Moj Fridrih

Moj Fridrih

U studentskim danima sam ga svojatao i u sebi tako oslovljavao, imenom. Druge filozofe nikada, Nietzschea uvijek. Nietzschea su u to doba voljele curice i propalice. Meni se dopadao zato što je bio komedijaš (“Zašto sam tako pametan?”), sviđala mi se njegova drska samouvjerenost (“jednog dana svi će univerziteti proučavati djelo jednog čovjeka: Fridricha Nietzschea”), […]

Ludilo kao ljudsko stanje

Ludilo kao ljudsko stanje

Duševna patnja možda uopće nije bolest, nego nešto što bi se preko noći moglo dogoditi svakome. Svi se možemo naći na milost i nemilost prepušteni nenadziranim mislima, osjećajima i čuvstvima, potopljeni u strahovito crno svjetlo što smo ga navikli imenovati riječju koja titra između pjesničke, genijalne i patološke — ludilo. Ako je istina da to stanje nipošto […]