Pola stoljeća od nastanka remek djela „Foxtrot“ progresivnog rock sastava Genesis

„Foxtrot“ je četvrti studijski album Genesisa, izašao u oktobru 1972. godine.  Klasična postava benda sa Peterom Gabrielom (glavni vokal, flauta, oboa, tambura), Philom Collinsom (bubnjevi, udaraljke i prateći vokali), Steve Hackett (gitare), Tony Banks (orgulje, klavir, melotron, prateći vokali) i Mike Rutherford (bas gitara, violončelo i prateći vokali).

Sve je započelo 1969.godine sa „From Genesis to Revelation“ koji pomalo liči na porođajnu muku u kojem se sastav tek počeo rađati ali već 1970 s „Trespassom„ se pokrenulo nešto novo i originalno da bi  1971 s „Nursery Cryme“ značajno skrenuli pažnju kritike i ljubitelja progresivne glazbe, da bi konačno 1972 s „Foxtrotom“ ostvarili izvanrednu kreativnu zrelost koju su potvrdili 1973.g s „Selling England by the Pound.“ Posljednji album koji je rađen u „eri Petera Gabriela“  1974. – dvostruki album „The Lamb Lies Down on Broadway“ bio je vrlo solidan i dobro prihvaćen ali bi po mom mišljenju bio bolji i jači kao „solo“ album. Odlaskom Petera Gabriela raspršila se magija tog  kultnog benda. Ipak Genesis nastavlja s Phil Collinsom kao glavnim vokalom da bi 1976. godine  izdali „A Trick of the Tail“ koji pokušava održati kreativnu konstantu i donekle uspjevaju u tome ponajviše zaslugom Steve Hacketta ali nakon njegovog odlaska Genesis je otplovio u sivilo i beznađe.   

Vječno je pitanje: Kako opisati glazbu –  ono što se stvara kao doživljaj u nutrini bića?

Foxtrot  je po meni jedan od najboljih albuma progresivnog art- rocka svih vremena. Zadivljujuće snažno, glazbeno i instrumentalno remek djelo,  dinamično i intrigantno od početka do kraja. Ova glazba predstavlja posve originalan, jedinstven spoj klasike, folka, rocka i psihodelije, jedinstven spoj vještina i emocija, spoj izvrsnih glazbenika i  instrumenata. Šest snažnih i raznolikih skladbi na Foxtrotu, nabijenih imaginacijom, napetošću i dinamikom. Rezultat od pet snažnih osobnosti, te vrlo talentiranih glazbenika i skladatelja. Album je sastavljen promišljeno, skladno složenim ritmovima, dinamičkim rasponom, mnoštvom različitih instrumenata i zvukova, bogatom kombinacijom akustičnih i elektroničkih instrumenata, širokim rasponom i sirovom energijom koja ostavlja bez daha.

Album je jednostavno nevjerojatan od početka do kraja, postavio je ljestvicu visoko i snažno je utjecao na novo nastale prog-rock bandove, imitatore i obožavatelje.

U mnogobrojnim recenzijama ploče gotovo je posve zanemarena literalna dimenzija albuma i poetika na visokom nivou literalne zrelosti. Tekstovi albuma kao da su pisani od renomiranih pjesnika od formata: modernistička – nadrealna i lucidna poput strujanja svijesti što asocira na Joyca i Becketta i fascinatno je kako su ti dvadesetrogodišnjaci ovako složene poeme uspjeli uskladiti u instrumentalnu glazbu i harmoniju u kojem nema ni jedne slabe točke. Godinama sam se tome čudio dok nisam shvatio da je to bila magija, transcedetalna poveznica duha, talenta i arta u kristalno čistom obliku.

Njihova diskografska kuća, (do tada malo poznata Charisma), daje im punu podršku i pored neizvjesnosti koja je pratila grupu. Tony Stratton-Smith, njihov menadžer i šef Charisme, vizionar koji je od prvog dana vjerovao i znao dosege grupe,  kada je prvi put čuo dovršene snimke albuma sa suzama u očima je  rekao: “Uspjet ćemo s ovom pločom“

Album otvara kompozicija “Watcher of Skies” (Čuvar neba) ređaju se zatim kompozicije “Time Table”,  Stol iz prošlosti),  “Get Out by Friday”, (Otjeraj ih do petka)“, Can-Utility and the Coastliners” (Upotreba limenki i obalni greben)

Njihov slijedeći album “Selling England by the paund„  je također  uvjek  stajao na razini „Foxtrota“ čak je imao i više poklonika  ali ono što taj album razdvaja je naravno, ‘Supper’s Ready’, jedinstvena rock poema po meni najveća progresivna rock pjesma svih vremena, 24-minutna bravura koji ispunjava drugu stranu albuma.

“Supper’s Ready” je podijeljena na sedam maštovitih stavki koje ispunjavaju dramatičnost, sofisticiranost, razigranost virtuoznog gitariste Hacketta, Banksove bravure na klavijaturama,  i naposljetku Gabrielov  jedinstveni vokal s onim pomalo melankoličnim prizvukom. U ovom kontekstu ne smijemo ispustiti Phil Collinsa, koji se iskazao kao vanserijski bubnjar

No prije obrade tog epohalnog djela svakako treba izdvojiti , specifičnu i posve originalnu pjesmu na A strani a to je:

 

“Get Out by Friday” ( otjeraj ih do petka)

 

Ta je pjesma u rađena u dramaturskoj formi  nikad viđeno u rock glazbi, gdje Gabriel glumi nekoliko različitih likova. To je rani pokazatelj Peterove kasnije društvene angažiranosti i brige za marginalizirane. ‘Get ’em Out By Friday’ prava  je  vokalno – epska akrobacija.   Gabriel glumi  čovjeka s mnogo glasova, igrajući uloge nekoliko različitih likova. U uvodnom stihu vidi se debela spodoba izvršnog direktora kako daje upute svom poslušniku, poznatom kao Winkler, da odmah istjera stanare s imanja. Međutim, oni odbijaju otići i tekst tada u osnovi priča priču o nastojanjima The Winklera da ih se riješe prvo povećanjem stanarine, a zatim podmićivanjem. Nakon kratkog instrumentalnog odlomka  odvedeni smo u bizarnu i nadrealnu budućnost gdje je objavljena TV najava da će se ljudska visina ograničiti na četiri stope kako bi se više ljudi moglo uklopiti u stambene četvrti. Ta je pjesma tematski i danas aktuelna kao kritika liberalnog kapitalizma i najava dekadencije u ljudskoj prirodi.

“B” stranu otvara “Horizons”, (Horizonti) kratka virtuozna bravura vrhunskog gitariste Steva Hacketta u kojem pokazuje svu raskoš svog talenta.

“Supper’s Ready” (Večera je spremna) Gdje uopće početi s ovim grandioznim divom. Bit kompozicije je u stvari ironični prikaz Engleza kao izabranog naroda, te je i aluzija na biblijske motive iz Ivanovog Otkrivenja i na ono vječno pitanje: da li poobjeđuje svjetlo ili tama? Na ovom mjestu svi zanimljivi elementi njihove glazbe uklopljeni su u jednu cjelovitu, povijesno epsku kompoziciju.

 Iako postoji neka vrsta naracije koja povezuje  tih sedam slika zajedno, to je zapravo niz simboličkih prizora:

 

Ljubavni skok

 

Ovo nježno otvaranje je toliko melodično da bi vas moglo navesti kako slušate normalnu pjesmu. Nemojte se zavaravati! Gabriel opisuje običnu večer u domu jednog para koja počinje biti čudna:

Vani u vrtu, mjesečina je blistava,
Šest svetaca ogrnutih ljudi polako se kreću travnjakom.
Sedmi ih vodi s visoko podignutim križem u ruci.
…I hej dušo tvoja te večera čeka.
Hej dušo moja, zar ne shvačaš da je naša ljubav ono pravo.

 

Sveti  čovjek zauvijek

 

Spokojna tekstura prethodnog stiha dovode nas do ovog  dijela koji se iznenada pretvara u ekstatične fanfare kako bi nagovijestio dolazak naslovnog lika:

On je sveznajući znanstvenik.
On je sveti čovijek zauvijek.
Pogledaj, pogledaj kako mi pljuje u lice,
i sva ta djeca izgubljena na mnogim stazama.
Kladim se životom ući ćeš unutra
s rukom u ruci,
žlijezda u žlijezdi
žlicom punim čudesa.
On je sveti čovjek zauvijek.
Ljuljat ćemo te, ljuljati mala zmijo,
čuvat ćemo te pažljivo u toplom.

 

Ikhnaton i Itsacon i njihova družina veselih ljudi

 

Pokazujemo osjećaje na  licima dok nam se lica odmaraju.
Hodali smo po poljima željeći vidjeti djecu zapada,
ali vidjeli smo mnoštvo tamnoputih ratnika
koji leže pripijeni na zemlji,
čekajući bitku.

 

Kako se usuđujem biti tako lijep?

 

Izgubivši se u kaosu bitka je gotova.
Penjemo se planinom ljudskih leševa,
na platou obraslom  travom i zelenog drveća punog života.  S samilošću gledamo  kako se Narcisus pretvara u cvijet. Cvijet?

Imamo sve, stvaramo sve,
imamo nešto unutra,
imamo nešto i vani,
imamo par divljačkih stvari koje se istiću,
svakoga  mijenjamo svakoga,
imenuj ih sve,
bili su kod nas,
i prave zvijezde tek dolaze.

