Saradnja, zakoni i mit – temelji civilizacije

Prema Yuvalu Noahu Harariju, autoru knjige Sapiens, Homo Deus i drugih bestselera, razlog zašto su ljudska bića počela dominirati planetom nije taj što smo bili inteligentniji, već zato što smo naučili surađivati.

Da bismo ostvarili saradnju, potrebna su nam pravila ili zakoni koje svi prihvaćamo i kojih se pridržavamo. Ne bismo mogli igrati čak ni nogomet da ne prihvaćamo ista pravila. Međutim, unatoč nikad boljoj informacijskoj tehnologiji, Harari kaže da se “ne možemo složiti oko najosnovnijih činjenica. Nešto nije u redu.” Pogledamo li trenutne podjele i polarizacije – bilo između skupina unutar zemalja ili između zemalja – vidimo da je njegovo gledište opravdano.

U isto vrijeme, institucije koje izražavaju, podupiru i čuvaju vrijednosti koje su izgradile našu civilizaciju, često se napadaju i sabotiraju, a rezultat je taj da ljudi potpuno gube povjerenje u bilo koju vrstu “sustava” i sve se više povlače u individualizam, eho komore¹ i vlastite “filter mjehuriće”. Nema sumnje da su mnoge kritike opravdane, da imamo sistemske pogreške, da se čini kao da su određeni ljudi “iznad zakona”, da su tolika “obećanja” prekršena i da nam je vjera u napredak poljuljana. Ali kamo ćemo dalje?

Ovu situaciju više nitko ne može “popraviti”. Međutim, nikada ne smijemo podcijeniti vlastitu sposobnost da promijenimo stvari i da postanemo dio rješenja umjesto da budemo dio problema. Trebamo preusmjeriti naše razmišljanje; umjesto razmišljanja o nama samima, trebamo puno više razmišljati o “svima nama”, umjesto opsjednutosti našim “pravima”, trebamo više brinuti za naše odgovornosti, umjesto da budemo “pasivni primatelji” dobrobiti sustava koje su stvorile prethodne generacije, trebamo postati “aktivni graditelji” održivih sustava za buduće generacije. Moramo izaći iz svojih mjehurića i shvatiti da moramo ponovno naučiti surađivati, ne s ljudima iz našeg mjehurića, već s ljudima s kojima se ne slažemo, s onima koji nam se čine kao “vanzemaljci”!

Toliko nas se dugo poticalo da radimo samo ono što “volimo” da je većini nas sada teško raditi ono što “ne volimo”. Ali drugog načina nema. Ne možemo nastaviti bježati od svega onoga što je neugodno, teško, što zahtijeva napor i sl. Moramo naučiti postati otporniji na svim razinama i shvatiti da život sadrži i zadovoljstvo i bol i da će uvijek postojati različita mišljenja i načini gledanja iste stvari.

Moramo također promijeniti svoj stav prema pravilima i zakonima te shvatiti da su oni ključ suradnje, a prema britanskom filozofu A. C. Graylingu: “jedna od stvari koje najviše pogoduju civilizaciji, i jedna od potencijalno najvažnijih stvari za sigurnost, slobodu i procvat ljudi. (…) Ako postoji jedna stvar koja povlači crtu između civilizacije i barbarstva, onda je to vladavina zakona. To je bedem protiv samovoljne moći, osigurava lijek za povrijeđene, njegovi procesi su zaštita – nesavršena, ali daleko bolja nego nikakva – od nepravde i neuspjeha.”

Kako su ljudi u prošlosti uspijevali prevladati podjele i postići povezanost i jedinstvo? Prema Harariju, koristili smo jezik i mitove o vjeri i nacionalnim osjećajima koji su nas držali na okupu. U svojoj posljednjoj knjizi Unstoppable Us, koja je namijenjena mladima, opisuje pripovijedanje kao “supermoć” čovječanstva.

Možda je Tolkien bio na tragu nečega kada je rekao da se čini da je mit najbolji način prenošenja morala i da je jedan od njegovih ciljeva u pisanju Gospodara prstenova bio napisati “mit” za Engleze. Mit nije tek fantazija, on je puno dublji od pukih svakodnevnih priča. Pravi mit nam omogućuje da se povežemo s bezvremenskom stvarnošću, sa smislom i svrhom i sa samim sobom. Dakle, odajmo dužno poštovanje mitovima, suradnji i zakonima, jer oni su oduvijek bili kamen temeljac civilizacije, a možda ćemo morati krenuti iznova!

¹ U medijima, eho komora je situacija u kojoj se informacije, ideje ili uvjerenja pojačavaju prijenosom i ponavljanjem unutar zatvorenog sustava, gdje su različiti ili suparnički stavovi cenzurirani, odbačeni ili na drugi način nedovoljno zastupljeni.

Autor: Sabine Leitner
S engleskog prevela: Sofija Stepanovska

Izvor: Nova Akropola