Transformacije – Déjà vu – Industrija zabave odavno je zašla u sve pore modernog društva. Muzička i filmska industrija stapaju se sa modnom scenom a ciljne grupe, čak i farmaceutskih giganata, odavno se ne određuju klasičnim pokazateljima. Dobro upakovan produkt, multimedijalno predstavljen, postaje potreba velikog broja potrošača, bez obzira na realne potrebe.
No, malo je ponude za one koji traže da budu iznenađeni, pa i šokirani. Postavlja se pitanje da li je sve „već viđeno“ i šta je to apsolutno novo, šta će ostaviti trag? Snimaju se rimejkovi filmova, obrađuju se stari muzički hitovi, vraća se viktorijanska moda, pa odmah zatim osamdesete, šezdesete…Pored nenosive futurističke i visoke mode,modnim pistama defiluju sećanja na prošla vremena, prodaje se nostalgija.
Šta je sa dugo očekivanim, pompezno najavljivanim dvadeset prvim vekom?Ako izuzmemo polje naučnih dostignuća, tehnologije koja se razvija brzinom svetlosti, vrlo je malo prostora za jedinstveni izraz. Granice su odavno pomerene, barijere porušene, eksploatacijom ideja dostignut je sami vrh te smo suočeni sa masom umetnika koji „vrište“ u pokušaju da šokiraju izazivajući mlake reakcije. Moderan pravac popularnog filma kao i književnosti sveden je na instant poruku koja ne golica maštu. Da li će moderna muzika koja pleše na granici frekvenicija koje ljudsko uho može registrovati doživeti „oldies but goodies“ izdanje?
Čast izuzecima ali u svetu zabave nije ostalo mnogo prostora za revoluciju, možda će evolucija učiniti svoje.
Ostaje da se zadovoljimo kopijama, sve dok na pravi način slave originale.
Is rewind a new forward?
Za P.U.L.S.E Maša Jusufi
Tekstovi o umetnosti na portalu P.U.L.S.E
Transformacije – Déjà vu napisao/la Maša Jusufi dana
Pregled tekstova autora – Maša Jusufi →
pa znas i sama, ja uvek volim da citiram velikog picassa u ovakvim situacijama : Good artists copy, great artists steal.
ima jos jedna pametna kontemplacija na tu temu od T.S.Eliota:
‘One of the surest tests [of the superiority or inferiority of a poet] is the way in which a poet borrows. Immature poets imitate; mature poets steal; bad poets deface what they take, and good poets make it into something better, or at least something different. The good poet welds his theft into a whole of feeling which is unique, utterly different than that from which it is torn; the bad poet throws it into something which has no cohesion. A good poet will usually borrow from authors remote in time, or alien in language, or diverse in interest.’
umetnici – pocetnici obicno upadnu u sopstvenu klopku i prave kardinalnu gresku – groznicavo zele da budu originalni i drugaciji, ili cekaju, gubeci vreme, da im se desi inspiracija.
sve se ‘reciklira’, jos od sekspira, da ne kazem od biblije gde su sve price ispricane.
medjutim pametan umetnik ce ukrasti ideju i prilagoditi je novoj publici i vremenu.
dopala mi se ova tvoja ‘rendition’ madone i marlene,upravo podkrepljuje ovo gore napisano.
e, zaboravila sam da dodam, pogledaj resenje D*Face, on je napravio omot za novi album, bionic od aguilere, on je street artist kao banksy
http://loyalkng.com/wp-content/uploads/2010/03/christina-aguilera-dface-bionic-1-570×570.jpg
on je poznat po
http://images.artnet.com/artwork_images_425901402_451816_-dface.jpg
http://www.artnet.com/artwork/425994883/425088737/kant-complain.html
http://www.myartspace.com/blog/uploaded_images/D-Face-Cli-Che-739872.jpg
Hmmm? Znaci to je to?
A koji je tek fazon sa bionic varijacijama, to tek valja razraditi…
ptiche, rešićemo! 😉
samo mi nije jasno, da li su ove tvoje ‘instalacije’, kako da ih nazovem, ironija na Warhola, protest na savremenu umetnost koja je isprazna, ili nesto trece?
pa naziv bionic je u skladu sa idejom ja mislim.
Daleko od ironije i daleko od protesta. Warhol je samo “rado viđen gost” (!) u ovoj priči.Ovo su primeri koji, po mom mišljenju, na pravi način prikazuju kako kvalitetno slaviti, kao što rekoh, ideju prethodnika.Realno, ništa novo nam nisu rekle ali su makar to uradile vrhunski,ha! Uzmimo i deo pesme vogue za primer:
Greta Garbo, and Monroe
Dietrich and DiMaggio
Marlon Brando, Jimmy Dean
On the cover of a magazine
Grace Kelly; Harlow, Jean
Picture of a beauty queen
Gene Kelly, Fred Astaire
Ginger Rogers, dance on air
They had style, they had grace
Rita Hayworth gave good face
Lauren, Katherine, Lana too
Bette Davis, we love you…..
celokupan tekst i spot kao i primer christine aguilere čiji intro na “back to basic” albumu glasi:
I’ve waited for some time
To get inside the minds
Of every legend I’ve ever wanted to stand beside.
It’s like an endless ride
Feeling the lows and highs
Of every lyric and melody, every single rhyme.
So here I stand today
In tribute I do pay
To those before me who laid it down and paved the way.
And so to God i pray
That he will give me strength
To carry forward the gift of song in his good faith.
In his good faith.
I’m going back to basics
To where it all began
I’m ready now to face it
I wanna understand
What made the the soul singers and the blues figures
That inspired a higher generation
The jazz makers and the ground-breakers
They gave so much of themselves in dedication
So here I stand today
In tribute I do pay
To those before me who laid it down and paved the way.
uzgred, za bionic sam upravo mislila da celokupnu ideju i valja razraditi.
eh, da. a Audry Tautou me je pre svega fizički podsetila na Audry Hepburn, nekako mi iskače iz mase.
Pa jeste cela popularna kultura u stanju beskrajne reciklaze. I nema tu sad vise sta da se radi osim toga, cini mi se. Samo je fora u tome da se ne bude onako, prozaicni imitator, i tu se valjda i razlikuju ovi kod kojih kradja ispadne simpaticno i oni drugi.
Inace, Maso, lepi kolazi.
Meni ova Ameli, btw, vise lici na Gene Tierney (osim sto nema onaj appeal koji je imala Dzin), nego na Hepbern
Hvala Bojane.
Amelie se ,naravno, našla u ovom “setu” jer smatram da ume i lepo “koristi” svoju fizičku sličnost sa Audry Hepburn.
No,svaka sličnost je stvar perspektive,situacije i momenta, svakako.
Naravno, zato mi pade na pamet Tirnijeva, ima ova neku fizicku slicnost s njom (osim sto je Dzin bila mnogo lepsa, i sto puta harizmaticnija od Ameli, danasnji film i zvezde su zamenjiviji pa prosto nemaju taj element ‘nepoznate’ u jednacini).
Ustvari, mozes da procenis i sama
procenila, nego nisam mislila da razrađujemo tu temu.
ali ako ćemo, onda:
meni više glumica megan fox(kojomizrazlogaapsolutnenezainteresovanostinisamhteladasebavim) liči na nju!;)
Da, stvarno podseca. Uz sve razlike uslovljene hronologijom, ili cime vec; Tierney je bila stil i elegancija, a Megan je onako, fresh out of the trailer park :). Meni je ona super, naravno. Mada nisam gledao nijedan od Transformera ili kako se zovu, video sam jednom trejler u bioskopu kad je tek lansiran i film i Megs, i odmah sam je registrovao :D. Sad ona jos figurira kao Andjina juniorka, ali ako uspe da se odrzi u toj prici jos neku godinu, ono, ucenik ce prevazici ucitelja, tojest uciteljicu 😀
ma koja bre gene tierney bojane?
ona ima raskosnu, holivudsku, zrelu, rasnu lepotu.
ovu malu, izvini masa, audry T ocima ne mogu da smislim, ali ocima, a ni ova druga audry H mi nije cup of tea.sto bi rekao ‘jedan’ esko: ‘ne puni mi oko’
a ni megan, izvini bojane, i beg to differ.
dok je tierney prva liga.
ali to sam samo ja.
Sta ja znam, simpaticna je Amelie. Meg je, naravno, spec. efekat i to joj je onako, trademark, ubacena je u taj folder giga-mega ribe (kazem ti, Andja za ovu neku dolazecu generaciju, posto se originalna vec uozbiljila poprilicno), i sad da li ce mala uspeti da ga iznese, videcemo. Ali lepa je, nema zbora. Ima taj neki narodsko-trejlerski fazon i izgleda k’o dete Indijanaca i pionira (garant i jeste, jer je iz tog nekog kraja ako se ne varam, neki Jug or somethin’).
Gene je bila one of the kind, uporedih samo fizionomiju (meni zalicila Amelie na nju na toj fotki) a ne simboliku i cultness filmski (zanimljivo da je Gene Tierney ostala bezmalo egzoticna u secanjima na noir a bila je njegova mozda i najveca zenska zvezda, Bekol je dosla posle)