I ching – Knjiga promena

“Sunce počiva na granicama planina,
Žuta se rijeka ulijeva u ocean.
Želim li veći krajolik obuhvatiti,
Moram se uspeti za još jednu stepenicu.”
Wang Zhihuan (688. – 742.)

I Ching ili Knjiga promjena drevna je kineska knjiga proricanja, odnosno jedno je od najstarijih i najznačajnijih djela kineske tradicije koja ga ubraja u svoja temeljna djela, poznata pod nazivom Šest klasičnih djela. Već je Konfucije (rođen 551. g. pr.Kr.) smatrao ovu knjigu jako starim tekstom, a prema predaji potječe od “četiri mudraca”. Legendarni Fu Hsi (2825. – 2738. g. pr.Kr.), prvi poznati vladar u kineskoj povijesti, tvorac je trigrama. Nastanak heksagrama pri­pisuje se kralju Wenu (1231. – 1150. g. pr.Kr.), rodočelniku dinastije Chou. Zatočen od strane posljednjeg vladara dinastije Shang, Wen se u tamnici posve predao proučavanju Knjige promjena, pridodavši heksagramima nazive i kratak opis značenja. Njegov sin, vojvoda Chou, zaslužan je za tumačenja linija heksagrama, čime je temeljni tekst Knjige promjena bio zaokružen, i u takvom ga je obliku zatekao Konfucije. On se u svojoj starijoj dobi posvetio njenom proučavanju i govorio da kad bi poživio još pedeset godina, sve bi ih iskoristio za njezino proučavanje. Konfuciju i njegovim učenicima pripisuje se tzv. Deset krila, najranijih komentara Knjige promjena, koji zau­zimaju približno polovicu obima knjige u današnjem obliku.

Prvi prijevodi, koji su se pojavili u XVIII. stoljeću preko misionara koji su bili u Kini, odmah su zaintrigirali neke od najvećih umova Europe. U godinama koje su slijedile pojavilo se nekoliko, više ili manje vjernih prijevoda Knjige promjena, a filozofi poput Leibnitza, Schopenhauera i Hegela, pokušali su ovom tekstu dati vlastito tumačenje. Vremenom se na Zapadu razvio pravi kult Knjige promjena koji je privukao i laike i ugledne mislioce.

Najbolji prijevod knjige do danas onaj je izvanrednog sinologa Richarda Wilhelma (1873. – 1930.), ko­ji je uz pomoć svog kineskog učitelja na njemu predano radio deset godina. Wilhelma, koji je u Kini boravio kao misi­onar, potpuno je zaokupila kineska kultura, sasvim mu promijenivši život.

Iako ovdje želimo prvenstveno govoriti o filozofskoj dimenziji djela, potrebno je približiti jednostavan i praktičan kineski mentalitet u kojem je nastalo. Tradicionalna kineska kultura zasnovana je na intuiciji koja se razvija iz svijesti okrenute nutrini stvari i pojava. Pažljivo promatrajući svijet oko sebe, drevni su kineski mudraci spoznali da je sve što osjetila opažaju podložno promjeni i da je upravo promjena jedino postojana i kao ta­kva vječni princip. Stoga, za razliku od ostalih knjiga drevne mudrosti koje naglašavaju vječno i nepromjenjivo kao najviši čovjekov cilj i ideal naspram prolaznog, Knjiga promjena u središte razmatranja postavlja promjenu.

“Kad Sunce zađe, izlazi Mjesec. Kad Mjesec zađe, izlazi Sunce. Sunce i Mjesec se izmjenjuju i tako se rađa svjetlost. Kad prestane hladnoća, do­lazi vrućina. Kad vrućina ode, stiže hladnoća. Hladnoća i vrućina se izmje­njuju i tako se navršava godina. Prošlost se steže, skuplja, budućnost se rasteže. Stezanje i rastezanje dje­luju jedno na drugo i tako nastaje ono što je blagonaklono.”

I Ching doslovno znači Knjiga (ching) promjena (I) i opisuje zakone po kojima se odvijaju sve promjene u ovom manifestiranom svijetu, jer je promjena njegova osnovna karakteristika. Višeznačnost naziva knjige ogleda se i u značenju ideograma I koji je i znak za kameleona – životinju koja stalno mijenja boju tijela u skladu s okolinom, a ching je i znak za osnovu tkanja, glavnu nit oko koje mnogostrukim preplitanjem nastaje cjelokupna manifestacija.

Kineski su mudraci spoznali da promjena nije slučajna niti proizvoljna već je podložna univerzalnom zakonu – Tao. Također su otkrili zakon periodičnosti, prema kojem promjena slijedi kružno kretanje poput kretanja nebeskih tijela, godišnjih doba, smjene dana i noći. Spoznaja ključna za proricanje bila je ta da, iako nedostupni našim osjetilima, u nevidljivoj dimenziji postoje stvari i događaji koji još nisu stupili u vidljivu stvarnost.

Richard Wilhelm u svom uvodu prijevoda Knjige pro­mjena kaže: “Svaki događaj u vidljivom svijetu proistječe iz ideje u nevidljivom svijetu. Prema tome, sve što se događa na zemlji, samo je takoreći reprodukcija događaja u svijetu koji nadilazi naše osjetilno opažanje, a što se tiče same njegove manifestacije u svijetu, ona samo slijedi pro­mjenu na nadosjetilnom planu. Sveti ljudi i mudraci, koji su u dodiru s tim višim sferama, imaju pristup idejama kroz intuiciju te imaju sposobnost utjecati na događaje u svijetu. Tako je čovjek povezan s nebom, nadosjetilnim svijetom ideja, i sa zemljom, materijalnim svijetom vidljivih stvari. (…) Pomoću Knjige promjena razabiremo klice stvari koje trebaju doći, učimo se predviđati budućnost, kao i razumjeti prošlost. Na ovaj način, simboli na kojima se heksagrami zasnivaju služe kao obra­zac za pravovremeno djelovanje u naznačenim situacijama, što ustvari omogućuje prilagođavanje prirodnom tijeku stvari.”

Richard Wilhelm (1873. – 1930.), njemački sinolog, stigao je u Kinu 1899. godine u svojoj 26. godini kao pro­testantski misionar, da bi služio kao pastor u njemačkom kolonijalnom gradu Ch’ingtao, provincija Shandong. Uskoro je otkrio da ima urođeni dar za kineski jezik i predao se proučavanju kineske kulture i starih tekstova. 1911. godine u 38. godini susreo je čovjeka koji će ostaviti izniman trag na njegov život, kineskog mudraca imenom Lao Nai Hsuan. Wilhelm piše u uvodu svog prijevoda Knjige promjena: “Nakon kineske revolucije, kad je Ch’ingtao postao stjecište brojnih uvaženih učenjaka stare škole, među njima sam susreo i mog uvaženog učitelja Lao Nai Hsuana.”

Godine 1913. Wilhelm je s Laom započeo desetogodišnji prijevod Knjige promjena s kineskog na njemački, i ovaj se prijevod smatra najutjecajnijim zapadnim prijevodom ovog drevnog teksta, koji je zatim preveden na mnoge druge jezike. O njihovom zajedničkom radu zapisao je: “Lao je prvo otvorio moj um prema čudesnosti Knjige promjena. Pod njegovim iskusnim vodstvom ushićeno sam putovao kroz ovaj stran, a opet blizak svijet. Prijevod je načinjen nakon iscrpnih rasprava. Zatim je njemačka verzija ponovno prevedena na kineski, i tek nakon što je značenje teksta u potpunosti sravnjeno, našu smo verziju smatrali vjernim prijevodom.” Lao je umro 1921. g., a Wilhelmov prijevod i komentar konačno je dovršen 1923.

