Tai chi – starokineska slika sveta

Premda se stav Zapada prema vrijednostima drevne kineske kulture, uključujući i Tai Chi) u zadnjih pola stoljeća promijenio nabolje, još uvijek postoji veliko nerazumijevanje. Razloga je više. Ako izuzmemo pristup Zapada drugim kulturama, jer ih početno smatra manje vrijednima, u proučavanju drevne Kine susrećemo dva objektivna problema.

Prvi je jezična barijera. Kineski standardni jezik koristi četiri tona koji određuju značenje riječi pa je zapadnjacima teško prepoznati suptilne tonske razlike, zbog čega je jako teško ispravno izgovoriti i zapisati kineske riječi na bilo koji zapadni jezik. Kada pogledamo povijesne interpretacije, vidimo da gotovo niti jedan naziv za kineska imena i pojmove niti na jednom zapadnom jeziku nije sasvim točan.

Međutim, problem se višestruko usložnjava kada se susretnemo s kompleksnošću i iznimnim bogatstvom značenja kineskih ideograma, gdje se prilikom prije­voda s kineskog često gubi velik dio tog bogatstva. Dovoljno je pogledati samo nekoliko različitih prijevoda knjige Tao Te Ching1 (Dàodé Jīng) da bi nam to postalo jasno. Prijevodi se znaju toliko međusobno razlikovati, kao da je riječ o prijevodima različitih knjiga.

 

Tai Chi

Drugi razlog su drugačije paradigme i stereotipi, jer se naše slike svijeta uvelike razlikuju. Posljedica toga je da smo fokusirani na različite stvari, odnosno ono što je nama bitno, njima nije i obrnuto, a to često vodi nerazumijevanju i nejasnoj komunikaciji. Zato, ukoliko želimo bolje razumjeti kinesku kulturu, trebamo pokušati razumjeti kineski način promatranja svijeta.

Tai Chi (Tàijí) je stari kineski pojam za koji su gotovo svi čuli, ali pitanje je koliko nam je poznato njegovo značenje. Obično ga povezujemo s terapeutskim oblicima vježbi, tzv. Tai Chi Chuan, koje omogućuju zdrav život, a koje su danas na zapadu sve popularniji oblik relaksacije.

Postoje i oni koji ga povezuju s vitalnom, životnom silom ili energijom Chi (Qi ili Ki) koja se također često susreće u kineskim nazivima za različite discipline, od borilačkih do znanstvenih, ili čak umjetničkih. Oni upućeniji znaju da ima veze sa stvaranjem svijeta te da se simbol popularno nazvan Yin-Yang ustvari odnosi na Tai Chi. Zapravo, sve navedeno ima veze s ovim pojmom, jer je to ključni pojam kineske slike svijeta.

 

Kineska kozmogonija

 

Kinesko poimanje svijeta nikad nije bilo strogo materijalno, odnosno ono nevidljivo oduvijek je bilo važnije od onog vidljivog. Prema kineskoj kozmogoniji u korijenu svijeta krije se kozmički uzrok Tao (Dào) koji se ne može pojmiti niti objasniti jer nadilazi sve što postoji. Premda se obično prevodi kao Put, ta definicija je daleko od toga da obuhvati sva njegova značenja. Kineska izreka Tao je ime koje nije ime je ustvari puno točnije objašnjenje. U knjizi Tao Te Ching čitamo: 

Tao o kojem se može govoriti nije apsolutni Tao. Imena kojima se može imenovati nisu apsolutna imena. Bezimeno je izvor Neba i Zemlje. Imenovano je majka svih stvari. (…) To dvoje je isto u izvoru, a drugačije u izrazu. To što su isti je Tajna. Tajna nad tajnama, vrata svih tajni.

Prema ovom zapisu Tao je nespoznatljivi kozmički uzrok iz kojeg je proizašlo sve postojeće. Ujedno, to je i cilj kojem se sve vraća. U tom kontekstu Tao je Put kojim sva bića idu prema ostvarenju samih sebe. Yin Hsi, upravitelj graničnog područja koji je nagovorio Lao Cea da napiše knjigu Tao Te Ching, u svojoj knjizi Guan Yi napisao je: 

Ovladati Taom nije moguće. Ono čime se može ovladati nije Tao, nego Te.

