Intelektualna enigma: Veselin Vesko Savić

Intelektualna enigma: Veselin Vesko Savić

”Rukom negrađen spomen sebi sam digo pun časti,
Korov na njegovoj stazi nikada neće nići,
U nebo od obeliska biše on će se dići,
I nikad neće pasti!”

 – ”Spomenik”, Puškin

Dr Veselin Savić

Nikada vremena nisu bila ni laka ni pametna. Kratka razdoblja mira i intenzivnog uspeha, gurana i podržavana jedinom filozofijom-biološkom – dovode da današnje civilizacije Točka, pa i do misli da je dosad postojalo dvadeset pet civilizacija, i do kalifornijskog dokaza o postojanju milijardi galaksija. Beskonačna pamet stvara Logiku i stalno važeće geometrijske zakone, beskonačna glupost gleda ovaj svet kroz cevčicu i, videći tako samo jedan njegov deo, stvara razroko mišljenje. S takvim mišljenjem, kao ni s krajnjom glupošću, ne vredi se boriti.

Puškin, najveći ruski pesnik, nije bez razloga u svojoj pesmi ”Spomenik” na samom kraju kao poentu rekao: 

”Sa glupakom ne teraj spor.”

Ali život je samo životu sličan, i živi u svakoj reči ove lude knjige. Nit je pisana nit su u njoj misli slične drugim knjigama. Nit se može ni sme meriti metrima kojima se druge mere. Njeni metri ne spadaju u kategoriju ni stilistički ni lingvistike ni gramatike. Oni, kad nisu iz kategorijetragike, pre su iz kategorije fantastike. Iza pera kao i iza četke ne ostaje trag homo-sapiensa. Naprotiv, to je trag bića koje je pola satir – pola jagnje – pola vampir – pola mudrac. U zbiru to je Ludi Milić sa loncem na glavi u riznici svetske kulture, u dvorcu Ufici i Firenci.

Narod je naš, nekad, da izbegne odvođenje dece u janičare i spreči njihovo poturčenje, otrovnim travama ucrtavao žigove i krstove ma čelu deteta. Otrovne trave iz Ijovače, Žurave, Benske Bare, Jareške Mlake, trave koje su kroz kosti pronicale, udarile žig, krstaču na Ledenom Miluću od Mačve. On verom promeniti neće.

Milić od Mačve i Veselin Savić

Mnogo je i pogrešno pisano o zagrobnom životu. Pa i Platon i Scipion Afrikanac o otme naivno pišu. Ako života posle smrti ima, a ja tvrdim da ga ima, onda ga ima i u formi koja se zove Milić od Mačve: u njemu, Vampiru, su duše i kletve unazda do Početka. I pre toga.

Kao lekar-psihijatar u nedoumici sam bio samo jednom. Jedan pacijent iz Makedonije tvrdio je da i Ćirilo i Metodije. Mislio sam da je dvojna ličnost – lud čovek. Ali kad zatraži jednoga dana i dve porcije jela – i za Ćirila i Metodija – šta sad da mislim!? Za Milića sad oduvek bio siguran da je lud, ali genijalno lud, i stoga mogu uvek izdati uverenje da je čisti genije!

Svet je u velikoj krizi, čovek je zanemaren, renesansa je u liku Homeinija, koji decu od dvanaest godina šalje u smrt dajući im ključeve od raja. Ozakonjena je pljačka – svetski muzeji puni su opljačkanih lepota, majčina ljubav objašnjava se seksom, pobratim i posestrima više ne postoje, spaljuju se veštice i knjige, pogane se svetinje i groblja, uništavaju se i gaze narodi – i nikom ništa!

 

Gde je bolje čoveku? U mnogoboštvu ili u jednoboštvu? Da li je to jedini razumeo Sveti Sava? Ridajući dvadeset dve godine i lupajući kamen o kamen, u šta je verovala Doja u Milićevom ”Dojinom ridanju”? U oca? Ili u sina? Ili u Svetoga Duha? Ili u Svete Trojice? U šta veruje Milić Stanković? U Zemlju? Vatru? Vazduh? Vodu? Ili u sva četiri Empedokleova elementa, koji obeležiše zvezdani zodijački znak Škorpiona nad srpskom zemljom, kada se on rodi u kukuruzištu Nakućišta?

Nauka, crna nauka, šta se sve radi sa njom i u ime nje? Ko će nam pomoći ako u crkvi nema ljubavi, u bolnici humanosti, a u sudu pravde? Ako nas ne spasu krilati Ludaci i Vidovnjaci – spasa nam nema!

Iz predgovora delu Milića od Mačve

Za P.U.L.S.E priredio Dražen Pekušić

arsmagine.com

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments