Sto godina samoće – Gabrijel Garsija Markes U knjizi koju sam čitala pre nekoliko godina (“Crna kutija” Amosa Oza) jedno pismo počinje rečima: “Draga, normalna Rahela”. Kad sam to pročitala, prva mi je pomisao bila da bih se možda uvredila da me neko u pismu oslovi sa – draga, normalna Jadranka. Biti normalan […]
Gabriel Garsia Markes: Kraj sjećanja Vijest da Gabriel Garcia Marquez boluje od Alzhajmerove bolesti sunula je internetom i širila se novinama i televizijskim postajama, po zakutcima javnosti, pa i tamo gdje se nikada i nikakve informacije o književnosti i kulturi ne objavljuju. Vijest je bila kratka: pisac slabo prepoznaje i svoje bližnje, a od alzhajmera […]
Gabrijel Garsija Markes – Čvorište naše samoće Antonio Pigafetta, firentinski moreplovac, koji je pratio Magellana na njegovom prvom putovanju oko svijeta, napisao je o prolasku kroz Južne Amerike rigoroznu kroniku, koja ipak izgleda kao fantastična avantura. Ispričao je kako je vidio prasce, koji su imali pupak na leđima, kao i ptice bez kandži, čije su […]
Makondo je kolumbijsko selo koje je u davna vremena osnovao Hoze Arkadio Buendija, čija se beskrajna mašta uvijek pružala dalje od inventivnosti prirode. Njegov osnivač postavio je kuće tako da svaki stanovnik može da dođe do rijeke i zahvati vodu ulažući potpuno jednaki napor kao i njegov susjed, dok su ulice planirane tako da su […]
Tajna istorija “Sto godina samoće” Kuća se nalazila u tihom delu Meksiko Sitija i imala je radnu sobu u kojoj je pronašao samoću kakvu nikad ranije nije poznavao i neće nikad ponovo. Cigarete (pušio je 60 dnevno) su ležale na radnom stolu. Ploče pored gramofona: Debisi, Bartok, A Hard Day’s Night. Na zidu su se […]
Gabova fantastična realnost – intervju sa Gabrijel Garsija Markesom Gabrijel Garsija Markes rođen je 6.marta 1928. godine, u malom kolumbijskom gradu Arakataka. Okruženo plantažama banana, njegovo selo zvalo se Makondo i kasnije će poslužiti kao mesto u kojem se odigrava glavna radnja u knjizi Sto godina samoće. Markes je najveći deo svog detinjstva proveo sa svojom babom […]
Tako govori «Gabo» Markes Život nije ono što je čovek proživeo, već ono što se čovek seća i kako se seća da bi ga ispričao. (Uvodne reči iz knjige memoara Živeti da bi se ispričalo.) Ako prestanem da pišem umreću. Dobar pisac više baca u korpu nego što objavljuje. Ako redovno baca, on je na […]