Trainspotting je film koji je obilježio 90-te. Ljudi su hrlili u kino da bi pogledali film o kojem svi pričaju u kvartu, čak i Hollywoodski čarobnjaci preko bare su priznali box office poraz pod najezdom publike gladne sirovih, uličnih  i realističnih priča.

Radnja filma je smještena u srce edinburške “narko scene” i pokazuje nam paletu živopisnih likova s ruba života i zakona: mršavog junkiea Rentona koji se pokušava skinuti (briljantni Ewan McGregor), otkačenog Spuda (neponovljiva uloga Ewen Bremmera), inteligentnog fana James Bond filmova Sick Boya (cooler Johnny Lee Miller), alkosa koji je uvijek u potrazi za kojim razbijenim nosem Begbiea (uvijek vrhunski Robert Carlyle) i seksipilnu školarku Diane (Kelly McDonald).

Ovaj film od frenetičnog početka tj. scene potjere s policijom nudi jednu antologijsku scenu za drugom: npr. Rentonova eskapada u wc-u, Spudovo saslušanje na speedu, Begbieva tuča s kriglama, Sick Boyev napad s zračnom puškom, Spudovo “neogodno” buđenje u ukaljanim plahtama, scena seksa Rentona i Diane.

Redatelj Danny Boyle (Beach, Sunshine, 28 days later) se odlučio ekranizirati Trainspotting nakon što je pročitao odličnu istoimenu knjigu Irwin Welsha. Napisao je scenarij i u njemu probrao najefektnije, najbolje i najhumorističnije scene, bacajući fokus na razvoj karaktera glavnih likove prije nego na razvoj priče, koji ipak sadržava zanimljiv zaplet. Film krasi iznimna autentičnost i realnost glume i klasičnih “junkie” situacija koje osim smijeha pružaju i dramsku snagu nerijetko crtajući boju filma depresivnim, sivim tonovima koji kontrapunktiraju smiješnim situacijama.

Tako film pruža par tragičnih i nesretnih sudbina, par redova smijeha i suza.

Iako film ima vrlo snažnu postavu sporednih glumaca, kojima su dani zahtjevni dijalozi, show krade Renton oko čije sudbine i vječnog pitanja “Hoću li se skinuti’” se vrti čitava pokretnica filma i emotivna privrženost publike. Ono što me uvijek oduševljava u ovom fimu je i briljantni soundtrack (proglašen od strane jednog od najpoznatijih časopisa na svijetu “Vanity faira” kao sedmi najbolji soundtrack u povijesti filma) koji sadrži  pjesme genijalnih umjetnika kao što su: Lou Reed, Underworld, Leftfield, Iggy Pop, Brian Eno, New Order, Primal Scream, Bedrock, Pulp, Blur i George Bizet.

Trainspotting je briljantna ulična saga o drugačijim ljudima, pripadnicima bijesne subkulture, iskrivljenih svjetonazora, morala i principa koji se bore za svoje mjesto u društvu prošaranom stereotipima, konformizmom, konzumerizmom, dosadom i socijalnom nepravdom. Trainspoting je film za drugačije, za boeme, za hippije za ljude koji ne žele imati ženu, djecu, zlatnog retrivera i kućicu u cvijeću, tj. za ljude koji žele potpunu slobodu izbora u svom životu, ne obazirujući se na kritiku društva i licemjerstvo crkve.

Trainspotting je film za ljude na rubu i zato poslušajte Rentonov savjet:

“Choose life. Choose a job. Choose a starter home. Choose dental insurance, leisure wear and matching luggage. Choose your future. But why would anyone want to do a thing like that?”

Ps: Film je nominiran za Oscara za najbolji scenarij, dobitnik je Bafte za scenarij, najboljeg glumca i najbolji film i više od 13 nagrada na najcjenjenijim filmskim festivalima u svijetu.

Autor: Zujo

Izvor: Fenomeni

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

  Deni Bojl, Film, Trainspotting