Nadrealizam ili subjektivna realnost Voja Stanića

Ovaj pojam ,,subjektivna realnost“ više je književni nego likovni termin. Realizam u slikarstvu ima za temu prikazati ono sto je opipljivo, stvarno, onako kako jeste u  prirodi, nasuprot tome nadrealizam je poseban svjet – imaginativan, ali pošto je doživljen na subjektivan način onda je realan.

Ako neko tako piše o mojim slikama, onda ih tako i vidi. Vazda mi je interesantno kada pročitam šta ljudi misle o onome što radim, kako to dožive. Ne samo kritičari, nego ko bilo. Jednom sam pokušao da pomognem, pa sam rekao da su moje slike samo slike; ne bi trebalo tumačiti, to im samo škodi,e…Mislim da niko ne može dati definitivnu ocjenu bilo koje umjetnosti zato što je ona  najsubjektivnija stvar u kosmosu, je li?! Kako ćeš onda dati objektivni sud o nečemu što je totalno subjektivno? Pa, i tvoja ocjena je subjektivna.

Stanić smatra da ne treba imati subjektivan odnos sa slikom,  međutim njegova skromnost ne želi da mu djela budu tumačena. Za jedno umjetnicko djelo potrebno je više posebnih subjektivnih ogleda da bi se moglo ući u dublje  poznanje  nečijeg djela.

Ono sto vidimo na Stanićevim slikama tipična je odlika nadrealizma- pravca koji je nastao 1924 u Parizu.

Poput umjetnika nadrealista Stanić ima sličnost jer u centralnom djelu uvjek koristi trg kao središte događaja a okolo su ljudi i izdužene nadrealne slike arhitekture tog grada doduše izmjenjenog. Imamo utisak da gledamo sa visine ono sto se zbiva na slici. Njegove figure su veoma razigrane, one pjevaju ili sviraju pa  imamo osjecaj muzikalnosti. One su takodje zamišljene i skoro sve uočljivo posmatraju, one su krivih očiju, izduženog vrata, bez gornjeg djela glave,  okrenute naopako, negdje stoje jedna na drugoj, negde su nage kao u ,,Ljubavnicima“ i ,,Kupačici“, njegove figure blizu su realnog ali imaju taj neki dominatni segment, neki datalj koji otkriva da je ovo nadrealisticka kopompozicija.Ljudi na njegovim slikama su uglavnom osunčani, često se kupaju i nalaze es u blizini mora, ali su svakako ljudi koje ne možete da sretnete na ulici. To su ljudi vanvremenski, oni imaju formu kao da su od drveta ili plastike; razigrani dječiji likovi svuda su prisutni.

More, sunce i Herceg Novi osnovni su motivi ovog  velikana. Pored velike ljubavi prema Herceg Novom Stanić gaji veliku ljubav prema manastiru Hilandaru i mnogobrojnim pravoslavnim crkvama. Tako i vidimo Bogorodicu prikazanu na nadrealistički način, ne kao ikonu nego kao minijaturu u netipičnom koloritu. U svom djelu ,,Riva“ Stanić prikazuje pravoslavnu crkvu svetog Arhanđela Mihaila koja se nalazi na trgu Belavisti u Herceg Novom. Crkva i prikaz Bogorodice aludiraju na to da se ovaj umjetnik bavi transcendentalnim temama i daje nam nov dublji smisao za tumačenje. Njegove slike nas pozivaju da zavirimo u taj svjet svet Voja Stanića. 

Metafizičko slikarstvo Vojovih djela ima ,,miris“gradova iz slika Đorđa de Kirika. De Kirikove skulpture  na slikama su antičke, veliki značaj se stavlja na preciznosti i simetričnosti figura i drugih komponenti. Izduzene zgrade kao da ih posmatramo  sa visine i geometrijski oblici poput kocke, piramide  česti su na slikama obojice. Šahovska tabla se nalazi kako  na Stanićevim slikama tako i na de Kirikovim. Sličnost se nalazi jer su oba slikara slikari ,,sna“ ono o čemu Frojd govori kao o nesvjesnmo.

Isčekivanje neobičnog događaja, osjećaj nestvarnosti, tajanstvenost priziva mističnost…i san. Raspoloženje koje prožima Stanićeve slike je očaravajuće a istodobno i odbojno. Predmeti su postavljeni jedan pored drugog bez ikakvog smisla a sve ih povezuje neka nepoznata nit. Metafizičke slike ne teže tome da budu provokativne kao dadaističke, već nam govore da neživi predmeti mogu ući u čarobni krug, u začaranu dimenziju.

Kako govori Vojo: ,,Tačno je da se skoro svi prizori mogu vidjeti sa mog prozora. Međutim, nijesam ni jednu sliku uradio doslovno gledajući predmet koji slikam. Ja želim da dodam ono što se ne vidi.”

Transcedentalnost, mitologija, nadrealizam samo su neki prizvuci Vojovog slikasrtva. Kako pjesnik sa riječima tako se ovaj slikar igra perspektivama, figurama, kompozicijom, svjetlom, koloritom i tonovima. Ovaj umjetnik inspiraciju nalazi gledajući kroz svoj prozor koji gleda direkno na Luku Škver, tu se rađaju predivni prizori od ranog jutra do mraka. Jedrilice su čest motiv na njegovim slikama a kao odgovor na to ovaj umjetnik kaže da svake godine na ženin rođendan naslika po jednu jedrilicu. Njegova žena Nada Stanić je voljela da jedri, pa je Vojo izmaštao po neku jedrlicu za nju. Pored jedrenja koje je bilo u drugom planu Nada Stanić se bavila vajarstvom, radila je prepoznatljive  figure u kamenu, i za razliku od Vojovih one su  dosta realistične, jednostavne i svedene.

Vojovo stvaralaštvo ne bi bilo toliko poznato da za svoju izabranicu nije imao Nadu. Ona je bila i njegov menadžer i inspiracija. Njih dvoje su se međusobno nadopunjavali. Oba umjetnika za temu imaju često ljubavnike, iako na različite načine oni predstavljaju jedan najuzvišeniji cilj – ljubav.

Za P.U.L.S.E: Stanislava Černaus

  Slikarstvo, Stanislava Černaus, Vojo Stanić