Tao – nespoznatljiv kozmički uzrok iz kojeg je proizašlo sve postojeće.

Prva manifestacija nastala iz Taoa je Te (). Najstariji ideogram prikazuje Te kao oko iz kojeg niče jedna vertikalna linija, klica biljke. Ispod oka nalazi se srce. Srce predstavlja važnu točku u kineskom po­imanju svijeta. Kinezi naprimjer kažu da govor ide iz usta, pisana riječ s papira, ali oboje izviru iz srca. Srce je izvor, mjesto gdje nevidljivi tok postaje vidljiv. Ono simbolizira vrata između svjetova, ono što povezuje nevidljivo, nutarnje i vidljivo, vanjsko. Ideogram izražava ideju da je Te sjemenka Taoa iz koje započinje ciklus manifestacije kozmosa. Sjemenka u sebi sadrži ukupan potencijal cjelokupnog kozmičkog stabla, od sjemena do ploda, odnosno cjelokupan proces razvoja i utrnuća kozmosa. Te predstavlja prirodu svega što postoji, ali radi se o najdubljem aspektu prirode. Jezikom zapadnih antičkih filozofa rečeno, to bi bilo biće ili bitak po kojem sve jest to što jest. Najveće Te Neba i Zemlje naziva se Život, kaže Knjiga promjena, a u tom velikom Te, sadržani su individualni Te svih bića, stvari i pojava.

Najstariji oblik ideograma Chi, prikaz s koštane skripte.

Ovisno o vlastitoj prirodi (Te), djelovanjem kozmičkog zakona Li sve postojeće dobiva odgovarajući oblik, dimenzije, kvalitete, sposobnosti, mogućnosti itd. Uređujuća funkcija kozmosa, zakon Li, usklađuje i uravnotežuje različite individualne Te u dinamičku harmoniju kozmosa, stvarajući kozmičko tkanje – Wen. U Knjizi promjena čitamo: 

Od Taoa potiču promjene i pokreti, zato se govori o linijama. Linije imaju različite vrijednosti, zato se govori o stvarima i pojavama. Stvari i pojave povezane su međusobno, zato se govori o tkanju (Wen). 

Najbliže prauzoru je Nebesko tkanje, Tien Wen ili zvjezdano nebo, dok se humano tkanje naziva kultura, što je još jedno od značenja riječi Wen.

Kozmičko tkanje ima svoj izvor u Taou, ali oslonac mu je Chi. Tao je uzrok, Chi je posljedica. Tao je izvor pokreta, Chi je nositelj pokreta. Chi predstavlja prvobitni kaos od kojeg je izgrađen svijet. U zapadnoj tradiciji susrećemo primordijalne elemente ili sile, a u kineskoj tradiciji primordijalnu energiju koja služi kao potka kozmičkom tkanju. Najstariji ideogram pojma Chi su tri horizontalne linije za koje tumači tvrde da predstavljaju paru ili dah.

Povezivanjem Taoa i Chia posredstvom prirode Te i zakona Li, nastaje Tai Chi – manifestirani svemir (kozmos, uređeni svijet) – sa svim svojim vidljivim i nevidljivim razinama postojanja. Iz nebića se rađa biće, piše u Tao Te Chingu. To biće, Tai Chi, za razliku od nebića, Taoa, je ono što se može imenovati. Kao takvo ono je majka svih stvari ili Apsolutno Biće, univerzalni princip, ono iz čega proizlazi i u čemu je sadržano sve što postoji. Doslovan prijevod tog naziva bio bi Sve-mir, možda s istovjetnim značenjem kao i na hrvatskom jeziku. Kinezi ga još nazivaju i ocean Chia.

Povezivanjem Taoa i Chia posredstvom prirode Te i zakona Li, nastaje Tai Chi manifestirani svemir (kozmos, uređeni svijet) sa svim svojim vidljivim i nevidljivim razinama postojanja.

 

Yin i Yang

 

Tai Chi u sebi sadrži dva temeljna svojstva ili modaliteta: Yin (tama) i Yang (svjetlo) (yīnyáng). Yin je receptivan, pasivan, a Yang aktivan, djelatni aspekt Tai Chia. Yin i Yang se međusobno nadopunjuju i prožimaju, odnosno neodvojivi su jedno od drugoga. Tai Chi, sa svoja dva osnovna modaliteta, Yinom i Yangom, kroz mirovanje i pokret aktivira život kozmosa koji se postupno usložnjava.

Transformacijama Yina i Yanga nastaje pet sila, faza ili agensa – wuxing. Oni se na Zapadu obično nazivaju pet elemenata: Voda, Drvo, Vatra, Zemlja i Metal, no to se ne odnosi na tvari. Wuxing doslovno znači zvijezda u pokretu te se izvorno odnosi na pet planeta: Merkur, Jupiter, Mars, Saturn i Veneru, koji po kineskom shvaćanju projiciraju pet dimenzija u kojima se manifestira ljudski život. Pet sila su sredstva promjena koja se mogu međusobno podupirati ili slabiti, te tako potiču razvoj (napredovanje) ili destrukciju (utrnuće). Svojim djelovanjem one omogućavaju povezivanje Neba i Zemlje što dovodi do nastanka deset tisuća stvari (kineski izraz za sve što postoji u svemiru).

Prema kineskom poimanju ovaj svijet je povezan bezbrojnim nutarnjim i vanjskim vezama koje proizlaze iz prirode Tai Chia, živog kozmičkog etera koji prožima sve uzrokujući promjene. Sve je uzročno-posljedično povezano, sve je u neprestanom tijeku, sve utječe jedno na drugo, na sličan način kao što kamen bačen u vodu stvara valove koji se šire i vraćaju mjestu iz kojeg su potekli. Slikovito rečeno, drevni Kinez je zamišljao da živi u oceanu energije Chi u kojem su sve njegove misli, emocije i postupci poput kamenčića bačenih u vodu. Oni rađaju bezbrojne valove koji djeluju na njega i njegovu okolinu na pozitivan ili negativan način.

 

Promatranje

 

Međutim, premda se neupućenom može tako činiti, ponašanje kozmičkih sila nije ni kaotično ni nasumično. Postoji zakon po kojem one djeluju: 

Kada Sunce dosegne zenit, ono opada, kada Mjesec postane pun, počinje opadati. (…) U vraćanju vidimo duh Neba i Zemlje (Knjiga promjena). 

Upoznati prirodu uzročno-posljedičnih veza i odnosa, ne samo fizičkih već, što je daleko važnije, onih psihičkih i duhovnih i nastojati ih ispravno primijeniti da bi se ostvario skladan život, u drevnoj Kini je bilo temeljno nastojanje svakog učenog čovjeka. Ključ za razumijevanje tih veza učeni Kinezi su vidjeli u onom što su nazivali promatranje. Promatranje za njih nije isto što i jednostavno gledanje osjetilom vida. To je dublji proces koji se većim dijelom odvija u umu, a koji označava cjelovito viđenje određenog događaja u vremenu i prostoru. Kineski filozofi pojašnjavaju da to znači slijediti vanjsko da bi se vidjelo nutarnje.

Jedan od heksagrama Knjige promjena, koji izgledom podsjeća na kapiju, naziva se Promatranje (Guān). Značenje tog heksagrama je kontemplacija ili pogled prema gore. Povezan je sa srcem za koje smo rekli da predstavlja vrata između svjetova. Ono nutarnje posredstvom srca izvire van, ono vanjsko posredstvom srca omogućuje uvid u nutarnje. Dakle, radi se o procesu promišljanja, refleksije, nutarnjeg dijaloga i kontemplacije što omogućava dublji uvid u prirodu stvari, bića i pojava. Iz promatranja proizlazi sposobnost predviđanja tijeka Chia i u slučaju potrebe, poduzimanja odgovarajućih radnji da bi se tok energije ispravno usmjerio.

