Sveta kapela u Parizu
La Sainte-Chapelle (Sveta kapela) nalazi se u samom središtu Pariza, u najstarijem dijelu grada (Ile de la Cité), gdje je nekada bio kraljev dvorac. Mala u odnosu na velebne gotičke katedrale diljem Francuske i Engleske, ona ipak predstavlja savršen primjer cvjetne gotike. Mnogi je smatraju čak najljepšim arhitektonskim djelom ovog stila.
Napravljena je po narudžbi Luja IX. (tzv. Luja Svetog) za čuvanje dragocjenih relikvija Pasije: Kristove krune od trnja i dijelova Kristova križa koje je francuski kralj kupio od cara Balduina II. Kapela je služila kao uvećan kovčežić za pohranu tih svetih predmeta.
Sainte-Chapelle je sagrađena za svega šest godina (1238. – 1248.), što je rezultiralo za ono doba neuobičajenom ujednačenošću stila u arhitekturi i umjetničkoj obradi. Većina se gotičkih katedrala gradila po nekoliko desetljeća, pa su se umjetnici, obrtnici i arhitekti mijenjali.
Ima dva kata i sastoji se od dviju kapela iste površine (33 x 10,7 metara), ali različitih visina. Čvrsti temelji i jaki stupovi donje etaže nose prozračan gornji dio koji završava krovom kojim dominira vrh od cedrovine visine 33,25 metara.
Po svojoj unutrašnjoj površini Sainte-Chapelle nije veća od seoske crkvice, ali je visinom usporediva s prvim gotičkim katedralama. Svod gornje etaže doseže visinu od 20,50 metara. Na zapadnoj fasadi je ulazni trijem sa stupovima nadsvođenim šiljastim, gotičkim završecima.
Donja kapela, posvećena Bogorodici, niskog je svoda, visine 6,60 metara i daleko je tamnija od gornje. U zidovima je ostavljeno samo nekoliko manjih otvora jer oni nose cijelu težinu gornje kapele. Taman ugođaj, kao i male dimenzije, pomalo podsjećaju na kriptu, ali profinjenost izvedbe nosača i dekora u opreci je s ovim dojmom.
Unutrašnji stupovi koji podupiru četverodijelni svod bogato su ukrašeni naizmjenično zlatnim motivima francuskog ljiljana na azurnoj pozadini i zlatnim motivima kastiljske tvrđave na crvenoj pozadini, u čast kraljeve majke Blanke Kastiljske. Svod na kojem dominira azurna pozadina sa zlatnim ljiljanima podsjeća na zvjezdano nebo.
Gornja, jednobrodna kraljevska kapela, posvećena je Kristovoj krvi i Križu i tu su, u posebnom kovčežiću, bile smještene dragocjene relikvije.
Cvjetna gotika u ovoj kapeli dolazi do svog punog izražaja. Arhitekt, građevinari, kipari i slikari upotrijebili su svu svoju inventivnost da stvore pravo remek-djelo. Svjetlo, boje i prostornost stapaju se u savršenu harmoniju umjetnosti i snage vjere srednjovjekovnog čovjeka.
Kontrafori, inače karakteristično graditeljsko rješenje gotičkog stila, izgrađeni su tako da su izrazito izbačeni prema naprijed, ali u ovom slučaju ne bi bili dovoljni za preuzimanje sila pritiska svoda. Zbog nepostojanja bočnih lađa nisu dolazili u obzir vanjski potporni stupovi na koje se ove sile prenose pomoću kontrafora. Problem je riješen genijalnom inovacijom – vezivanjem zidova metalnom mrežom, tehnikom koju građevinari nisu koristili sve do kraja XIX. stoljeća kada je “otkrivena”.
Svod naizgled lebdi iznad ostakljenih površina, snopovi od devet stupića raspoređeni su tako da je volumen kontrafora skoro neprimjetan.
Ovaj tzv. dvorski stil Luja IX. proširio se kasnije po cijeloj Europi, a naziv rayonnant gothic (“isijavati svjetlost”) dobio je po karakterističnim zrakastim prečkama velikih rozeta. Tip svežnjastog stupca tada se prvi put pojavio u europskoj arhitekturi, a svjetlo je postalo važna komponenta.
Sainte-Chapelle je remek-djelo prozračnosti u kojem nosivi zidovi kao da ne postoje, prepuštajući sve bogato obojenim vitrajima koji pokrivaju 600 metara kvadratnih površine. Većina stakala originali su uglavnom iz XIII. stoljeća, dok je rozeta iznad zapadnog portala iz XV. stoljeća.
Dijelovi vitraja povezani su olovnim spojevima, za slike je korišteno samo pet boja: rubin-crvena, safirno plava, svjetlozelena, žuta i ljubičasta, s tim da dominiraju crvena i plava.
Petnaest visokih vitraja spaja se u svodu kapele stvarajući dojam bestežinskog stanja. U ovim oslikanim prozorima ispričana je cijela biblijska povijest ljudskog roda od Stvaranja do Izbavljenja preko Krista, dok je u rozeti, promjera devet metara, opisana Apokalipsa. Ukupno tisuću sto i trinaest scena ucrtano je na lateralnim prozorima od petnaest metara visine.
Od klesarskih dekoracija, kojima Sainte-Chapelle također obiluje, najznačajnije je spomenuti kipove apostola koji su prislonjeni na stupove niša. Nabrane, lepršave haljine, smireni izraz lica, uvojci kose, sve doprinosi osjećaju neke unutrašnje vedrine.
Iako i dalje nosi ime Sveta kapela, danas se ne koristi za vjerske obrede. Ostaci relikvija prebačeni su u parišku katedralu Notre Dame, dok se u Sainte-Chapelle održavaju koncerti klasične glazbe i otvorena je za turiste. No, Sainte-Chapelle, sa svojim veličanstvenim zidovima vitrajima i cvjetnim rozetama koji je ispunjavaju obojenom svjetlošću, sja poput dragulja i ostavlja posjetitelja zadivljenim, izaziva ushit i budi čežnju za onim uzvišenim što je nadahnulo i njene graditelje.
Autor: Vesna Perhat
Tekstovi o arhitekturi na portalu P.U.L.S.E
Sveta kapela u Parizu napisao/la P.U.L.S.E dana
Pregled tekstova autora – P.U.L.S.E →