(Зашто читати Хамваша?) 1) ХАМВАШ O ПОТПУНОСТИ ЏОЈСОВОГ „УЛИКСА“ Још нисте читали Џојсов „Уликс“! Има вас који нисте ни покушавали, зар не? И оних који су „стали на пола пута“. А има вас, вероватно, и таквих који би пре читања радо прочитали нечију препоруку. Или нечије студиозно тумачење све не би ли се […]
ПУТ У ВАВИЛОН Роман Миленка Пајића, без имало претеривања, јесте „Библија постмодернизма. Знате, није лако сакупљати и тумачити туђе снове, као што није лако ни изнова разоткривати тајне које су нам биле надохват разјашњења Пајићев „Пут у Вавилон“ јест пут до „тамо“ где се сусрећу најмаштовитији међу нама, пут до најудаљеније станице Књижевног Света. […]
Najčuveniji, ili makar najčuveniji fiktivni datum u istoriji svetske književnosti, 16. jun 1904. godine, datum je prvog sastanka Džejmsa Džojsa i Nore Barnakl – datum rastanka poklopiće se, kako to već biva u velikim ljubavnim pričama, sa danom piščeve smrti. Ovakav razlog za izbor šesneastog juna kao dana u kome se odigrava radnja romana Uliks poznat je […]
Portret umetnika u mladosti – Džems Džojs Čitala sam Džojsa, čitala sam o Džojsu. Uliksa jedva dovrših, Dablinci mi se i nisu toliko dopali. Ispostavilo se da su mnogo bolju sliku ostavili romani u kojima ga njegovi savremenici uzimaju za junaka. Mnoge stvari saznadoh iz pera drugih pisaca, njegovih savremenika, mnoge iz dela današnjih pisaca […]
Lingvistička supernova koja je razbila granice književnosti—Finnegans Wake (1939) je završni, furiozni eksperiment Džejmsa Džojsa sa jezikom, epski prikaz snovne logike u kojoj se reči preobražavaju, istorije sudaraju, a svaki slog pulsira višeslojnom značenjem. Više od romana, ovo je halucinatorna odiseja kroz kolektivno nesvesno, napisana kaleidoskopskim snovnim dijalektom koji je podjednako genijalan i lud. Reći […]
„Namera mi je bila da napišem poglavlje o moralnoj istoriji zemlje, a za mesto događaja izabrao sam Dablin, jer je ovaj grad izgledao kao centar paralize. Pokušao sam da ga ravnodušnoj javnosti predstavim u četiri vida: kao detinjstvo, mladost, zrelo doba i javni život.“ „Nije moja greška da se vonj smeća, korova i otpadaka oseća […]
,,I kad Derida u ,,Dve reči za Džojsa’’ naglasi vavilonski karakter te jezičke igre, tu razliku iz koje govor bruji kao šum koji je neprevodljiv i nesvodljiv, dolazi se do iskušenja da se kaže da je Bdenje Finegana zapravo potvrda Deridine dekonstrukcije, teorijskog izraza za nesvodljivost jezika i misli, znaka i značenja, polazišta i odredišta.’’1 […]
Može biti da je istinita ona stara izreka po kojoj u životu jedino ne možemo birati roditelje i otadžbinu. Ta je stara izreka, međutim, kao i mnoge plitke mudrosti u delotvorno dopadljivom jezičkom pakovanju, samo delimično tačna. Jer, najpre, u životu ipak postoji još mnogo, možda i previše, trenutaka i situacija u kojima je mogućnost […]