Upoznati prirodu uzročno-posljedičnih veza i odnosa, ne samo fizičkih već, što je daleko važnije, onih psihičkih i duhovnih i nastojati ih ispravno primijeniti da bi se ostvario skladan život, u drevnoj Kini je bilo temeljno nastojanje svakog učenog čovjeka.

Pojam Feng-Shui, doslovno Vjetar-Voda, označava stanja kozmičkog etera Chi koja se mogu promatrati i na koja se u pravodobnom trenutku može utjecati. Premda se danas ponajčešće veže uz geomantiju, ovaj je pojam imao ogromnu važnost u životu drevne Kine. Feng-Shui nikako ne smijemo poistovjetiti s vjetrom i vodom u doslovnom značenju. Vjetrovi i vode koje možemo vidjeti našim očima u raznim manifestacijama, od blagog povjetarca do silnog uragana, od snažnih brzaka do mirnih jezera, samo su neki od aspekata energije o kojoj je ovdje riječ. Feng je aktivni, a Shui receptivni aspekt toka energija oceana Chia.

U Velikom uvodu u Knjigu pjesama piše: 

Ako želiš saznati koji je dio potoka jasan ili zamućen, kreni po njemu naviše i naniže, pa ćeš razumjeti. Ako želiš saznati kamo vodi eter promjenjivog fenga, kreni za njim i promatraj.

Promatranjem načina izražavanja kozmičke energije u pojedinoj situaciji mogu se uočiti uzročno-posljedične veze između te situacije i svih povezanih sudionika. Jer u kozmičkom tkanju nevidljive niti povezuju sve. To su veze između bića i nebića, vanjskog i nutarnjeg, vidljivog i nevidljivog, subjekta i objekta, svijeta živih i svijeta predaka itd.

Stoga su drevni Kinezi u svemu što su promatrali tražili ono nevidljivo, skriveno, koje su smatrali uzročnikom vanjskog. Tako je npr. zvuk kao izraz fenga smatran jednim od ključnih pokazatelja onog nutarnjeg, nevidljivog i duhovnog. U Proljetnim i jesenskim analima države Lu, Konfucije piše: 

Slušajući zvuk njegovog glasa, spoznat ćeš njegov feng. Razumjevši njegov feng, spoznat ćeš njegove težnje. Promatrajući njegove težnje, spoznat ćeš njegov Te. Oni koji su u cvatu i oni koji idu prema zalasku, mudri i oni koji im ne nalikuju, plemeniti i oni ništavni, svi se utjelovljuju u glazbi koja se ne može zatajiti ni sakriti. Zato se i kaže: O, kako je duboko promatranje glazbe!

Magični kvadrat s osam trigrama i središnjim srcem – simbolom Tai Chi, koji sadrži prikaz kozmičkog kretanja sila Yin i Yang u obliku dva vala ili dvije ribe.

U pradavna vremena, promatranjem nebeskog i zemaljskog tkanja, legendarni zmijski car Fu Hsi osmislio je magijske znakove Pakua i utemeljio pismo. Njemu se pripisuju ove riječi: 

Bezgranično (Wuji) proizvodi razgraničeno (Youji), a ovo razgraničenje je ekvivalentno Apsolutu (Tai Chi ili Taiji). Tai chi ima dva oblika suprotnih sila, pod nazivom Yin-Yang. Ova dva oblika proizvode četiri formativne pojave nazvane manji yin (Shaoyin), veći yin (Taiyin, koji se također odnosi na Mjesec ), manji jang (Shaoyang) i veći jang (Taiyang, koji se također odnosi na Sunce). Četiri fenomena (Sixiang) djeluju na osam trigrama (Bagua), osam “osmica” rezultira sa šezdeset i četiri heksagrama.

