Transformacije – Déjà vu

Transformacije – Déjà vu – Industrija zabave odavno je zašla u sve pore modernog društva. Muzička i filmska industrija stapaju se sa modnom scenom a ciljne grupe, čak i farmaceutskih giganata, odavno se ne određuju klasičnim pokazateljima. Dobro upakovan produkt, multimedijalno predstavljen, postaje potreba velikog broja potrošača, bez obzira na realne potrebe.

No, malo je ponude za one koji traže da budu iznenađeni, pa i šokirani. Postavlja se pitanje da li je sve „već viđeno“ i šta je to apsolutno novo, šta će ostaviti trag? Snimaju se rimejkovi filmova, obrađuju se stari muzički hitovi, vraća se viktorijanska moda, pa odmah zatim osamdesete, šezdesete…Pored nenosive futurističke i visoke mode,modnim pistama defiluju sećanja na prošla vremena, prodaje se nostalgija.

Šta je sa dugo očekivanim, pompezno najavljivanim dvadeset prvim vekom?Ako izuzmemo polje naučnih dostignuća, tehnologije koja se razvija brzinom svetlosti, vrlo je malo prostora za jedinstveni izraz. Granice su odavno pomerene, barijere porušene, eksploatacijom ideja dostignut je sami vrh te smo suočeni sa masom umetnika koji „vrište“ u pokušaju da šokiraju izazivajući mlake reakcije. Moderan pravac popularnog  filma kao i  književnosti sveden je na instant poruku koja ne golica maštu. Da li će moderna muzika koja pleše na granici frekvenicija koje ljudsko uho može registrovati   doživeti „oldies but goodies“ izdanje?

Čast izuzecima ali u svetu zabave nije ostalo mnogo prostora za revoluciju, možda će evolucija učiniti svoje.

Ostaje da se zadovoljimo kopijama, sve dok na pravi način slave originale.

Is rewind a new forward?

madona ditrich

securedownload1 securedownload2

securedownload

odri 1

securedownload22

Za P.U.L.S.E Maša Jusufi

Tekstovi o umetnosti na portalu P.U.L.S.E

 

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

15 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Snežana Moračić
Snežana Moračić
12 years ago

pa znas i sama, ja uvek volim da citiram velikog picassa u ovakvim situacijama : Good artists copy, great artists steal.

ima jos jedna pametna kontemplacija na tu temu od T.S.Eliota:

‘One of the surest tests [of the superiority or inferiority of a poet] is the way in which a poet borrows. Immature poets imitate; mature poets steal; bad poets deface what they take, and good poets make it into something better, or at least something different. The good poet welds his theft into a whole of feeling which is unique, utterly different than that from which it is torn; the bad poet throws it into something which has no cohesion. A good poet will usually borrow from authors remote in time, or alien in language, or diverse in interest.’

umetnici – pocetnici obicno upadnu u sopstvenu klopku i prave kardinalnu gresku – groznicavo zele da budu originalni i drugaciji, ili cekaju, gubeci vreme, da im se desi inspiracija.

sve se ‘reciklira’, jos od sekspira, da ne kazem od biblije gde su sve price ispricane.

medjutim pametan umetnik ce ukrasti ideju i prilagoditi je novoj publici i vremenu.
dopala mi se ova tvoja ‘rendition’ madone i marlene,upravo podkrepljuje ovo gore napisano.

Snežana Moračić
Snežana Moračić
12 years ago
ptiche
ptiche
12 years ago

Hmmm? Znaci to je to?

Snezana Moracic
Snezana Moracic
12 years ago

samo mi nije jasno, da li su ove tvoje ‘instalacije’, kako da ih nazovem, ironija na Warhola, protest na savremenu umetnost koja je isprazna, ili nesto trece?

pa naziv bionic je u skladu sa idejom ja mislim.

Bojan Kozić
12 years ago

Pa jeste cela popularna kultura u stanju beskrajne reciklaze. I nema tu sad vise sta da se radi osim toga, cini mi se. Samo je fora u tome da se ne bude onako, prozaicni imitator, i tu se valjda i razlikuju ovi kod kojih kradja ispadne simpaticno i oni drugi.

Inace, Maso, lepi kolazi.

Meni ova Ameli, btw, vise lici na Gene Tierney (osim sto nema onaj appeal koji je imala Dzin), nego na Hepbern

Bojan Kozić
12 years ago

Naravno, zato mi pade na pamet Tirnijeva, ima ova neku fizicku slicnost s njom (osim sto je Dzin bila mnogo lepsa, i sto puta harizmaticnija od Ameli, danasnji film i zvezde su zamenjiviji pa prosto nemaju taj element ‘nepoznate’ u jednacini).

Ustvari, mozes da procenis i sama

Bojan Kozić
12 years ago

Da, stvarno podseca. Uz sve razlike uslovljene hronologijom, ili cime vec; Tierney je bila stil i elegancija, a Megan je onako, fresh out of the trailer park :). Meni je ona super, naravno. Mada nisam gledao nijedan od Transformera ili kako se zovu, video sam jednom trejler u bioskopu kad je tek lansiran i film i Megs, i odmah sam je registrovao :D. Sad ona jos figurira kao Andjina juniorka, ali ako uspe da se odrzi u toj prici jos neku godinu, ono, ucenik ce prevazici ucitelja, tojest uciteljicu 😀

Snezana Moracic
Snezana Moracic
12 years ago

ma koja bre gene tierney bojane?
ona ima raskosnu, holivudsku, zrelu, rasnu lepotu.

ovu malu, izvini masa, audry T ocima ne mogu da smislim, ali ocima, a ni ova druga audry H mi nije cup of tea.sto bi rekao ‘jedan’ esko: ‘ne puni mi oko’

a ni megan, izvini bojane, i beg to differ.
dok je tierney prva liga.
ali to sam samo ja.

Bojan Kozić
12 years ago

Sta ja znam, simpaticna je Amelie. Meg je, naravno, spec. efekat i to joj je onako, trademark, ubacena je u taj folder giga-mega ribe (kazem ti, Andja za ovu neku dolazecu generaciju, posto se originalna vec uozbiljila poprilicno), i sad da li ce mala uspeti da ga iznese, videcemo. Ali lepa je, nema zbora. Ima taj neki narodsko-trejlerski fazon i izgleda k’o dete Indijanaca i pionira (garant i jeste, jer je iz tog nekog kraja ako se ne varam, neki Jug or somethin’).

Gene je bila one of the kind, uporedih samo fizionomiju (meni zalicila Amelie na nju na toj fotki) a ne simboliku i cultness filmski (zanimljivo da je Gene Tierney ostala bezmalo egzoticna u secanjima na noir a bila je njegova mozda i najveca zenska zvezda, Bekol je dosla posle)