Jedan od najvećih režisera svih vremena, Ingmar Bengmar o filmu koji je poslužio kao inspiracija za mnoga filmska ostvarenja režisera modernog doba, u uvodnom dijelu svoje knjige „Persona and Shame“ piše: I have not produced a film script in the normal sense. What I have written seems more like the melody line of a piece […]
„За мене би било најбоље да нисам познат“, говорио је Бергман. „Он је огромна фигура, писала је филмска критичарка Маја Туровска. – Јер, послератни филм није био оно што је данас. Он је заиста био важна уметност. Филмски режисери су били стубови културе. И Бергман је био онај који је уздрмао нашу уобразиљу снажније од осталих. […]
Jедини на свету који је рекао толико о људској психодрами, као Достојевски, јесте – Бергман”, рекао је пољски редитељ Кишловски, поводом филма „Крици и шапутања”. Слично су говорили и многи други о Ингмару Бергману (1918–2007), једном од најутицајнијих редитеља свих времена и добитнику свих могућих награда, чију стогодишњицу рођења ће следеће године обележити цео свет. […]
Moj Bergman ili INGMAR BERGMAN (1918-2007) Danilo Kiš bio je pasionirani ljubitelj stihova mađarskog pesnika Endre Adija. Budući da je znao mađarski jezik čitao ga je u originalu. Ostali su zabeleženi Kišovi prevodi Adija na srpski. S tim u vezi rekao je nešto vrlo zanimljivo, da je za svako svoje emotivno stanje i raspoloženje imao […]
Persona (1960) je crno-bijeli film velikog švedskog redatelja Ingmara Bergmana, sa Bibi Andersson i Liv Ullmann u glavnim ulogama. Smatra se jednim od najboljih filmskih ostvarenja XX stoljeća i Bergmanovim remek-djelo. Snimanje je započeto u Svensk Filmindustri Studiu u Štokholmu. Ispostavilo se da je sve što je snimljeno ondje promašaj, i Bergman se odlučuje preseliti […]
Rođen je u Upsali, u Švedskoj. Otac mu je bio pastor. Bio je osetljiv dečak. Kada bi se noću pomokrio u krevet, otac ga je zatvarao u orman. „Ujutru za doručkom, pričao mi je svoje noćne more. Znala sam da ću u njima morati da igram“ – reći će ona kasnije. Ona je rođena u […]
(poglavlje iz knjige “Bergman i žene”) Od pedesetih godina prošlog veka Bergman je uključio i jednog đavolka u svoj potpis, koji je pojačavao mit o Bergmanu kao demonskom reditelju. Bergmanova predstava o uticaju metafizičkih snaga koje imaju uticaj na umetnikovu psihu, delimično se može pripisati i njegovom idolu Augustu Strindbergu. On je svoje demone […]
Završnica filmske karijere Ingmara Bergmana bila je krunisana suptilnim remek delom kinematografije koje ne samo da je postavilo nove standarde već je i sumiralo celokupni Bergmanov doživljaj detinjstva u kom se primeti kako izražajnost emocija, tako i veoma upečatljivo prikazan govor tela izvežbane glumačke ekipe. Pored samog govora tela, film „Fani i Aleksandar“ bogati i […]