Vladavina sebičnog ja

Prije nešto više od jednog stoljeća Sigmund Freud je razvio novu teoriju ljudske prirode. Otkrio je skrivene primitivne, seksualne i agresivne sile duboko u psihi svih ljudskih bića. Sile koje bi mogle odvesti pojedince i društva u kaos i uništenje, ako ne bi bile kontrolirane.

Ovo je uvod kojim je engleski pisac i redatelj Adam Curtis prije dvadesetak godina predstavio svoju dokumentarnu seriju The Century of the Self¹.

Freudov američki nećak, Edward Bernays, preuzeo je ideje svog ujaka dvadesetih godina prošlog stoljeća i iskoristio ih za manipulaciju masama. Po prvi put je korporativnoj Americi pokazao kako postići da ljudi žele stvari koje im ne trebaju, povezujući robu masovne proizvodnje s njihovim nesvjesnim željama.

Odatle je potekla nova politička ideja kontrole mase. Zadovoljavajući sebične ljudske želje, ljude se čini “sretnima” i stoga poslušnima. To će biti početak onog “ja” koje sve konzumira i koje je uspjelo zavladati današnjim svijetom. Tako je rođeno potrošačko društvo u Sjedinjenim Američkim Državama, a kasnije se proširilo diljem planeta, bez obzira na političku ideologiju država.

Prije Prvog svjetskog rata većina je ljudi kupovala ono što im je trebalo i tražila trajne proizvode. Bernays je uspio uvjeriti građane da radi postizanja većeg blagostanja njihove želje trebaju zamijeniti puke potrebe. Tako je rođen potrošački ego.

Dakle, kad se prodaje neki proizvod, ne obraća se razumu kupca, već se nastoji postići da se kupac osjeća bolje posjedovanjem, naprimjer, određene vrste automobila. Emocionalna povezanost s proizvodom ili uslugom stvara nove potrebe. Proizvod koji se promovira putem robnih marki omogućuje pojedincu da izrazi svoj karakter, svoju osobnost i da tako postane privlačniji.

U početku, kako bi se kontroliralo stanovništvo, građane je trebalo uvjeriti da rade kao svi ostali i prilagode se društvenim zahtjevima i normama.

Bernays je uspio uvjeriti građane da radi postizanja većeg blagostanja njihove želje trebaju zamijeniti puke potrebe. Tako je rođen potrošački ego.

Šezdesetih i sedamdesetih godina pojavili su se novi gurui, poput dr. Wilhelma Reicha i filozofa Herberta Marcusea, koji su doveli u pitanje te prilično konformističke teorije o društvu. Oni će se zalagati za izražavanje ega, posebno iz libida, umjesto da ga se potiskuje i kontrolira radi prilagodbe vanjskom svijetu i njegovim standardima. Tako je uveden pojam individualizma i sve je krenulo prema osobnom zadovoljstvu i blagostanju nauštrb kolektivnog interesa.

Paradoksalno, individualizam će stvoriti izolirano ja, još podložnije i pohlepnije i stoga još manipulativnije.

Paradoksalno, individualizam će stvoriti izolirano ja, još podložnije i pohlepnije i stoga još manipulativnije. Pojavit će se ja koje ugađa samom sebi, gdje je sav moralni sud vezan za osobno zadovoljstvo. Jastvo postaje rob svojih želja, ali s osjećajem slobode jer bira ono što konzumira. Građanin postaje aktivni potrošač. Ta se evolucija ubrzala i povećala s eksplozijom društvenih mreža koje su kod većine stanovništva oblikovale raspršeno ja, potiskujući pažnju i donoseći još više površnosti, hiperaktivnosti i nomadizma, osobito u ponašanju novih generacija, ali ne samo novih. Time smo došli do vrhunca ciklusa potrošačkog društva koje oblikuje osobni ego pojedinaca, uz uklanjanje svijesti o kolektivnom i općem interesu. Svatko brani svoja uvjerenja, ne tražeći dijalog s onima koji ne misle kao oni.

Na rubu ovog fenomena pojavljuju se oni koji traže promjenu paradigme kako bi se vratili onome što je danas doista potrebno: trezvenost, suradnja, pravda i obrazovanje.

Na rubu ovog fenomena pojavljuju se oni koji traže promjenu paradigme kako bi se vratili onome što je danas doista potrebno: trezvenost, suradnja, pravda i obrazovanje. Te težnje sve više rastu u svim slojevima društva.

U vremenima moralne krize i promjena, škole filozofije bile su i još uvijek jesu izuzetno korisne u pomirenju ljudskih bića sa samim sobom i povratku na ono bitno, a to je, kao što je to dokazala antropologija, težnja istinskoj sreći dijeljenja s drugima, bez obzira na međusobne razlike.

Buđenje solidarnog ja izazov je našeg vremena.

¹1 Epizode dokumentarne serije The Century of Me: