Nikolaj Berđajev – O filozofiji i filozofima – Neutaživa potreba modernog čovjeka za klasifikacijom nastojala je ruskog intelektualca Nikolaja Aleksandroviča Berdjajeva smjestiti u neku od jasno definiranih socioloških kategorija, pa su ga tako najčešće stavljali u ladicu kršćanstva ili marksizma, iako je on sam u autobiografiji jasno tvrdio da se smatra “nesposobnim biti dijelom bilo koje organizacije” te da je iznevjerio očekivanja sviju jer se uvijek vraćao samome sebi.
Berdjajev je za sebe tvrdio da je filozof, ali ne kao sljedbenik neke od struja misli ili u akademskom smislu, nego filozof u smislu duboko intimnog poziva da preispita sebe kao ljudsko biće:
“Još kao dječak osjećao sam se pozvan k filozofiji. Pod filozofskim pozivom ni u kojem slučaju nisam poimao da se specijaliziram u nekoj od znanstvenih disciplina, napišem disertaciju, postanem profesorom… Kada sam si osvijestio poziv da postanem filozofom, postao sam, istom, svjestan sebe kao čovjeka kojem predstoji posvetiti se iskanju istine i otkrivanju smisla života… Moje ‘ja’ samo sebe doživljava kao presjek dvaju svjetova. Pritom se ‘ovaj svijet’ ne doživljava niti kao izvoran, niti kao prvotan, a niti kao ono posljednje. Postoji ‘drugi svijet’, realniji i izvoran. I dubina ‘ja’ pripada njemu.”
Cijeli njegov opstanak, kako je tvrdio, stajao je pod znakom čežnje za tim “drugim”, izvornijim, stvarnijim, transcendentnim svijetom:
“Čudno je kako mi se ovaj svijet nije činio beskrajnim, beskonačnim, već naprotiv, činio mi se ograničenim u usporedbi s beskrajnošću i beskonačnošću koja se otvarala u meni… Filozofija je za mene bila borba s konačnošću u ime beskonačnosti.”
U nastavku izdvajamo ulomke iz djela Ja i svijet objekata u kojima Berdjajev propituje položaj i ulogu filozofije i filozofa.
Kroz cijelu povijest kulture očitovano je neprijateljstvo prema filozofiji, a pritom s najraznolikijih strana. Filozofija je najnezaštićenija strana kulture. Postojano je podvrgnuta sumnji sama mogućnost filozofije, pa je svaki filozof prinuđen da svoj posao počne obranom filozofije, opravdanjem njezine mogućnosti i plodotvornosti…
Pravi pozvani filozof ne želi samo spoznati svijet nego i izmjenu, poboljšanje, preporod svijeta. Drukčije ne može ni biti ako je filozofija prije svega učenje o smislu čovječjeg postojanja, o čovječjoj sudbini. Filozofija je uvijek težila da ne bude samo ljubav prema mudrosti, nego i mudrost. A odricanje od mudrosti odricanje je od filozofije, njezina zamjena znanošću.1
Filozof je prije svega spoznavalac, ali njegova je spoznaja totalitarna, ona obuhvaća sve strane čovječjeg bića i čovječjeg postojanja, ona neminovno uči o putevima ostvarenja Smisla. Filozofi su se ponekad spuštali do grubog boga empirizma i materijalizma, no pravom je filozofu svojstven ukus za onostrano, za transcendiranje granica svijeta, on se ne zadovoljava ovostranim. Filozofija je svagda bila prodor iz besmislenog, empirijskog, prividnog i za nas sa svih strana nasilnog svijeta u onostrani svijet.
Filozofija nije znanost, nije čak ni nauka o biti, nego je stvaralačko spoznavanje duhom smisla čovječjeg postojanja… jer kriterij istine nije u razumu, nije u intelektu, nego u cjelovitom duhu. Srce i savjest ostaju vrhovni organi za ocjenu i za spoznaju smisla stvari.
A to pretpostavlja da sam spoznavalac, filozof, nosi u sebi iskustvo o proturječnostima čovječjeg postojanja, i da je sama filozofova tragedija put spoznaje. Filozof koji ne poznaje tu tragediju, osiromašen je i okrnjen u svojoj spoznaji.
Filozofska spoznaja ovisi o obimu proživljenog iskustva, iskustva svih proturječja čovječjeg postojanja, iskustva tragičnog.
Nema čovjeka koji bi bio potpuno slobodan od filozofije, makar primitivne, djetinje, naivne, nesvjesne. Jer svatko misli, govori, rabi pojmove, kategorije ili simbole, mitove, ocjenjuje.
Filozofija je tuđa većem dijelu ljudi, a zapravo je svaki čovjek, a da toga ni svjestan nije, u nekom smislu filozof. Sav tehnički aparat filozofije tuđ je većem dijelu ljudi. Veći dio ljudi pripravan je da rabi riječ “filozof” u podrugljivom i prijekornom smislu. Riječ “metafizika” u svakidašnjem je životu gotova sprdnja. Iz “metafizike” napraviše smiješnu figuru i ona je stvarno smiješna. No svaki čovjek, premda on to i ne spoznaje, rješava pitanja “metafizičkog” poretka. Pitanja matematike ili prirodnih nauka kudikamo su dalja velikoj masi ljudi, nego filozofska pitanja koja u stvari nisu ni jednom čovjeku tuđa…
1 Vidi: Husserl, Philosophie als strenge Wissenschaft
Priredila: Ana Hanđal
Preuzeto iz knjiga:
Nikolaj Berdjajev: Ja i svijet objekata. Kršćanska sadašnjost. Zagreb. 1981.
Nikolaj Berdjajev: Samospoznaja, Filozofska autobiografija. Demetra. Zagreb. 2005.
Tekstovi o filozofiji na portalu P.U.L.S.E
Nikolaj Berđajev – O filozofiji i filozofima napisao/la P.U.L.S.E dana
Pregled tekstova autora – P.U.L.S.E →