Nakon 20 godina života u Kini, Wilhelm se 1924. g. vratio u Njemačku, preuzevši mjesto profesora na kineskim studijama na Sveučilištu u Frankfurtu, a 1925. g. utemeljio je Kineski insti­tut na čijem je čelu ostao do smrti. Bio je dobar prijatelj Carla Gustava Junga, koji je napisao uvod Wilhelmovim prijevodima, I Ching: Knjiga Promjena i taoističkoj alkemijskoj raspravi Tajna zlatnog cvijeta, a što je zauzvrat živo utjecalo na Jungove teorije i djela.

Wilhelm je rekao Jungu da tijekom svih njegovih godina u Kini nije pokrstio niti jednog Kineza. On je naime osjećao da je njegova misija stvoriti most između zapadne i istočne duhovnosti. Jung je zapisao u svojim memoarima: “Wilhelm je bio savršen učenik kineskog mudraca, Lao Nai Hsuana, ispunjenje željenog sna mudraca.”

Richarda Wilhelma nazivaju i Marcom Polom nutarnjeg svijeta Kine. On je, više od drugih, zaslužan za otvaranje Zapadu golemog duhovnog nasljeđa Kine.

Wilhelmov prijevod Knjige promjena temelji se na verziji knjige iz vremena vladara K’ang Hsija (1662. – 1722.), pod nazivom Chou I Chê Chung koja po Wilhelmovom sudu sadržava najbolje komentare svih vremena.

Otkrivajući zakonitosti promjena, čovjek je mogao zauzeti odgovarajući stav i usmjeriti svoje djelovanje u pravom smjeru. Na takav način ova knjiga u sebe uključuje i temelje svake etike na razini pojedinca, odnosno politike na razini zajednice. Ova je etika povezana s prirodnim ili kozmičkim poretkom. Stoga su se kineski carevi svih vremena oslanjali na Knjigu promjena kako bi najbolje vodili poslove države.

Neograničena mnogostrukost očitovanja stvarnosti, činjenica i događaja potpada u svome “neredu” pod red imanentan prirodi stvari, ili drugim riječima, taj je nered samo prividan. To znači da se svaka situacija preobražava u neku drugu, iako osno­va “tkanja” ostaje nepromijenjena: kao što se potka neke tapiserije može raščlaniti i zamijeniti drugim motivom, dok osnova uvijek ostaje jedna te ista.

Promjena i Presuda

Osnovni pojmovi Knjige su: i (promjena), hsiang (simboli) i tz’u (presuda).

Pojam I jedan je od osnovnih pojmova tradicionalnog mišljenja, a smatra se da ima tri razine značenja: lakoća i jednostavnost, promjena, te stalnost, tj. neprekidnost promjene.

U komentaru heksagrama br. 32 Dugotrajnost (Hêng) se kaže:

“U ovom svijetu nikada nije bilo ničega što bi bilo dugotrajno, a da se nije kretalo. Kroz kretanje, ’ono završava i zatim iznova počinje’. Zato može biti dugotrajno, a da se ne iscrpi. Nikada nije bilo ničega stvorenoga od neba i zemlje što bi odolijevalo promjeni, čak ni čvrstoća ni veličina golemih planina. Zato dugotrajnost nije isto što i ukočenost (I Ting). Ono što je ukočeno ne može biti dugotrajno. Stalni je Tao samo u promjenama u skladu s vremenima.”

U Konfucijevim Izrekama (Analekti) nalazimo:

“Stojeći pored rječice Konfucije reče: ’Ah! I prolazi ovako, ne stajući danju ni noću.’”

Sve promjene rezultat su međudjelovanja dviju primordijalnih sila: aktivne yang i pasivne yin. Interakcija tih dviju sila uzrokuje sve vrste kretanja i promjene.

Pojam I također podrazumijeva stvaranje i obnavljanje; naime, stvara­nje i obnavljanje teku u skladu s neprestanim kretanjem yina i yanga koje pak teži prirodnoj ravnoteži ili harmoniji puta sredine koji je Tao.

Za onoga tko je shvatio pojam promjene Wilhelm kaže: “Pažnja se više ne usmjerava na pojedinačne stvari koje protječu i prolaze, nego na vječan i nepromjenjiv zakon koji je na djelu pri svakoj promjeni. Taj zakon je Lao Tzuov Tao, struja, Jedno u mnogostrukome.”

Tao kao nepromjenjivo i bezimeno, nedjeljivo i veliko prvo stvara hsiang, a nakon toga iz hsianga u postojanje stupa wu (forma ili oblik). U Velikoj raspravi se kaže: “Na nebesima su simboli (hsiang) koji se tamo upotpunjuju. Na zemlji su oblici i pojedinačnosti (hsiao) koji se tu formiraju. Na taj se način ukazuju promjene i transformacije.” Drugim riječima, simboli služe kao modeli, odnosno obrasci na osnovu kojih se uobličava sva manifestacija.

Pojam tz’u (komentar, tumačenje, odluka, presuda) polazi od toga da sami simboli (hsiang) nisu dovoljni za iskazivanje smisla i tumačenja Knjige pro­mjena pa se tako u Velikoj raspravi kaže: “Predaja je složila simbole da bi izrazila punoću njihovih ideja. Izumila je heksagrame da bi iskazala punoću istine i neistine. Pridavala je tumačenja da bi njihovim riječima dala punu izražajnost.” Na drugom mjestu kaže: “Promjena (i) osvjetljava ono što je prošlo i razabire ono što će upravo doći. Ona čini vidljivim ono skriveno i iznosi na svjetlo ono što je u tami…”

Može se reći da presude “pre­taču” simbole (trigrame/heksagra­me) u riječi, ukazujući na ispravan smjer djelovanja. U presudama te u tumačenjima koja su im pridodana od vremena Konfucija, otkriva se najbogatije vrelo kineske mudrosti, koje savjetuje čovjeka kako usmjeriti i oblikovati vlastiti život i uskladiti ga s Tao koji leži u korijenu svega što postoji.

Trigrami i heksagrami

“Da bi se (Tao) očitovao, on potrebuje neku odluku, neko polazište. To temeljno polazište veliki je prvi početak svega što postoji – tai chi, u doslovnom značenju ´sljemena greda´. Sa ’sljemenom gredom’, koja sama po sebi predstavlja jedno, dvojnost dolazi u svijet, jer ova prva linija odjeljuje ono gore od onog dolje, desno od lijeva, naprijed od nazad – drugim riječima, svijet suprotnosti. Ove suprotnosti su kasnije postale poznate pod nazivima yin i yang.” (Richard Wilhelm)

U početku je Knjiga promjena bila zbir linearnih znakova koji su se koristili u svrhu proricanja. Najranija prorica­nja ograničavala su se na odgo­vore “da” i “ne”, što u stvari i predstavlja temelj Knjige promjena. Ovi odgovori “da” i “ne” prikazivali su se linijama koje su simbolički prikaz dviju temeljnih oprečnih sila prirode: yina i yanga; neprekinutom linijom (___) prikazivao se pozitivni odgovor (yang, muški element), a prekinutom linijom (_ _) negativni (yin, ženski element).

Međutim, potreba za većom diferencijacijom proricanja dovela je do kombinacije linija, koje su najprije bile u parovima, da bi im kasnije bila pridodana i treća linija. Tako je nastalo osam trigrama koji su imali mnogostruko značenje i predstavljali određene procese u prirodi.

Trigrami su sazdani od primordijalnih sila yin i yang pa su kao takvi u stanju stalne promjene, budući da u svakoj od tih dviju sila postoji “klica” promjene, pokreta koji ne dopušta da jedna prevlada i tako poremeti prirodnu ravnotežu. I yin i yang polako rastu i u trenutku dosezanja maksimuma, mijenjaju se u svoju suprotnost. Iz međudjelovanja i prožimanja tih dviju oprečnih sila prirode nastaje i održava se život.

Zadubljen u Knjigu promjena, kralj Wen je trigrame posložio u parove. Tako su nastala 64 heksagrama.

Na ovaj je način linijama simbolički predočeno sve što se događa na nebu i na zemlji. Svaka od tih situacija zahtijeva odgovarajuće djelovanje, koje može imati ispravan ili neispravan smjer; ispravan smjer donosi sreću, dok neispravan donosi nesreću. Ključno pitanje koje se postavlja jest: koji je ispravan smjer u bilo kojoj danoj situaciji? Odgovor su dali premudri kralj Wen i njegov sin vojvoda Chou koji su heksagramima i linijama putem kojih se proricala budućnost dodali savjete za ispravno djelovanje. Knjiga promjena je tako od knjige proricanja postala knjiga mudrosti.

Uz svaki heksagram pojavljuju se četiri grupe tumačenja: osnovni tekst heksagrama, komentar (tumačenje), slika (simbol) i tumačenja uz pojedine linije heksagrama. Osnovni tekst izravno govori o okolnostima vezanim uz postavljeno pitanje te se stoga naziva i “presudom”, budući da pruža mogućnost razmatranja i uvida u prevladavajuće okolnosti vezane uz pitanje. Komentar detaljnije objašnjava osnovni tekst heksagrama, pripadajuće procese i promjene te njihove prirodne uzroke, dok simbol ili slika govore o prirodi i značenju dva sastavna trigrama, te o novoj kvaliteti koja se rađa njihovim spajanjem.

Konzultirajući Knjigu promjena odgovori se dobivaju kroz dva heksagrama koje je potrebno sintetizirati u jednoznačan odgovor. Povezivanje dobivenog odgovora s postavljenim pitanjem ključni je moment koji traži jasan i miran um, prijemčiv prepoznati nevidljive klice budućih događaja i pojava koje još nisu stupile u stvarnost dostupnu našim osjetilima i razumu. Za to je nužna danas zanemarena i gotovo zaboravljena sposobnost, a to je intuicija – pritajena snaga naše svijesti koja nam omogućuje da dijelove cjeline složimo u jednu jedinstvenu sliku.

Knjiga promjena iznosi na vidjelo nevidljive tendencije, tj. “klice” budućih događaja. Stvari se mogu kontrolirati dok su u začetku, ali jednom kad izrastu do pune veličine i zrelosti, zadobiju toliku moć da je čovjek pred njima nemoćan. Prema Knjizi promjena, oni koji poznaju “klice” i zakone promjene, gospodari su vlastite sudbine.

Knjiga promjena ne sugerira što će se dogoditi, već koji je najbolji smjer djelovanja u danim okolno­stima. Umjesto da se oglušujemo ili suprotstavljamo djelujućim silama i stvarnosti oko sebe i u sebi, Knjiga promjena sugerira da surađujemo s njima. Tradicionalno kinesko umijeće življenja zahtijeva poznavanje ne samo kada i kako djelovati, već i kada ne djelovati, tj. da se vješto uskladimo s neumitnim promjenama. Pokušamo li djelovati u pravcu suprotnom od naznačenog, iako ćemo možda ostva­riti privremeni uspjeh, uništavamo harmoniju koja postoji između nas i kozmičkih sila i takvo će ponašanje na kraju uroditi neprilikama.

Nije stoga slučajno da je u Knjizi promjena riječ koja se najčešće susreće shun – mirno ili zadovoljno prihvaćanje onoga što je bilo, što jest i što će biti. U Kini se posebno veličaju osobine vode. Voda rijeke ne napada nesavladive prepreke, već mirno slijedi svoj put oko njih i uvijek stiže do mora.

Autor: Branko Zorić

Nova Akropola

Tekstovi o društvu na portalu P.U.L.S.E

  Društvo, heksagrami, I ching, Kina, Knjiga promena, Nova Akropola, proricanje