 

Plantaža vrba

 

Ako siđeš na plantažu vrba,
tražeći leptire, lepršave, leteće žljebove
Otvori oči, iznenadit ćeš se, svi lažu,
kao lisica na stijeni,
i muzička kutija.
Tu je Winston Churchill maskiran u zmaja,
nekad je bio britanska zastava, plastična vrećica, kakav zmaj!
Žaba je bila princ, princ je bio cigla, cigla je bila jaje,
jaje je bila ptica. 

 

VI Apokalipsa u 9/8

 

Sve dionice održavaju pjesmu u pokretu uvodeći  nove elemente i teme, te zadivljujuće instrumentalne i vokalne bravure neprekidno donoseči kaskade zanimljivih, suptilnih glazbenih ideja, prikazuju naglašene, moćne i bizarne aspekte , što kulminira krajnje nevjerojatnim i snažnim  trijumfalnim finalom. Postignuće bez premca u rock glazbi.  Glas Petera Gabriela u Apokalipsi u 9/8  dolazi do stalnih i iznenadnih promjena raspoloženja, s hipnotizirajućim, prilično zloslutnim propulzivnim ritmom, dramatični vokali su krajnje uvjerljiv kohezivni spoj glazbe i stihova koji čini ovu pjesmu besmrtnom.

Uz pomoć čuvara Magoga, koji se mota uokolo,
Pied Piper vodi svoju djecu u podzemlje.
Zmaj  izlazi iz mora,
gledajući mudrom svjetlucavom glavom pravo u mene. On baca vatru s neba,
čini dobar posao vidi se u ljudskim očima.
Bolje je ne nagađati se.
jer ti neće biti lako.

666 više nije usamljen,
on izlazi iz  tvoje kičmene moždine,
i sedam će truba svirajući rock and roll,
doprijeti pravo do  tvoje duše.
Pitagora ogledalom odražava pun mjesec,
u krvi on piše stihove za novu pjesmu.

 

VII. TOLIKO SIGURNO KOLIKO JE JAJE –JAJE

 

 (Gazeći po ljudski stopalima)

Zar ne osjećaš kako naše duše gore
mjenjajći nestalne boje , u tami noći na izmaku,
kao što se rijeka spaja s oceanom, kao što sjeme klija.
Napokon smo pušteni kući.

Evo anđela na suncu on glasno pjeva:
Ovo je večera heroja,
Kralj svih kraljeva, gospodar svih gospodara

vratio se da bi svoju djecu vodio kući,
da bi ih odveo u novi Jeruzalem .

Kao što nitko nije prorok u svom selu tako ne iznenađuje što je  Foxtrot  Velikoj Britaniji prošao gotovo nezapaženo, ali je u Italiji i Belgiji bio izuzezno dobro primljen pa se veliki uspješni val  seli van otoka  a kao rezultat toga  bend obilazi kontinent gdje je imao nekoliko televizijskih nastupa, od kojih se neki još uvijek mogu pogledati  na YouTubeu.

Peter Gabriel pronašao je savršeno platno za svoje kazališne performanse  uživo i tek scenski nastupi Genesisu donose kultno sljedbeništvo. Na nastaloj turneji počeli su se oblikovati scenski kostimi i kazališna ličnost Gabriela koji je na jednom koncertu skočio na pozornicu u ženskoj haljini s lisičijom glavom oživljavajući zadivljujući omot albuma koji je naslikao Paul Whitehead. Slijedi maska Magoga iz odlomka Apocalypse iz 9/8 koja je izrazito jeziva i efektna.

Konačno u Velikoj Britaniji,  počinju obarati rekorde u posjetima. U inostranstvu, pogotovo u Italiji njihov rad pada na plodno tlo i tada se na Apeninskom poluotoku  rađa sljedbeništvo grupe, koje će u kasnijim fazama igrati veliku ulogu u stvaranju i konsolidaciji muzičke prog scene na tim prostorima. Turneja koja prati sam album donosi do tada neviđene scenske efekte, uspjeh je ogroman. Kritike su odlične! Moja generacija koja je tih godina sazrijevala, pojavom Foxtrota  začela se klica artizma u svijesti i album se pojavio kao učitelj, izvorište metafizičkih koncepcija. Gledanje je postalo viđenje i nešto se otvorilo.

Zvukovi s te ploče najbolje su opisivali vrijeme postmodernizma, učestvujući u oblikovanju nečeg novog i zasebnog, od čega se stvara i sastoji individualna svijest jer joj se pridodaje dubina, visina i sve ono što joj pripada ne bi li bila dublja i zrelija od stvarnosti.

 

Za P.U.L.S.E: Slobodan Kokotović Libero

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments