Žrtvovanje – Andrej Tarkovski

Žrtvovanje – Andrej Tarkovski

2w

 

Žrtvovanje, poslednji film Andreja Tarkovskog, nastao je 1985-86 godine kao švedsko-francusko-britanska koprodukcija. Posle Nostalgije, snimljene u Italiji i brojnih nesporazuma vezanih za sudbinu njegovog stvaralaštva u vlastitoj domovini, Tarkovski je odbijao da svoje dobrovoljno izgnanstvo smesti u mogući politički kontekst iz kojeg bi proistekla disidentska uopštavanja. Ili, što je mnogo gore, kvaziestetično učešće u ideološkoj manipulaciji takozvanim demokratskim slobodama zapadnog sveta kojima se u civilizovanoj Evropi trguje kao indulgencijama.

HusetOFFRET_02of15

Žrtvovanje je neobično suptilan i slojevit film. Spor, ali ne i anemičan, izuzetne vizuelne lepote, on kao da najviše duguje saradnji Tarkovskog sa Sven Nikvistom koji je, čini se, imao odrešene ruke. Antologijski su prizori paljenja kuće pri kraju filma i prefinjena pomicanja kamerom kad odredjene predmete naizgled dekorativne namene treba pretvoriti u simbol. U tom smislu, cveće, drveće, uopšte biljke, od velike su simboličke važnosti i njihova vizuelna nadgradnja odgovara umetnosti japanskih vrtova. Oni ne samo što nagoveštavaju obnovu, regeneraciju organskog, nego su, u krajnjoj liniji, kao što nam pokazuje i završna scena u kojoj Aleksanderov sin zaliva stablo koje je ovaj zasadio, i put  ka metafizičkoj nadi.

 

OFFRET_04of15erland

OFFRET_05of15

 

Počev od pet minuta duge špice, od statičkog kadra Leonardove slike Poklonjenje mudraca u čijoj se završnici, u dizanju kamere, otkrivaju razgranate krošnje visokih stabala, pa do strukturalno izuzetno složenih i značenjem nabijenih kadrova, ova nas prisutnost neprekidno opominje na obavljanje za koje je Aleksander ubedjen da je dovedeno u pitanje pretnjom nuklearne kataklizme.

 

OFFRET_06of15
OFFRET_08of15

U prvih devedeset minuta filma iznenadjuje neuobičajeno mali broj kadrova čak i za evropsko shvatanje filma (manje od četrdeset). Svakako ne van dinamičnog konteksta Nikvist odlično pretače chiaro scuro fotografiju, praveći u sceni ljubavnog odnosa u noći, između Aleksandera i Marije, kad kamera u jednom lažnom pokusaju švenka zastane i prati ljubavnike koji se u erotskom zanosu izdižu iznad kreveta gde lebde u ekstazi, jedan od najčudesnijih kadrova u istoriji evropskog filma.

Izbor Bahove muzike, te motiva japanske tradicionalne muzike  (koja naročito dolazi do izražaja kad Aleksander oblačeći kimono postaje duhovni protip samuraja, identifikujući se)  u istom su metaforičnom krugu u kojem se idejom žrtvovanja nadomešćuje božansko.

 

OFFRET_09of15
OFFRET_12of15

Žrtvovanje počinje osamnaestog juna 1985 a završava se devetnaestog juna, narednog dana. Poetska lepota poslednjih prizora ima nešto od evokativne snage Rubljovljeve vizije, Ivanovih stradanja, Stalkerovih nadanja i nije nimalo hladna kao jedan dobar deo filma usmeravan ka smrti.

OFFRET_13of15

Prvi i poslednji kadrovi, koje je Tarkovski snimio su istovetni. Dete koje leži ispod drveta i kamera koja se uzdiže ka krošnji. On i Danilo Kiš umrli su u istim godinama, u istom gradu i od iste bolesti.

 

8

za P.U.L.S.E    Boban Savković

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

7 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Lancia
14 years ago

Pokusavam da se setim u kom sam americkom filmu video kucu slicne atmosfere. Prica o dva brata, jedan uplasen od spoljasnjeg sveta, dolazi nenadani rodjak i tako to (?¿)

Ulise, ko danas pravi filmove u duhu Tarkovskog?¿ ako takav uopste postoji.

Tekst je puslica.

Moca
Moca
14 years ago

“U ovom današnjem svetu Tarkovski je umetnik koji daleko prevazilazi granice filma.”

Nikad ga nisam doživljavao kao reditelja. Izgledao mi je više kao neki mislilac, filozof, tako nešto…koji je, možda sasvim slučajno, izabrao film da se pomoću njega izražava. Kod njega sredstvo nije važno, već cilj. I zato ga ne volim previše.

Mitjovski
Mitjovski
14 years ago

Moca lave ovo si odlicno napisao

“Nikad ga nisam doživljavao kao reditelja. Izgledao mi je više kao neki mislilac, filozof, tako nešto…koji je, možda sasvim slučajno, izabrao film da se pomoću njega izražava.”

A za Bobana Galeb čokolada, bravo i hvala ti.

Peđa
Peđa
9 years ago

Predložio bih manje poznatog reditelja – Konstantin Lopušanski. Možemo ga nazvati “postapokaliptični Tarkovski”. Radio je čak s Tarkovskim na “Stalkeru”.

trackback

[…] “Žrtvovanje” (1986), ali […]