Naoko nevažna pantomima, koju na početku “Izgaranja” pred mladim Jongsuom (Yoo Ah-in) izvodi ljupka djevojka Haemi (Jun Jong-seo) guleći i jedući imaginarnu mandarinu, pokazuje se od presudne važnosti za percepiranje novog, povratničkog filma južnokorejskog redatelja Lee Chang-donga, nakon osmogodišnje pauze od sjajne “Poezije”. Ništa nije onako kako izgleda i mnogo toga je moguće nestvarno, samo plod […]
„Možda tek u onom trenutku kada shvatimo, priznamo, da postoji logičan obrazac zla, da baš tada umiremo. “ (Svetilište) Iako jedan od najvećih američkih pisaca – možda i najveći američki pisac XX veka – Fokner nije toliko popularan ni čitan kod nas, verovatno zbog težine njegove proze koja se u pojedinim delima možda […]
„Između bola i ništavila, ja ću izabrati bol“ (Divlje palme) Ima nešto biblijski ozbiljno ili šekspirovski tragično u Foknerovim pripovestima, pa nije slučajno da su naslovi nekih od njegovih romana inspirisani tekstovima iz Starog zaveta („Siđi Mojsije“; „Avesalome, Avesalome“) ili Šekspirovih drama („Buka i bes“) uključujući „dvojni-ukršteni“ roman „Divlje palme“ (prvi deo) – „Starac“ […]
Sjajan Foknerov roman, koji sam čitala početkom godine, povukao me da mu se ponovo vratim i počnem čitanje otpočetka. Knjiga nije mala obimom – u pitanju je gotovo 400 strana – ali njena filmičnost odagnava svaku pomisao o dosadi. Ponovno čitanje donosi mi obraćanje pažnje na propuštene detalje i dodatno mi približava veoma živo […]
Termin „tok svesti“ (stream of consciousness) prvi je upotrebio 1890. godine psiholog Vilijam Džejms, brat književnika Henrija Džejmsa, u delu Psihološki principi. Svest se dakle ne pojavljuje iseckana na komadiće. Reči kao lanac ili niz ne opisuju je pogodno, kako se ona isprva pojavljuje. U njoj nije ništa sastavljeno, ona teče. Reka ili tok jesu […]
Živeo sam u Nju Orleansu, radeći svaki posao koji bih morao da bih zaradio ovde-onde koju paru. Upoznao sam se sa Šervudom Andersonom. Po podne bismo se šetali gradom i razgovarali s Ijudima. Uveče bismo se opet našli i posedeli uz koju bocu, razgovarajući i slušajući. Nikad ga nisam viđao pre podne. Povlačio se, radio […]
Satovi ubijaju vreme… Vreme je mrtvo u onom trenutku kada ga te male stvarčice otklikaju. Vreme oživi jedino kada satovi stanu. Da li ljudi ubijaju kniževnost? Da li je književnost mrtva u onom trenutku kada postane zarobljena siluetama ljudi? Da li bi književnost oživela kada bi ljudi nestali? Da li svaki sat predstavlja različito vreme? […]