Na Bulbulder odlazim ređe: moji su se prijatelji mahom odselili, a sebe sve manje nalazim među trolejbuskim žicama Dimitrijale. Da sam nešto mlađi, mogao bih da kažem da nikad i nije bio lep, makar voleli prizemljuše i zajednička dvorišta; u stvari, ni ona nisu bila lepa, samo nam se odsustvo etikecije i upadanje u nedoba […]
Dolazi Niko. Mogli smo razumeti kako se kroz nju pred nama otvara komad istorije koji smo dotad tek zamišljali. Ali nismo mogli da razumemo njenih 48 godina. Mi smo imali 18. Znali smo sve o Niko, ali je na binu SKC-a umesto samozatajne leptirice Chelsea hotela ušetala debela i teška Starost. Ostale su samo oči. […]
Ako zatvoriš oči i pomisliš na bolju prošlost – Đuza je uvek tu negde na nekoj od slika. Nikad nije bio komičar, nije bio ni superstar; bio je samo Gospodin Normalnost onda dok su se prijatelji još često viđali s prijateljima. Ne da bi gledali utakmice, već da se zajedno smeju i lepo završe dan. […]
U jesen, izgubio je angažman u Maderi. Bez reči, šef ga je isplatio i spakovao mu dve tulumbe za srećan put. Još jednom je na klupi Tašmajdanskog parka ostao dovoljno dugo da čuje zvona sa crkve Svetog Marka i dovoljno kratko da pobegne od košave. Gažu nije izgubio zbog pijanstva – Sima zapravo uopšte nije […]
Jutro ga je čekalo da se upristoji. Počinjao je još jedan dan u kome će svima biti dobar. Sir Paul. Davno pripitomljen i koristan, polazio je da odrobija svoj dnevni raspored koji ionako nije pisao sam. Preko pisaćeg stola dopola sahranjenog papirima gledali su ljudi kojima je nešto obećao odavno – samo nije mogao da […]
You Do Something To Me Napraviti pesmu o nedostižnoj ljubavi. ‘Ja sam te ipak najlepše slikao…’ mrmlja u bradu dok prebira po njenim starim slikama. U stvari, pesmu sa tim naslovom prvi je napravio Cole Porter 1929. Pesmu o čaroliji. Kroz nju su plovili Perry Como, Mario Lanza, Frenk Sinatra, Sonny Rollins i ko sve […]
Mornari i konobari – Beograd -Gde ste? – U Mornaru… – To još radi? Posle meseci internet dopisivanja trebalo je konačno da se vidimo. Probijao sam se kroz zavese plavog duvanskog dima, kao da se probijam kroz godine unazad, do noći problejanih u Šansi ili Akademiji; sve dok ih nisam ugledao stisnute za jednim stolom […]
Da li ste nekad merili koliko traje zalazak? Ja jesam. Traje 05:33. Tačno kao pesma. Tako sam upoznao zanimljiv par Engleza. Prolazio sam samo da vidim kako sede na terasi knap za dvoje, šćućureni kao grlice. Negde na Krfu, iza kristala orošenog hladnom ružicom, mahao mi je taj ostareli par: bili su lepljiva antiteza samoće. […]