U raju će postojati samo sporedne uloge – život i smrt Džona Kazalea

Džon Kazale je glumio u pet filmova prije nego ga je smrt prekinula. Svih pet filmova su bili nominovani za najbolji film. Tri su dobila najznačajniji Oskar. Džon nikada nije dočekao ni nominaciju.

Kazale je počeo karijeru u pozorištu kome su uvijek rado vraćao. U nagrađivanoj predstavi „Indijanci žele Bronks“ put mu se ukrstio sa Alom Paćinom i počelo je prijateljstvo koje će trajati do smrti. Paćino nedugo zatim dobija ulogu koja će obilježiti ne samo njegovu karijeru nego i istoriju filma, te postaje Kum. Kopola je želio da se Don razloži na tri sina od kojih će svako imati jednu dominantnu liniju Vitove ličnosti. Soni će biti eksplozivan i nasilan, Majkl će biti proračunat i hladan, a Fredo… Fredo je najtragičniji, jer u porodici u kojoj se slabost plaća životom Kazaleov lik je unapred osuđen na smrt.

Na početku „Kuma“ mislimo da je Majkl onaj nevini, onaj koji je htio da se izvuče iz svega, ali Fredo je jedini lik u porodici koji tu ne pripada; Fredo je sa Vitom kada pokušaju da ubiju Dona, Fredo ne može da kontroliše svoju ženu, Fredo izdaje Majkla. Svako može biti opasan u filmu, treba mu samo pištolj, ali pogledajte ponovo scenu na jezeru gdje su sučeljavaju Paćino i Kazale i kako se igra slabost i nemoć. Kazale je vrijedan koliko i Brando u „Kumu“.

Između dva „Kuma“ Kopola je napravio „Prisluškivanje“. Koliko je „Kum“ bio grandiozan toliko je „Prisluškivanje“ bilo produkcijski svedeno. Kopola je tvrdio kako je ulogu asistenta Džina Hekmena pisao namjenski za Kazale, a kako i ne bi? Na našem jeziku „sporedna uloga“ znači u startu nešto što nije bitno. „Supporting“ je donekle tačniji termin. Nije Kazale Predrag Milinković i sama činjenica da velika većina ljudi ne zna ko je Milinković – odnosno na prvu shvate kada kažete „batler Sofronije“ – potvrda je ove tvrdnje.

Bez uloga kao što su Sofronije i pandani u bilo kojoj kinematografiji bi mogli sve serije i filmovi, a da li bi „Pasje Popodne“ moglo bez Sala? Lumet je svojevremeno htio nekoga dosta mlađeg da sa Paćinom pljačka banku, ali na Alovo insistiranje Lumet je na kraju popustio i dobili smo jedan od najlegendarnijih parova velikoga platna. Možda je Paćinovo „Atika, Atika“ citat po kojem će se pamtiti ovaj film, ali dajem sve replike za onu Kazaleovu kada na pitanje da li postoji neka zemlja u koju bi želio otići ako pljačka prođe dobro on kaže: „Vajoming“.

Nakon „Pasjeg Popodneva“ Kazale ponovo vraća pozorištu. Radeći na Šekspirovom komadu „Ravnom mjerom“ upoznaje glumicu sa kojom će ući u vezu i koja će ostati uz njega do samoga dana. Ta glumica je Meril Strip. Pored Meril u komadu je igrao i Rober Deniro na čije zalaganje će Džon dobiti i zadnju filmsku ulogu karijere.

Kancer je uveliko odmakao prije nego je snimanje „Lovca na jelene“ i počelo. Sa poslovne strane – a koja druga postoji u Holivudu? – bilo je nemoguće osigurati Kazalea.

Niko pri zdravoj pameti ne želi da riskira sa glumcem koji može da umre u sred produkcije filma. Kako legenda kaže – producenti nisu ni znali za bolest dok je sam De Niro stavio svoje pare kao polog u slučaju da se nešto desi te da se sve scene moraju snimiti sa drugim glumcem.Majkl Ćimino je nastojao snimiti sve scene prvo sa Džonom, ali je studio neminovno saznao istinu i htjeli su da uklone problem sa seta. Jedna od presudnih stvari je bila Meril Strip koja je prijetila i svojim otkazom ukoliko otpuste Džona. Studio je popustio, Kazale je odigrao svoju zadnju maestralnu ulogu do kraja i preminuo 12. marta 1978, prije nego je snimanje završeno.

„Kum“, „Prisluškivanje“, „Kum II“, „Pasje Popodne“, „Lovac na jelene“ – sve u rasponu od ŠEST godina. Jedan od onih neopjevanih glumaca čiji su kalup slomili nakon što su ga napravili.

Nemanja Savanović

Mondo

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

  Džon Kazale, Film