Ričard Fajnman je jedan od najutjecajnijih naučnika 20. vijeka. 1965. godine je dobio Nobelovu nagradu za fiziku, za teoriju kvantne elektrodinamike, ali ga svijet pamti po još mnogo toga.

Vjerovatno je jedan od najšarmantnijih i najduhovitijih naučnika uopšte, harizmatičan, britkog uma i ogromnog znanja, veliki popularizator nauke, sposoban da komplikovane stvari objasni što je moguće jednostavnije. U to se možete uvjeriti jer se njegova predavanja, intervjui i razmišljanja mogu lako naći na youtubu. Zaista, praktično je nemoguće ne voljeti Fejnmena.

Rođen je 11. maja 1918. u Queensu, New York City. Njegovi roditelji su bili imigranti jevrejskog porijekla, iz nekadašnjeg Ruskog carstva. Zanimljivo je da mali Fajnman nije progovorio sve do svog trećeg rođendana, a poslije u školi se otkrilo da ima iznadprosječan nivo inteligencije.

Na njega je velikog utjecaja imao otac, koji ga je podsticao da postavlja pitanja i raspravljao sa njim, te  izuzetno cijenio racionalni um. Kao dječak, Ričard Fajnman je bio veoma talentovan mali inženjer, te je imao čak i svoju laboratoriju u kojoj je popravljao stvari, poput radija. Jednom je napravio i protuprovalni alarm.

Pohađao je Far Rockaway High School u Queensu, a sa 15 godina je sam proučavao trigonometriju, naprednu algebru diferencijala i integrala. Ali, pri svemu tome, Feynman nikada nije bio štreber ili dosadan. Studirao je fiziku na Massachusetts Institute of Technology – MIT, a poslije i na Princetonu. Jedan od uslova za stipendiju njegovog doktorskog studija na Princetonu je bio i da se ne smije oženiti dok ne doktorira. Doktorirao je 1942. i u junu te godine oženio svoju ljubav, Arline Greenbaum, iako je znao da ona ima tuberkulozu, koja u to doba nije bila izlječiva. Vjenčali su se na maloj privatnoj ceremoniji, a Richard je Arline mogao poljubiti samo u obraz. Poslije ju je smjestio u bolnicu.

Sve ovo pokazuje kakav je čovjek bio Fajnman – sjajan naučnik, odan, dobar …jednom riječju, veliki čovjek.

Los Alamos godine

Kao mladi doktorant je učestvovao i u nekim dijelovima super-tajnog projekta američke vlade – Manhattan projekta, koji je vodio Robert Oppenheimer. Cilj projekta je bilo stvaranje atomske bombe, što su na kraju i uspjeli. Fajnman je otišao u Novi Meksiko, u blizinu Albuquerqueja, na Oppenheimerov poziv i to zajedno sa suprugom Arline, koja je tada bila teško bolesna, ali je uspio naći smještaj za nju, koji je plaćao z svog džepa. U toku Manhattan projekta, Fajnman je bio jako mlad i nije imao neku od centralnih uloga u razvoju nuklearne bombe, ali je i tu uspio imati svojih pet minuta. U projektu je bio dodijeljen teorijskoj grupi Hansa Bethea, s kojim je Fejnmen 1943. razvio Bethe-Feynmanovu formula prinosa nuklearne fisije.  Ovo je fotografija  iz tog doba sa bedža Dicka Fejnmena:

Nakon toga se pridružio laboratoriji u Oak Ridges, koja se bavila procesima obogaćivanja uranijuma. Tu je inženjerima pomogao u stvaranju boljih protokola sigurnosti, tako da se izbjegnu nesreće.

Kada se vratio u Los Alamos, radio je u jednoj grupi za razvoj bombe od uranijum hidrida, ali to nije bio izvodim poduhvat. Tu ja je Neils Bohr potražio, htio je je razgovarati nasamo s Feynmanom. Naime, većina drugih fizičara se nije usuđivala raspravljati s Bohrom, koji je bio veliki autoritet, a kamoli mu proturječiti. Jedino je Fajnman imao cochones da iskaže gdje vidi greške u Bohrovom razmišljanju. Ali, Fajman je zaključio da ga rasprave s Borhom odvode od društvenih aktivnosti, pa je malo ohladio odnos, što je malo i uvrijedilo Bohra.

Koje su to društvene aktivnosti na prilično izolovanom Los Alamos za kojima je Fajnman toliko žudio? Pa zabava. Kažu da je počesto znao zasvirati konga bubnjeve. Zatim, provaljivao bi šifre od ormarića kolega. Nažalost, kolege su šifre ostavljala na fabričkim postavkama ili su ih mijenjali u neke lako pogodive kombinacije, poput datuma rođenja. Ipak, jednu šifra je bila drugačija, ali je i nju Fajnman otkrio jedan od kolega fizičara je koristio šifru osnovu za prirodne logaritme – 2.71828.

Ne, Fajnman radeći na ovom projektu nije mnogo zarađivao, bar ne za sve ono što mu je bilo potrebno, psebno oko brige za Arline – oko 380$ mjesečno, a to je danas oko 5700$. On i Arline su čak morali uzeti svoju ušteđevinu kako bi mogli priuštiti Arline boravak u bolnici. Kako bi je posjećivao, Fajnman je često posuđivao kola od kolege Klausa Fuchsa. Fuchs je jednom izjavio kako, da ga pitaju ko je u labu špijun, sumnjao bi na Fajnmana. Istraga je pokazala da je Fuchs zapravo radio kao sovjetski špijun i on će biti uhapšen 1950. Zbog te istrage, Fajnman je imao priličan dosije u FBI.

Tokom tih godina u Novom Meksiku, Arlinino stanje se pogoršala, a Fajnaman će dobiti poruku da ona umire. Preminula je 16. juna 1945. Fajnman se poslije toga žestoko posvećuje radu na projektu. Bio je jedan od onih koji su prisustvovali Triniti testu.

Poslije Drugog svjetskog rata

Radio je prvo na Cornell univerzitetu, potom odlazi u Rio Janiero. U Brazil je emigrirao jedan odd njegovih prijatelja, david Bohm, koji je bio pod istragom FBI. Sve ove okolnosti okreću istrage FBI prema Feynmanu, naročito nakon sovjetskih nuklearnih proba (1949.) što pojačava antikomunistički sentiment u SAD.

No, izgleda da se Fajnman dobro zabavljao u Brazilu: oduševio se sambom i naučio svirati nekoliko udaračkih instrumenata. Nakon Brazila, ne vraća se na Cornell, nego nalazi mjesto na Caltechu, na kojem će ostati do smrti.

Ovdje nije kraj Fajnmanovih muka s FBI. Jedna od njegovih djevojaka piše pismo Hooveru kako sumnja da je Feynman komunist i da predstavlja rizik po sigurnost. Smatra se da je to napisala Mary Louise Bell, njegova druga supruga, od koje se brzo rastavio – vjenčali su se 1952. godine, a rastali 1956. Ona je na sudu rekla kao se Richard samo bavi njegovim proračunima. Usput, ukrala mu je Nagradu Alberta Einsteina iz 1954.

Njegov najveći uspjeh je razvoj teorije kvantne elektrodinamike, odnosno teorije koja predviđa i opisuje interakciju svjetlosti i materije. Ovo je bila prva teorija u kojoj su se slagale kvantna mehanika i specijalna teorija relativnosti. Upravo je za doprinos teoriji kvantne elektrodinamike i dibio Nobelovu nagradu za fiziku 1965, podijelivši je s Julianom Schwingerom i  Shin’ichirō Tomonagom.

Također, razvio je i posebne dijagrame, danas poznate kao „Fajnmanovi dijagrami“, koji su zapravo piktoralni prikazi koji opisuju ponašanje i interakcije subatomskih čestica, poput fotona, elektrona gluona i kvarkova:

Fajnmanova predavanja o fizici danas su sinonim za popularizaciju fizike i bilo bi sjajno da ih pregledate ili pročitate.  Ova predavanja su nastala spontano, neko ih je snimao, a posle su pretočena i u knjige. Bio je sjajan naučni pedagog. Uprkos ovome, bio je optužen za seksizam. Bilo je protesta zbog njegovog navodnog seksizma 1968. i 1972., ali nema dokaza da je diskriminirao žene. Fajnman se  jednom prisjetio protestanata koji su ulazili u dvoranu  gdje je držao predavanje i nazivali ga “seksističkom svinjom”. Fajnman se kasnije prisjetio incidenta i adresirao je pitanje  institucionalnog seksizma rekavši da “žene zaista trpe predrasude i diskriminaciju u fizici”.

Sarađivao je i sa Murray Gell-Manom na problematici slabe nuklearne sile. Mada, njih dvojica se nisu baš mnogo trpili – vjerovatno zbog različite prirode: Murray je bio povučen, uglađen, rafiniran, a Fenmen bučni Njujorčanin, ekstrovert.

Fenmen se bavio i problemom superfluidnosti superohlađenog tečnog helijuma, a i predvidio je da neki podaci pokazuju da postoji šesti kvark, što je poslije i dokazano.

1985. objavio je knjigu“Mora da se šalite, gospodine Fajnman”, koja će postati bestseler.

Fajnman je preminuo 15. februara 1988. u 69. godini u Los Angelesu, Kalifornija.  Ono što je ostavio iza sebe možda su neki od najspektakularnijih i najdubljih uvida u nauku, život i svijet oko nas.

JELENA KALINIĆ

  fizika, kvantna mehanika, Nauka, Quantum of Science, Ričard Fejnmen