Prema tumačenju Fu Hsia, i drugih mudraca koji su se bavili promatranjem, sve interakcije unutar i između deset tisuća stvari moguće je simbolički svesti na interakcije između osam simbola, što je doslovno značenje riječi Pakua. Tako trigrami nebo (Qián), zemlja (Kūn), grom (Zhèn), drvo (Xùn), ponor (Kǎn), vatra (Lí), planina (Gèn) i jezero (Duì) predstavljaju osobine, snage, etape i procese sadržane u onome kroz što prolazi sve što postoji.

To su temeljna načela postojanja čije cjelovito djelovanje možemo vidjeti u godišnjem ciklusu putovanja Zemlje, kao i u životnom ciklusu živih bića, ali i unutar humane zajednice ljudi. Zbog toga se Središnje kraljevstvo, ZhongGuo, (kinesko ime za Kinu) simbolički prikazivalo magičnim kvadratom s devet polja od kojih središnje polje predstavlja srce kraljevstva, odnosno cara, a osam trigrama raspoređenih okolo predstavljaju sliku carskog dvora s dvoranama koje su vezane uz godišnja doba.

Car, kao onaj koji povezuje svijet vidljivog i nevidljivog, smatran je ključnom figurom preko koje se očitovalo djelovanje kozmičkih sila. Zbog toga je bilo jako važno da je njegovo djelovanje usklađeno s tijekom Feng-Shuia. Temeljem toga car se morao pridržavati strogih propisa po pitanju svega što radi, kao što možemo vidjeti u knjizi Li-Ki, gdje su u poglavlju Mjesečna uputstva do u detalje opisane dužnosti cara i njegovih najbližih suradnika za svaki dan u godini.

Kako je promatranje bilo od državnog interesa, njime su se u raznim segmentima bavili brojni državni činovnici. Iz promatranja su proizašla brojna pravila, običaji, umjetnosti i znanosti drevnog kineskog društva koja su se temeljila na prethodno opisanoj slici svijeta.

Jedna od najvažnijih djelatnosti temeljena na promatranju Feng-Shuia u odnosu na ophodnju Zemlje oko Sunca bila je izrada godišnjeg mjesečevog kalendara, koji je sadržavao sve najvažnije propise i upute za državne i druge aktivnosti carstva. Nadalje, načini ophođenja, ponašanja i komunikacije bili su na temelju Feng-Shuia određeni jasno definiranim pravilima uljudnosti, odnosno etikecije za pet propisanih tipova međuljudskih odnosa: odnosa između vladara i podanika, oca i sina, muža i žene, starijeg i mlađeg brata, te prijatelja i prijatelja.

Prostorno uređenje bilo je pod nadzorom majstora geomanta i provodilo se prema Feng-Shui pravilima. Predviđanje određenih događaja i djelovanje u promjenjivim okolnostima vršeno je prema uputstvima Knjige promjena. Liječenje se provodilo na temelju praćenja protoka energija ljudskim tijelom. Umjetnički kanoni, strategije ratovanja, borilačke vještine, svakodnevne aktivnosti i običaji, odnos prema precima, zanatske vještine, poljoprivreda, zapravo svi oblici humanog izražavanja kroz različite aspekte kulture temeljili su se na promatranju Feng-Shuia.

Usavršiti se u bilo kojoj od navedenih tradicionalnih vještina iziskivalo je dugogodišnje, čak cjeloživotno formiranje temeljeno na primljenim podukama, a bilo je i plod dugotrajnog vlastitog nastojanja, rada i iskustva.

Iako moderna Kina u svom okretanju prema vrijednostima zapadnog društva više nije toliko uvjetovana ovom starom slikom svijeta, ta slika je ne samo prisutna, već za Kineze i dan danas u mnogočemu ima ključno određenje. Kalendar, narodni običaji, uljudnost, medicina i brojne druge vrijednosti ove slike svijeta duboko su utkane u sve pore kineskog društva.

1 Nazivi kineskih pojmova u članku su već uvriježeni nazivi za te pojmove na hrvatskom jeziku. U zagradi su nazivi na pinyinu, službenom kineskom sustavu romanizacije za standardni mandarinski kineski jezik.

Autor: Jerko Grgić

Izvor: Nova Akropola

Tekstovi o Kini na portalu Pulse

 

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments