Razotkrivanje Skrivenog – Ejn Sof Or

Razotkrivanje Skrivenog – Ejn Sof Or (אין סוף אור)

Prior to Creation, there was only the infinite Ayin Sof Or filling all existence. When it arose in G-d’s Will to create worlds and emanate the emanated. He contracted (in Hebrew ”tzimtzum, צמצום”) Himself in the point at the center, in the very center of His light. He restricted that light, distancing it to the sides surrounding the central point, so that there remained a void, a hollow empty space, away from the central point…

After this tzimtzum, he drew down from the Or Ayin Sof a single straight line [of light] from His light surrounding [the void] from above to below [into the void], and it chained down descending into that void. In the space of that void He emanated, created, formed and made all the worlds.

(Etz Chaim, Arizal, Heichal A”K, anaf 2)

.

Skriveni Bog, da tako kažemo, najunutarnjije biće božanstva, nema svojstava ni atributa. Zohar i kabalisti vole da ovo najunutarnjije biće nazivaju Ejn Sof (אין סוף), to jest – beskonačnost. Međutim, to skriveno biće, utoliko što deluje širom univerzuma, ima i izvesne atribute; oni jesu onaj niz faza božanskog bića i božanske manifestacije njegovog skrivenog života, što će reći, ne zamišljaju se kao puke metafore. Za srednjovekovnog filozofa pominjanje Božije ruke bilo je prosto analogija za ljudsku ruku. Za mistika, naprotiv, Božija ruka predstavlja jednu stvarnost višu od stvarnosti ljudske ruke.

Tvoračku Silu, prema kabali, nazivamo Ejn (אין) što u direktnom prevodu sa hebrejskog znači Ništa, Ništavilo. Ejn je:

  • van Postojanja
  • odvojen od svega
  • Apsolutno Ništavilo
  • Ejn nije iznad niti ispod, niti je u stanju mirovanja ili kretanja
  • Ejn je nigde, jer Ejn Nije
  • Bezvučan je, ali nije tišina
  • Niti je praznina – pa opet iz nule Ejn-ovog ništavila nadolazi Ejn Sof

.

0  0  0
0  0
0

.

Ejn Sof (אין סוף) mogli bi prevesti kao Beskraj. Kao Jedan (1), na Nulu (0) Ejn-a, Ejn Sof je Apsolutno Sve na Ejn-ovo Aposlutno Ništa. Transcedentalni Tvorac je Ejn, a Imanentni Bog je Ejn Sof. I Ništa i Sve su jednaki. Izvan koncepta Ein i Ejn Sof nema mogućnosti pridodavanja bilo kakvih dodatnih antributa Apsolutu. Tvoračka Sila jeste Tvoračka Sila i ništa sa Njom uporedivo nije. Tradicija kaže da kada je Bog poželeo da vidi Sebe, Njegova Volja uobličila se u svetlu manifestovanom Nigde, ali i svuda. Prema tome Ejn Sof Or (Bezgranična Svetlost (אין סוף אור)) ispoljava svoju Sveprisutnost kroz Apsolutno Sve. Iz Svoje prvobitne Svespoznajnosti odlučio se na prvobitnu podelu, ne bi li Bog Boga spoznao. To je postignuto kontrakcijom u Apsolutno Sve, ne bi li time kreirao prostor gde će se odraz Postojanja manifestovati.

Hebrejska reč za ništa je ejn (אין), ima iste suglasnike kao i reč za – ja, ani (אני) – a kao što smo videli, Božje Ja je pojmljeno kao završni stadijum emanacije sefirot, stadijum u kojem se ličnost Boga, jednovremenim sažimanjem svih prethodnih stadijuma, otkriva vlastitom stvaranju. Drugim rečima, prelaz sa ajin na ani simboliše preobražavanje Ničeg kroz progresivno manifestovanje sopstvene suštine u sefirot, sve do Ja – dijalektički proces čija se teza i antiteza začinju i završavaju u Bogu: zasigurno upečatljiv primer dijalektičkog mišljenja. Misticizam, naumivši da formuliše paradoks religijskog doživljaja, još jednom poseže za dijalektikom da bi izrazio njegov smisao.

Vilijam Blejk
Vilijam Blejk.

Za kabalistu, temeljna činjenica stvaranja događa se u Bogu; osim nje on ne priznaje nijedan drugi čin stvaranja, dostojan tog imena, a temeljno različit od tog prvog najunutarnjijeg čina. I samo stvaranje sveta, što će reći, stvaranje nečega ni iz čega, jeste tek spoljašni aspekt nečega što se događa unutar Boga. Ono je ujedno i prelomni momenat skrivenog En-sofa, koji iz počinka kreće u stvaranje, a taj prelom – istovremeno stvaranje i samootkrivanje – jeste velika misterija teozofije i ključ za razumevanje cilja teozofske spekulacije. Taj krizni momenat može se zamisliti kao prodor Pra-volje, ali teozofska kabala često koristi smeliju metaforu Ničeg. Iskonski početak, ili trzaj, kojim se introspektivni Bogospoljava, a svetlost koja iznutra sija postaje vidljiva, to obrtanje perspektive, preobražava neizrazivu punoću En-sofa u ništavilo. Iz tog mističkog ništavila emaniraju preostali stadijumi postepenog razotkrivanja Boga kroz sefirot, i kabalisti ga nazivaju najvišom sefirom, ili najvušom krunom božanstva.

