Novi val, pjesme koje su formirale naš ukus i politička uvjerenja Tito je, činilo se – odavno, već bio mrtav, ali je Miroslav Krleža još uvijek bio živ. Bilo je ljeto 1981. U svim jugoslavenskim republikama i u dvije autonomne pokrajine svečano je obilježavana četrdeseta godišnjica ustanka. U jeku turističke sezone, bio je to ponedjeljak, 27. […]
Moj Fridrih – U studentskim danima sam ga svojatao i u sebi tako oslovljavao, imenom. Druge filozofe nikada, Nietzschea uvijek. Nietzschea su u to doba voljele curice i propalice. Meni se dopadao zato što je bio komedijaš (“Zašto sam tako pametan?”), sviđala mi se njegova drska samouvjerenost (“jednog dana svi će univerziteti proučavati djelo jednog […]
Džems Džojs, „Portret umjetnika u mladosti“ “Zaselak Stilorgan bio je raskrsnica drumova. Pošli bi ili levo prema Dablinskim planinama i vraćali se kući preko Sandiforda. Dok su umorno išli drumom ili stajali u kakvoj prljavoj gostionici pored puta, njegovi stari su besprekidno govorili o problemima koji su im bili na srcu, o irskoj politici, a […]
Ljubavnice – Kada je umirao Tito, među narodom se, kao pouzdano svjedočanstvo s lica mjesta, širila ovakva priča: maršal leži na onoj istoj postelji s posljednje službene fotografije, snimljene početkom siječnja, dijeli se od ovog svijeta, ni živ je ni mrtav, a za ruku ga drži, mlada, lijepa, plavokosa, čuvena sarajevska operetna diva. Premda je […]
Mihail Haneke: Umiranje Moja majka bila je zaljubljena u dvojicu glumaca. Jednoga je poznavala, drugi je bio Jean-Louis Trintignant, u filmu “I Bog stvori ženu”. Dugo je među njezinim papirima bio Trintignantov poster, objavljen u magazinu Čik. Mlad, gol do pasa, na nekom kajiću nasred mora, gleda ravno u objektiv. Film Michaela Hanekea […]
Kontraendorfin, hormon balkanskog mraka i nesreće Čovjek po Basari nije od naročito dobrog materijala sačinjen, ali ljudi u ovom dijelu svijeta trećerazredni su među ljudima, a Srbi među njima su najgori. Jedna je to od opsesivnih tema u romanu “Kontraendorfin”, koji s prethodnim, naslova “Andrićeva lestvica užasa”, čini duologiju, a s ranijih još pet […]
Toma Zdravković, dno života – Onih ranih godina, “Književni susreti Cum grano salis”, prva i do danas najznačajnija književna manifestacija zajedničkoga hrvatskosrpskog jezičnog područja (dakle: hrvatskoga, bosanskog, srpskog, crnogorskog i srpskohrvatskog jezika), gostila je pisce u starome, užasno oronulom hotelu Bristol. Kada sam prvi put zakoračio u to predvorje, kada sam stao pred recepciju, uz […]
“Breza” ili kako je Babaja stvarao jednu mitološku priču Suh i povijen, s naočalama na pola nosa, kamenog izraza lica, Ante Babaja sjedi u baru Hotela Dubrovnik, iza staklenog zida koji gleda na Gajevu, okružen društvom čija brojnost varira iz dana u dan i iz tjedna u tjedan, nekad ih je samo četvorica, nekad ih […]