Godine 1976, u dobi od sedamdeset i devet godina, nakon čitavog života služenja u britanskoj vojsci gdje je obavljao visoke dužnosti i družio se s predsjednicima i kraljevima, general-pukovnik John Bagot Glubb, zvani Glubb Pasha, napisao je kratak, ali pronicljiv esej o životnom ciklusu supersila pod nazivom Sudbina carstava.
U ovoj maloj knjizi, Glubb se poziva na ideju začetu još u rimskoj i srednjoameričkim kulturama. Ti su drevni narodi primijetili da je sve u prirodi ciklično, a budući da je ljudska povijest dio prirode, i ona mora biti ciklična, odnosno mora prolaziti kroz stalne i ponavljajuće faze. Na primjer, svaka godina prolazi kroz ciklus godišnjih doba – proljeće, ljeto, jesen i zima; svaki ljudski životni ciklus – koji nije prekinut zbog nesretnih okolnosti ili bolesti – prolazi kroz faze rođenja, djetinjstva, mladosti, odrasle dobi, starosti, smrti (i ponovnog rođenja?). Na isti način, ljudska povijest također prolazi kroz faze koje se ponavljaju, a Glubb se u svojoj knjizi posebno osvrće na životni ciklus carstava, ili onoga što bismo danas nazvali – supersila.
Prema Glubbu, svaka supersila koja dolazi na pozornicu povijesti ima jedinstven i ogroman utjecaj na svijet, pomažući tako evoluciji čovječanstva, i nakon prosječnog životnog vijeka od dvjesto pedeset godina nestaje sa svjetske pozornice, stvarajući mjesto drugom carstvu. Poput živog bića, carstvo prolazi kroz različite faze ili “doba” razvoja: doba pionira, doba osvajanja, doba trgovine, doba bogatstva, doba intelekta i, konačno, doba dekadencije. To se može usporediti s izlaskom i zalaskom Sunca – gdje Sunce doseže svoj najviši vrhunac između doba trgovine i doba bogatstva. Zanimljivo je primijetiti da su digitalne igre, kao što je igra Civilizacija Sida Meiera gdje igrači razvijaju svoju kulturu kroz vrijeme, intuitivno razvijene na vrlo sličan način.
Pogledajmo svako od ovih doba detaljnije:
Doba pionira – u ovom dobu relativno nepoznati ljudi izlaze na pozornicu povijesti, s velikom inicijativom, optimizmom i energijom. Obično se bore protiv starijih carstava i nacija oko sebe i preuzimaju njihove gradove i mreže. Postoji snažno samopouzdanje, koje se očituje kroz jake, pronicljive i energične vođe. Bilo da se radi o Mongolima, Arapima ili Amerikancima, teško je racionalno objasniti pojavu novog carstva te pretvorbu naroda iz neke zabiti u svjetski fenomen.
Nova nacija ne odlikuje se samo pobjedom u bitci, već i nemirnom poduzetnošću na svakom polju. Muškarci se probijaju kroz džungle, penju se na planine ili hrabro plove Atlantikom i Tihim oceanom. (…) Siromašni, izdržljivi, često polugladni i loše odjeveni, posjeduju hrabrost, energiju i inicijativu, te svladavaju svaku prepreku i čini se da uvijek kontroliraju situaciju.
Doba osvajanja – prethodno siromašna i nepoznata nacija koja je stupila na pozornicu povijesti sada postaje nacija osvajača. Pokazuju neizmjernu hrabrost i organiziranost, obučavaju se u ratnom umijeću učeći od ljudi koje osvajaju. Njihova svježina omogućuje im da ne budu vezani za stare načine rada, dopuštajući originalnost i prilagodljivost.
Doba trgovine – goleme površine zemlje omogućuju lakšu trgovinu jer nema potrebe za prelaskom mnogih granica. Zamislite, na primjer, premještanje naranči iz južne američke savezne države Floride u Chicago na sjeveru, udaljen 1900 km. Kad bi svaka američka država imala vlastite državne granice, vozač kamiona morao bi se podvrgavati propisima, porezima i dozvolama svake države, umjesto jednoj saveznoj vlasti kao što je to danas. Bilo bi to mnogo teže i skuplje. Iz tog razloga, carstvo omogućuje lakšu trgovinu. U jednom trenutku povijesti, na primjer, rimski je dužnosnik mogao putovati šest mjeseci, a da uopće nije napustio Rimsko Carstvo.
