Čelična Dama države Izrael – Golda Meir

Čelična Dama države Izrael – Golda Meir

Mi se ne radujemo pobjedama. Mi se radujemo kada se nova vrsta pamuka uzgaja i kada jagode procvjetaju u Izraelu.

Golda Meir

Golda Meir (Голда Мабович) je rođena trećeg maja 1898. u Ukrajni, Kijevu. U dvadesetom vijeku Goda Meir je zapamćena kao treća žena koja je postala premijerka, odnodno Čelična Dama koja je bila glas Izraela. 1916. Golda diplomira na „North Division High School“ u Milvokiju te nakon toga dolazi na ideju da upiše „Wisconsin State Normal School“ koja je stacionirana takođe u Milvokiju kako bi postala učiteljica. Ova godina je značajna po tome što se Golda priključila organizaciji „Polai Zion“.

1928. čelična dama je postala sekretarka Radničkog Savjeta za žene, to je bila njena prva javna funkcija. 1929. osniva se takozvana „Radnička Partija Izraela“ (the Labor Party of the Land of Israel), jedan od osnivača iste je Golda. Tokom narednih godina funckcije i politička karijera Meirove će znatno napredovati. Njena odlučnost, sigurnost, ljubav prema zemlji i želja za pravdom je njeno oruđe koje joj nije dozvolilo da poklekne ni u najtežim trenucima. Kada se sastala sa kraljem Abdulahom 1948. godine, zanimljiv je podatak da je kralj uvjeravao Goldu da ne treba žuriti s proglašenjem nezavisnosti moderne države Izrael, zapravo savjetovao joj je da sačeka još neko vrijeme.

Golda je odgovorila:

Čekali smo dvije hiljade godina. Da li Vam to izgleda kao žurba?

Čitajući njen odgovor sjetih se Psalama, poglavlje 137:5-6;

To je poglavlje koje snažno opisuje vapaj Jevreja za povratkom u Jerusalim.

Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja.

Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svog.

Vrlo često prezentovan je mit da su se Jevreji iznenada tada doselili u Svetu Zemlju što nije tačno. Osnivanje moderne države Izrael je zapravo predstavljalo “buđenje ostavljenog“, dizanje iz pepela onog što su mnogi osvajači htjeli da osvoje i potlače. Osnivanje Izraela je predstavljalo siguran dom za Jevreje gdje ne bi bili vrijeđani zbog toga što su Jevreji već bi se vratili u zemlju svog porijekla. S druge strane ideja osnivanja države Izrael je da to bude demokratska zemlja, gdje će ostale manjine imati sva pravai sigurnost.

S obzirom na to da pišem priču o premijerki modernog Izraela, njenoj želji da život u toj zemlji odiše sigurnošću i mirom vrlo je bitno da napomenem odnosno da napravim jednu mali osvrt između antičkog Izraela i modernog Izraela.

Zapravo, želim da pitam, da li ste se zapitali koliko je ime Izrael staro i šta ono znači?

Ime Izrael potiče od drugog imena Jakovljeva koji se zvao Izrael. Njegova djeca i naraštaji su se poslije njih nazvali Bne Jisrael (Sinovi Izraela), a staro ime naroda „Ivrim“ promijenilo se u Izrael.

(citat iz knjige „Kratka istorija jevrejskog naroda“, Simon Dubnov)

Konflikt između Arapa i Jevreja je eskalirao nakon proglašenja nezavisnosti države Izrael, no to je priča za sebe o kojoj će biti zasebna tema, odnosno to nije nešto što se može reći u par rečenica, te površno pisanje o tome u sklopu ovog teksta ne bi bilo korektno. Tadašnji premijer David ben – Gurion je 1949 godine pozvao Goldu da bude zamjenik premijera jer je prethodno bila izglasana za tu funkciju od strane Kneseta odnosno izraelskog Parlamenta. Međutim, Golda postaje ministar rada jer je odbila funkciju zamjenika premijera. Zapravo smartala je da kao ministar rada može mnogo više pomoći svojoj zemlji gdje se i ogleda njen realizam, skromnost kao i samokritičnost u tom trenutku.

Već spomenuti, David ben- Gurion, prvi premijer i osnivač Izraela je imao običaj da za Goldu kaže da je:

Najbolji čovjek u vladi.

Žena koja se nikad ne predaje, poznata kao “Čelična Dama” jedna je od prvih dama koje su ušle u istoriju kao premijerke. Ono što je nepobitna činjenica je da je bila prva žena premijer Izraela kao i to da je jedna od osnivača moderne države Izrael.

Kada se Argentina žalila Vijeću Sigurnosti UN-a 1960. da je Izrael povrijedio njen suverenitet time što je uhapsio nacističkog zločinca Adolfa Ajhmana na njenoj teritoriji i potom ga odveo u Izrael na suđnje, Golda se obratila Vijeću Siurnosti UN-a sa vrlo snažnim govorom o Holokaustu i o nacističkim zločinima. Vijeće je zaključilo da je izvinjenje Izraela dovoljno misleći na kršenje suvereniteta Argentine i podržalo je privođenje odbjeglog zločinca pravdi. Iako je zastupala jasan stav na pravo odbrane jevrejske zemlje, takođe je isticala da je stvaranje mira neophodno, da ono zahtjeva neiscrpni rad i da se od toga nikada ne treba odustati.

Poznata je po tome što je objavila autobiografsku knjigu “Moj život”.

Golda umire u Jerusalimu 1978. od posljedica raka.