah vidljiv i shvatljiv. I tada postaje očigledno da istinska usamljenost nipošto nije uvjetovana time kakve smo međuljudske odnose izgradili. Problemi u odnosima samo su posljedica, a ne uzrok usamljenosti. U skladu s tim, ako želimo upoznati istinsku ljubav, prijateljstvo, osjetiti sreću, biti shvaćeni, živjeti s nekim na istoj “valnoj duljini”, moramo riješiti dublja pitanja povezana s potrebama naše vlastite duše. A te potrebe ne ovise o tome kako se drugi ljudi odnose prema nama, nego ovise isključivo o nama samima, o tome kako se odnosimo prema životu, prema pitanjima postojanja, prema drugim ljudima, prema svijetu koji nas okružuje. Istinska usamljenost je usamljenost duše, a ona nastaje kada njene suštinske potrebe nisu zadovoljene. Duša ne čezne samo za istinskim međuljudskim odnosima, nego čezne i za svime što joj omogućava otkrivanje njezinih potencijala, skrivenih snova, njezine plemenitosti i duboke mudrosti.

Autor: Jelena Sikirić

Izvor: Nova Akropola

Tekstovi o psihologiji na portalu P.U.L.S.E

  Nova Akropola, Psihologija, strah, usamljenost