Vozimo se „jaguarom“ po izlokanim engleskim putevima, noću, godine 1979. Za volanom je Kris Pari, tvorac mlade diskografske kuće „Fikšn rekords“, koji vrlo spretno vozi levom stranom, dajući gas do daske. Pored njega sedi menadžer turneje, a na zadnjem sedištu moja malenkost, koja se sve vreme drmusa u svim pravcima usled razdražujuće muzike, ušiju zaglušenih […]
Pre svega, zašto? Zašto se danas latiti pera i otimati hleb iz usta mladim rok-folkerima koji su preuzeli štafetu? Zbog jedne glasine. Izgleda da su predstavnik ili predstavnici uvaženog lista proteklog 13. novembra pariski koncert Boba Dilana okarakterisali kao, citiram, „ne tako užasan“. Naravno da na to imaju puno pravo, i naravno da je to […]
Dugo mi je trebalo da shvatim zašto „Kinksi“ nisu imali pravo da stupe nogom na tle Sjedinjenih Američkih Država tokom četiri godine, u kritičnom periodu ’65–’69, posle jedne američke turneje. Pošto su imali zabranu boravka u trenutku kada je Amerika bila Eldorado engleskih grupa, njihovo najveće tržište i the place to be, bend braće Dejvis morao […]
Izašli smo sa koncerta „Velvet andergraunda“ u pariskom „Bataklanu“ 1972. – tačnije, sa koncerta ponovo oformljenog „Velveta“, minus ritmika, Morin Taker i Sterling Morison, neke vrste „Anplagda“ pre vremena – čvrsto rešeni, naravno, nekoliko godina pošto je pravi trenutak za to prošao, da hodamo opasnom stranom ulice, da nabacimo „maks“, možda i zacrnimo predeo oko […]
Moram priznati – iako me niko ne tera, a svestan sam da verovatno mnoge i ne zanima, prvenstveno ne onoga o kome je reč – da nikad nisam bio neki obožavalac Dejvida Bouvija. Ne do te mere da ga ne bih uopšte uvrstio u sadržaj ovog rečnika, ali nisam bio ni daleko od toga. Svakako, […]
Igijev život je roman u kom sve uloge igra on, jednu za drugom. Panker još pre nego što je uz „pank“ pridodata reč „rok“, metalac još od kamenog doba, pesnik nosilac plamena koji samog sebe kažnjava, otkačeni plesač, pomahnitali kruner, derviš koji se neprestano vrti, štićenik Dejvida Bouvija, koji mu je bukvalno spasao život posle mazohističkih zastranjivanja […]
Ponavljam se, ali ništa strašno: obožavao sam četvoricu „Bitlsa“. U trenutku njihovog razilaska, bio sam u iskušenju da uradim isto što i Džon na poslednjim zvaničnim fotografijama: obučem se skroz u crno i pustim bradu. Nažalost, tri dlake koje su štrčale na mojim (ćosavim) obrazima nisu mi omogućile da ostvarim ovu zamisao, a što se […]