Trgovina, po svojoj prirodi, također promiče širenje znanja, umjetnosti i izobilja, te razvoj tehnologije. U ovo doba carstva, trgovačka inicijativa slavi se rame uz rame s hrabrošću, patriotizmom i predanošću dužnosti. Obrazovanje formira snažne ljude, koji imaju za cilj služiti svojoj naciji najbolje što mogu.
Doba bogatstva – Tranzicija se dogodila, preokret je napravljen. Kako se trgovina povećava, pojavljuje se nova generacija trgovaca koja ne pridaje nikakvu važnost starim vrijednostima časti i slave, već polaže vrijednost samo na novčane dobitke.
Čini se da nema sumnje da je novac faktor koji uzrokuje pad ovog snažnog, hrabrog i samouvjerenog naroda. (…) Prvi smjer u kojem bogatstvo šteti naciji je moralni.
Ljudi traže novac za sebe, a ne za svoju zemlju ili zajednicu, a cilj mladih više nije slava, čast ili služba, već novac. Kao rezultat toga, u carstvu raste obrambeni stav, koji se počinje okretati vanjskim ili unajmljenim plaćenicima za obranu svojih granica. Više se ne nastoje proširiti, već zadržati status quo. Herojstvo postaje stvar prošlosti, pa se čak u određenoj mjeri smatra i nemoralnim.
Doba intelekta – imućni mladi ljudi sada ciljaju na stjecanje znanja i akademskih dostignuća koji vode do novih otkrića i tehnološkog napretka. U nekoj vrsti nostalgičnog sanjarenja, intelektualci se počinju osvrtati, dokumentirati i zapisivati povijest carstva. Opasan nusproizvod dobi intelekta je uvjerenje da intelekt sam po sebi može riješiti probleme svijeta. Svaka mala aktivnost zahtijeva za svoj opstanak određenu mjeru samopožrtvovnosti i služenja od strane svojih članova. (…). Dojam da se situacija može spasiti mentalnim umovanjem, bez nesebičnosti ili ljudske samoposvećenosti, može dovesti samo do kolapsa.
Doba dekadencije – carstvo stari… Javljaju se građanski nesporazumi. Brod tone, a umjesto suradnje na njegovom popravku ili izgradnji novog broda, političke frakcije međusobno se bore oko ostataka. Imigranti preplavljuju gradove. Ponovno se pojavljuju sjećanja na stara rivalstva. Kao odgovor na potonuće carstva, bespomoćni građani reagiraju agresivnošću ili mentalitetom “poslije mene – potop”, nastaje atmosfera pesimizma i lakomislenosti. Ljudi žive za sebe i za trenutak, ubrzavajući tako raspad carstva.
Negdje se možda rađa novo carstvo…
Nijedan model ne može opisati stvarnost na apsolutan način, a ovaj je model, kao i svaki drugi, aproksimacija istine, no može nam dati uvid u određene stvarnosti. Čitajući povijest i osvrćući se oko sebe, prolaze li zemlje i narodi kroz faze života, baš kao i mi ljudi? I ako je tako, u kojoj je fazi naša civilizacija danas? I još važnije, što možemo učiniti po tom pitanju u trenutnom vremenu? Možemo li spasiti carstvo od pada ili ublažiti njegov pad… ili možda posijati sjeme za novo i bolje? Što god činili, važno je ne pasti u pesimizam i očaj. Bolje je napraviti mali pozitivan utjecaj nego iz udobnosti naslonjača gledati kako život prolazi.
Sudbina se, možda, ne može promijeniti, ali kako ćemo reagirati na sudbinu, u našim je rukama.
Autor: Gilad Sommer
S engleskog prevela: Helena Marković
Izvor: Nova Akropola
Sudbina carstava added by P.U.L.S.E on
View all posts by P.U.L.S.E →