Sve je to movie!, citat je umjetničke i životne filozofije Tomislava Gotovca.
Autorovi fotografski radovi, performansi, eksperimentalni filmovi i objekti, pokazuju da se u stvaralaštvu Tomislava Gotovca mediji isprepliću i nadopunjuju, te da je filmsko iskustvo ključno za njegov opus.
Srp, čekić i crvena zvijezda (1986.)
… ma koliko se sve ono što Gotovac radi u prvi mah nekomu moglo učiniti tek kao golema hrpa većih ili manjih slučajno zatečenih krhotina, u njega je zapravo posrijedi vrlo koherentna, čak i strogo sustavna, autorska strategija, što obavezno zahtijeva da kao takva bude promatrana i promišljena u koordinatama nekih velikih i već definitivno povijesno utemeljenih duhovnih i umjetničkih koncepata u kulturi dvadesetog stoljeća.
Doći će, naime, do kobnih nesporazuma između Gotovčevog djela i okoline. Ta okolina često nema dovoljno znanja ni razumijevanja za to da njegovo djelo valja vidjeti u svjetlu tradicija čije pojedine etape čine poglavlja povijesnih avangardi (napose dadaizma i nadrealizma), kao i brojna poglavlja iz povijesti filma (nijemog i zvučnog, igranog i eksperimentalnog), a u novije doba, neposredno prije ili poslije Gotovčevog djelovanja, u znaku fenomena poput enformela, novog realizma, neodade, hepeninga, Fluxusa, dematerijalizacije umjetničkog objekta, govora umjetnika u prvom licu, performansa, umjetnosti ponašanja, tjelesne umjetnosti, akcionizma, umjetnosti u izvangalerijskim (urbanim i prirodnim) prostorima, umjetnosti statičnih i pokretnih tehničkih slika (fotografija, film, video), umjetnosti u (bojsovski shvaćenom) proširenom polju, odnosa umjetnost – politika i pitanja politizacije umjetnosti, poistovjećivanja umjetnosti i života, umjetnosti kao ekstenzije egzistencije umjetnika, prijenosa problemskog težišta s općenitoga pojma umjetnosti na singularni i personalni slučaj umjetnik, možda najkraće rečeno u svjetlu umjetnosti pojedinačnih mitologija, pod kojim se pojmom razumijeva apsolutna neponovljivost i neuklopljivost umjetnikove osobe…
Monografija Tomislav Gotovac (HFS & MSU, 2003)
Za P.U.L.S.E Anamnesis / Ex Filmofili
Sve je to movie! – Tom Gotovac napisao/la Anamnesis dana
Pregled tekstova autora – Anamnesis →
Ko kaze da je umjetnost elitizam! Evo dokaza da nije.
Kako je, zapravo, malo potrebno za umjetnost! Covjek i ideja. Tijelo i simbol!!
Sve je u glavi i pokretu.
Ove fotke skoro hronoloski pricaju nekoliko prica kroz pokret i predmete. A simolicno zaokruzene.
Prva slika: Cekic u lice, srp pred odbacivanjem. Dodir autarnog.
Druga slika: Srp i cekic kao molitveni, paganski somboli. Skrusenost pred totemima.
Treca slika: Hudinijevska! Zongliranje simobilma koji su vise od ideologije – oni su (opasni) zivot.
Cetvrta slika: Zaklon od svijeta u sjeni simbola, koji su koliko tiranija toliko i zastita!? (najajaci “akt” ). Uostalom, zivjesmo sa tim sukobljenim osjecajima!
Peta slika: Dopola upokojeni ideoloski vjernik.
Sesta slika: Simbol kako krst, kao nadgrobni znak iznad covjeka i jednog vremena.
Tjelesna umjetnost kao vjerovatno najarhetipskija umjetnost covjeka – prvo izrazavanje.
I, da , Anamnesis, ima tu filma! I to onog nijemog, burlesknog, sa (melo)dramom kao osnovnim elementom.
Aplauz, maestru!
Skaramuš:
“Tjelesna umjetnost kao vjerovatno najarhetipskija umjetnost čovjeka – prvo izražavanje… Četvrta slika: Zaklon od svijeta u sjeni simbola, koji su koliko tiranija toliko i zaštita!? (najjači “akt”)… Uostalom, živjesmo sa tim sukobljenim osjećajima!”
Movie koji smo nekada gledali, uz njega živjeli (odrastali)…
Slet na stadionu JNA, vrhunac proslave Dana mladosti.
Da, Dan mladosti: pagansko-ideoloski obred ali i “narodno veselje”.
Pritisak autoritarnog, ali i strah od zivota iza zavjese koji bjese za mnoge nepoznat!
Sve su to suprotnosti koje Gotovac stavlja u jedan akt..Maherski, majstorski!
Film koji smo gledali, koji smo zivjeli, slazem se.
I jos ga (generacijski) nismo zaboravili. Uostalom, kako da likovi zauvjek napuste komad u kome su igrali?
Pomijesana osjecanja, kao filmski zanrovi!