Istina je da taj vrhunski entitet koji izvire iz Ničeg, ta stvar božanske mudrosti, taj entitet u Bogu, leži s one strane obzorja ljudskog iskustva. On se ne može preispitivati, čak ni vizualizovati; on prethodi podeli stvari na subjekt i objekt, bez koje nema intelektualne spoznaje, dakle, nema znanja. Meditacija stiže do tačke gde se još uvek može pitati ko, ali se odgovor ne može dobiti, već je tačnije reći da samo pitanje ujedno predstavlja odgovor. I dok se oblast mi, velikog Ko, može makar preispitivati, viša sfera božanske mudrosti predstavlja nešto sasvim izvan domašaja propitavanja, nešto što se ne može čak ni vizualizovati apstraktnom mišlju.

Drvo života (Etz Haim, עץ חיים)
Drvo života (Etz Haim, עץ חיים)

.

Na margini između Apsoluta i relativnog univerzuma sadržani su svi Svetovi u savršenom ekvilibrijumu. Sve dok Volja Ejn Sof Or-a ne penetrira u prazninu i ne emanira manifestaciju, Primordijalna Kruna je samo skup nerealizovanih mogućnosti svih stvari. Kada je Tvorac zaželeo Svet u Postojanju, seme je pustilo svoj koren i počelo s razvojem na dole, rastući i granajući se u Božansko Drvo koje ima ulogu posrednika između Sveta i Tvorca.

Before He gave any shape to the world, before He produced any form, He was alone, without form and without resemblance to anything else. Who then can comprehend how He was before the Creation? Hence it is forbidden to lend Him any form or similitude, or even to call Him by His sacred name, or to indicate Him by a single letter or a single point…

But after He created the form of the Heavenly Man, He used him as a chariot wherein to descend, and He wishes to be called after His form, which is the sacred name יהוה.

(Zohar)

 

Za P.U.L.S.E / Dražen Pekušić

Sajt ARSmagine.com

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

9 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
sasha ein
8 years ago

dobro, dobro, Svaka čast

Ultima Thule
Ultima Thule
6 years ago

Термин “Ништавило” није сасвим одговарајући. Адекватније је рећи Не-ствар, Не-шта (No-Thingness) и тако се оградити од дуалистичких концепција.
Празнина о којој је реч јесте празна од појавних ствари и фенонена (Тао), али може бити условно речено “испуњена нечим” са оне стране сложених ствари, што термин “Ништавило” експлицитно искључује.
Али с обзиром да сви наведени термини такође потичу из дуалистичког доживљаја (а какав је други нама и могућ?) ми о томе ништа позитивно не можемо знати. Природа Апсолутног је за нас апсолутно несазнајна и непостижна, одвојена непробојним велом.

Ultima Thule
Ultima Thule
6 years ago

У том случају се може посматрати као ништавило свих концепција, одсуство сваког могућег позитивног знања.
Ако се тако посматра, онда је заиста једини адекватан термин.
Иначе добар текст.

Ultima Thule
Ultima Thule
5 years ago

Цитат:
“This Nothing from which everything has sprung is by no means a mere negation; only to us does it present no attributes because it is beyond the reach of intellectual knowledge. In truth, however, this Nothing – to quote one of the Kabbalists – is infinitely more real than all other reality.

Only when the soul has stripped itself of all limitation and, in mystical language, has descended into the depths of Nothing does it encounter the Divine. For this Nothing comprises a wealth of mystical reality although it cannot be defined. “Un Dieu defini serait un Dieu fini.” In a word, it signifies the Divine itself, in its most impenetrable guise. And, in fact, creation out of nothing means to many mystics just creation out of God.

Creation out of nothing thus becomes the symbol of emanation, that is to say, of an idea which, in the history of philosophy and theology, stands farthest removed from it.”

– Gershom Scholem, Major Trends in Jewish Mysticism

Letindor
5 years ago

Ništa je Hajdegeru već Nešto, najveća Punina
ali kad hoćeš da je prigrliš Ona bježi
kao Blizina koja je najteža

ali čovjek, i po ovoj nauci, prethodi sebi
i prije dualnosti pa,
valjda on već živi to Ništa prije, a u Vječnom Sad,
dok sa aspekta čovjeka (bačen ispred i u buduće)
već je podijeljen (ovdje dualan) svijet

Hegelu je ništa Čisto Biće i kao takvo ,,prazno”
po njegovoj Logici pisanoj metafizički …
otud i mene, i mnoge druge, a vidjeh i profesore na fakultetu filosofije muči to Ništa, nekom je prazno, a nekome Puno.

Kod Sartra ima i ništavilo. Prelaz. U stvari, možda je to Ništa upravo tek Prelaz u Puno Biće?

Il’ čisto Biće ili Most (Daath) ili ko zna šta treće? Nekom je čak i vrhovni Bog To Ništa, a Sve. Prelaz u Višu stvarnost Trojstva, Božansko Postojanje mogli bi biti tim Ništa odvojeni. Tamo ko prođe, a već je tame no nije osvješteno, samo je Dobro po Platonu, a Plotinu Jedno.