Ređaju se dani jedan za drugim, uglavnom svaki svakome sliči, neka kolotečina koja donosi smiraj, nemam pojma, tako volim i to mi odgovara, kao mirna rijeka, čista, bistra i šta mi treba više?

Lutam stranicama neta, pośećujem jedan filmski forum, kad evo nailazim na bačenu bombu. Baš super da se malo razonodim u razmišljanju. Postavljeno pitanje:

Šta mislite o filmu „Mother!“ Darrena Aronofskog, vrijedi li ga pogledati?

I onda neviđeni vatromet emocija, iskaljenih u oprečnim komentarima. To je ono što najviše volim. ‘Il je voda ‘il je vino, važno je da nije bevanda.

Znači, film ćete ili mrzjeti  iz dna duše ili obožavati. Već je u tome iskazana genijalnost autora, da nam dâ takvo jelo, da samo od nas zavisi da li će nam prijati ili ne. Po obilju intrigrantnih tema koje je u filmu razradio, i prije gledanja filma, znala sam odmah da ću biti u grupi onih koji će ovaj film voljeti.

Mnogi su se trudili i pokušavali da analiziraju sve motive i alegorije, kojima obiluje ovaj film, ali ne znam, čini mi se da je najispravnije odgledati film i ośetiti specifičnu atmosferu koju vam on pruža i onaj sud koji donesete tada, „na prvu“, bit će i konačan. 

Iako komentari koje pročitate na netu u neku ruku pokvare sva iznenađenja koja vas očekuju, bez tih komentara, teško bi se mogla dosegnuti dubina svega onoga što je u njemu prikazano. Potrebna je i određena, makar osnovna doza, znanjâ vezanih za Stari i Novi Zavjet, da bi se shvatio film. Ja sam film pogledala dva puta, misleći da ću drugi put možda nešto bolje da razumijem, ali ne, naprotiv, prvo gledanje je bilo ono pravo, ono koje je donijelo oduševljenje odgledanim i postalo razlog nastanka ovog teksta. Ovo je i pravo mjesto da prestanete da ga čitate ili da prihvatite spojlere koji se u narednim redovima naprosto moraju javiti. 

Možda bih prvo govorila o svom utisku o glumcima. Samo pojavljivanje imena Javiera Bardema, već je ukazivalo na to da film obećava. Što se tiče glavne uloge i glumice Jennifer Lawrence, iako nijesam nikada bila njen fan, moram reći da je ovu ulogu iznijela maestralno. Svaki pokret, svaka grimasa, svaki pogled, nedvosmisleno su odavali utisak da se radi o kalibru  vrhunskog glumačkog umijeća.

Ed Harris i Michelle Pfeiffer su vrlo uvjerljivo iznijeli svoje likove koje su tumačili, ali zbog same koncepcije filma, o čemu ću govoriti kasnije, njihove uloge nijesu razrađene i nije im dat širi prostor u kojem bi se oni još više dokazali.

Atmosfera u prvom dijelu filma je napeta od prvog momenta, stalno se iščekuje neka drama, ali tok filma je dosta miran, neizvjestan i misteriozan.

Po riječima samog autora, koji je napisao početni scenario za samo pet dana, namjera mu je bila da napravi film izvan svih žanrovskih definicija, ali nažalost, film je nevješto označen kao horror. Sreća je da to nijesam znala, jer ga nikada ne bih pogledala da sam ga smatrala hororom. Film i jeste van svih žanrova, jednostavno rečeno, film današnjice i film koji nas ćera da se duboko zamislimo nad sudbinom čovjeka i prirode. I kada ga odgledamo, zaista možemo ostati uplašeni pred onim što nam on kazuje, a to je, da je čovjek izvršio ogromno nasilje nad prirodom i poremetio njenu prvobitnu ravnotežu.

Lica koja se javljaju u filmu su takođe data u neobičnom obliku, naime, niko od njih nema imena. Javier se pojavljuje kao On i jedino je njegovo “ime” napisano velikim slovom, Jennifer je majka (priroda), Ed je Adam, a Michelle Eva. Tu su i njihovi sinovi, koji predstavljaju Kaina i Avelja.

Film započinje scenom buđenja majke koja ustaje iz kreveta. Jedan od ključnih detalja se javlja na samom početku i na kraju filma, a to je vrijedan kristal koji se prikazuje na polici i koji stoji u sredini, na počasnom mjestu. Radnja je smještena u veliku, osamljenu kuću, koja predstavlja ujedno i zemlju i Raj. 

Majka želi da na zemlji uspostavi Raj, te renovira staru kuću svoga supruga, u šta ulaže svu svoju ljubav i pažnju. To ide do najsitnijih detalja, tako da ona svo vrijeme u filmu ide kroz kuću bosa, simbolično predstavljajući poštovanje, koja ona prema toj kući ośeća. I tokom filma, jedan od pokreta koji se više puta ponavlja je, kako ona dlanom osluškuje otkucaje srca same kuće tj. Zemlje.

S druge strane, njen suprug (Bog) je prikazan kao nezadovoljni pisac koji je izgubio stvaralačku inspiraciju. U njihovu kuću jedne večeri dolazi nenadani gost (Ed Harris) koji je pomislio da je njihova kuća motel. Ipak, kasnije saznajemo da je on dobro znao da je to kuća pisca i da je on, budući da je na samrti, želio da ga upozna. I evo već jednog jasnog motiva čovjeka koji se pred kraj života, ophrvan bolešću, okreće Bogu. Dobro nam je poznato to stanje, zar ne? 

Bog je oduševljen iz više razloga. Prvi je, da je ubijena monotonija i dosada iz koje nije uspijevao da se iščupa već duže vrijeme, jer sad se pojavio neko ko mu se divi. On mu pokazuje kristal kao nešto najvrijednije što mu je ostalo poslije požara u kojoj je njegova kuća izgorjela. Poziva ga da ostane kod njih.

Važna je scena u kojoj se prikazuje kako gostu nije dobro i kako mu On pomaže u kupatilu. Vidi se otvorena rana na mjestu đe se nalazi rebro. Śutradan se pojavljuje žena (nastala iz rebra čovjeka) i unosi dodatni nemir kod majke, koja je već ionako jako uznemirena dolaskom prvog gosta. U kasnijim replikama, vidimo da majka želi Njega samo za sebe.

Šta nam to govori? Govori nam o prvobitnom skladu Boga i prirode, koji je vladao i koji je bio nepomućen, sve do onoga trenutka kada je nastao čovjek. Pa kao i u Starom Zavjetu i ođe slijedi priča o Prvobitnom Grijehu, jer iako su upozoreni od strane majke, da ne ulaze u Njegovu sobu kada On nije tu, oni krše zabranu, ulaze u sobu i razgledaju kristal, ali ga tom prilikom lome.

Razjareni Pisac ne može da sakrije svoj bijes, a majka ih proćeruje iz kuće. Narednog dana dolaze i njihovi sinovi, a zbog naśljedstva i nepravednog testamenta, u kući se dešava ubistvo. Tako su ispričane priče o Postanku, Prvobitnom Grijehu i Progonu iz Raja, Kainovo ubistvo Avelja, sve priče iz Starog Zavjeta.

Uskoro u njihovo kuću dolazi gomila nepoznatih ljudi da izraze saučešće roditeljima. I dalje se vidi briga majke o samoj kući, ona upozorava goste da se ne naslanjaju na sudoperu, jer je kuća još u fazi renoviranja, ali oni je ne slušaju i cijela konstrukcija se ruši, puca vodovodna cijev i ljudi bježe iz kuće. Na maštovit način ispričana priča o Velikom Potopu.

Zanimljivo je istaći da tokom tog prvog dijela filma, majka stalno pije neobično piće žute boje, pogotovo kada je jako uznemirena. Na pitanje mnogih novinara o kojem se piću radi i šta ono simbolizuje, Darren Aronofski nije htio da dâ odgovor i čak je rekao da će tajnu da odnese sa sobom u grob. Nekako mi se nameće jedan odgovor da bi to mogla biti Ambrozija – piće Bogova koje daje besmrtnost, ali to ne mogu dokazati sa sigurnošću.

Kasnije, kada shvati da je ostala u drugom stanju, majka prosipa to piće i baca flašicu. Čini mi se da je to i neki momenat kada priča počinje da dobija novi ritam. 

On odjednom dobija inspiraciju i grozničavo počinje da piše roman. Daje joj ga da ga pročita i ona potresena želi da mu ispriča svoje utiske, ali biva duboko razočarana kada shvati, da nije prva koja je imala priliku da vidi njegovo djelo i da je knjiga već spremna za štampu.

Atmosfera u filmu postaje sve ubrazanija, kako raste Njegova moć koju dobija nakon štampanja knjige. Veliki broj poklonika dolazi ispred njihove kuće da razgovara s Piscem. Majka u poodmakloj trudnoći, glasno negoduje protiv uplitanja tolikog broja stranaca u njihov mirni život, ali probuđena sujeta kod Pisca, ne može tako lako da se nahrani  i on poziva sve svoje poklonike da dođu na večeru, koju je ona spremila samo za njih dvoje. Opijen je svojom moći i divljenjem koje mu ljudi iskazuju.

I kako to uvijek biva sa masom koja ne može da se kontroliše , u jednom momentu, obožavanje prerasta u brutalno nasilje, koje poklonici vrše po kući, razarajući sve ono što je majka strpljivo gradila, i od Raja koji je ona pokušala da ustanovi u kući (na Zemlji), ljudskim nemarom nastaje pustoš. Vrlo jak motiv i velika istina, koju nam predočava autor, koji je i izjavio da mu je jedan od osnovnih motiva u filmu, prikazivanje uništavanja prirode koju vrši čovjek. 

Tu u gomili se pojavljuje i Njegova izdavačica knjige, koja simbolizuje crkvu. Ona čak i puca na podivljalu masu, simbolišući mnogobrojne vjerske ratove koji su vođeni tokom istorije, naizgled za Boga i u ime Boga, a zapravo zbog novca i prevlasti.

U svom tom haosu, majka uz pomoć supruga Pisca, na svijet donosi sina, a masa želi da ga vidi, da svu onu euforiju koju ośeća prema Piscu, prenese na njegov izdanak, Njegovog Sina. Naslućujući veliku opasnost za svoje dijete, koju je viđela u Njegovom očima, i shvatajući da je njegovo samoljublje toliko jako, da će biti spreman da ugrozi i život svog sina, zbog mase koja mu se divi, ona mu brani da uzme dijete iz njenog zaštitničkog naručja. Jak Novozavjetni motiv, vrlo smjelo prikazan.

Iskoristivši momenat kada je shrvana umorom majka zaspala, on joj uzima dijete iz ruku i predaje ga masi, koja ga u svojoj histeriji rastrže. Svi uzimaju dio Njega i jedu dijete. Ovo je momenat kada u neku ruku i možemo reći da ovaj film sadrži elemente horora, ali ne znam, ja to uopšte tako nijesam doživjela, jer sam tu brutalnu scenu posmatrala samo kao čistu alegoriju koja predstavlja Sveto Pričešće.

Ovo je vjerovatno i najsmjeliji „ispad“ autora i otvorena provokacija, koju je uputio crkvenim autoritetima. Imajući u vidu da je Darren Aronofski po sopstvenom opredjeljenju ateista, ovako hrabar korak me i nije iznenadio . Samo me čudi da nije nastao i veći skandal zbog ove scene. Jer, brutalno prikazujući najsvetiji čin u Hrišćanstvu, bacio je rukavicu u lice svakog vjernika, pa mislim da zbog ove scene i nastaju sva pljuvanja ovog maestralnog filma.

Za razliku od mnogih, ja sam ovu scenu viđela samo kao umjetničku kreaciju, koja kao rezultat potpunog ludila mase ponešene idolopoklonstvom , za kulminaciju ima potpuno pomračenje uma. I kada su okusili od Njegovog tijela tijelo, oni su se smirili i ćutke su ga jeli. 

Zar ne naziremo istinu kada shvatimo da je ođe jasno prikazano kuda će čovjeka odvesti vjerski fanatizam? Zar ne naziremo istinu kada shvatimo kuda će čovjeka odvesti uništavanje prirode? Jer osluškujući damare kuće, majka priroda je shvatila da su otkucaji srca sve slabiji i slabiji i na kraju, kada su ljudi od nje oteli ono što joj je najsvetije, kada su uništili samo njeno biće, razjarena majka priroda počinje da se sveti.

Odlazi u podrum đe je veliko bure s benzinom i diže kuću u vazduh. Ona biva potpuno uništena od opekotina, a On dolazi nepovrijeđen i pita je da li ga je sačuvala? Ona mu odgovara da jeste i da ga uzme. On golim rukama vadi iz nje još živo srce, koje se pretvara u prelijepi kristal, a kuća nestaje u plamenu. Završna scena je buđenje nove majke, scena kao s početka filma i prazan  papir po kojem Pisac piše svoju novu priču. Tu je i kristal, na polici na počasnom mjestu, jer Bogu su samo važni trofeji i prinesena žrtva.

I eto saznajemo da se ciklus nastavlja, jer tu nije bitna majka, važna je samo onoliko koliko može da posluži Bogu u njegovoj vječitoj kreaciji. Ona mu je dala sve svoje, sve što joj je najsvetije, na kraju i svoje okamenjeno srce, ali nezasitom Bogu ništa nije dovoljno i sve mu je i uvijek malo. I uvijek je i samo bitan On. U svemu i svagda. Bitna je Njegova sebična priroda, koju hrani velika horda poklonika, koji mu se klanjaju i koji su važni samo toliko da bi bili tu i da bi održavali živom, nezasitu Božju sujetu. Tragično je i hororno pomisliti da smo svedeni samo na ovo.

I neka neko kaže da ovaj film ne daje obilje materijala za razmišljanje i neka neko pokuša da ostane ravnodušan pred ovolikim izazovom koji je pred nama serviran. Što se mene tiče, ja sam ostala pod utiskom odgledanog evo već duže vrijeme i samo mogu da kažem, vrlo smjelo si Darrene razotkrio skrivane i često potiskivane ljudske i Božje istine i zaista, svaka ti čast.

Za P.U.L.S.E Tamara Pantović

besherat.blogspot.com/2018/08/mother-kontroverzni-i-popljuvani-film

  Biblija, Film, Mother!, Umetnost