Postoji nebrojeno načina da se umre, ali pitanje je kako je najlakše? I to ukoliko jesmo ili nismo sami sebi odgovorili bojimo li se vise smrti ili načina umiranja. Da skratim, bojimo se i jednog i drugog. Dekart je rekao “Mislim – dakle postojim”. Pokušao bih da mu se suprostavim (u sasvim drugom kontekstu, naravno) […]
Prve godine Festa donele su mnoštvo filmova snimanih u nekoliko prethodnih godina, tako da se vode kao najuspelije u istoriji Festa. Istovremeno pojavili su se i Fest romani, izdanja knjiga po kojima su snimani filmovi, uključujući Pse od slame, Klanicu pet, Džoni je krenuo u rat, Odiseja u svemiru i naravno Paklena pomorandža Entoni Bardžisa. […]
Desilo se, eto, da su se mojih prvih dvadeset godina života poklopilo sa poslednjih dvadeset, ličnosti koja se zvala Josip Broz Tito, vladar socijalističke Jugoslavije. Ne, priznajem to, nisam verovao u tim svojim ranim godinama, da je on smrtan čovek. Kada se pokazalo da to ipak jeste, pre tačno 41. godine, sva ona žalost i […]
Dok je Džon Hjuston snimao “Mrtve” verovatno je znao da će to biti njegov poslednji film, jer kako drugačije objasniti magičnu veličanstvenost ovog kamernog filma i njegov smiren osećaj shvatanja konačnosti. Koliko se sećam, još je samo Tarkovski bio svestan, dok je montirao “Žrtvovanje”, da mu je životni kraj izvestan, pa otuda i ona posveta […]
Stanislav Lem je od prvih svojih romana smatran klasikom naučne fantastike. Kako ovakav status ima malo pisaca van anglosaksonskog govornog područja, očito je reč o izvanrednom stvaraocu. Lemove priče i romani svojevremeno su preskočili hladnoratovske barijere i bili popularni kod publike i cenjeni kod kritičara. Lemovi stavovi o američkoj naučnoj fantastici pedesetih i šezdesetih kao […]
Dakle, “Uvećanje” Mikelanđela Antonionija. Prvi put, gledao sam ga krajem sedamdesetih, na nekom zagrebačkom Kino oku gde ga je Dr Ante Peterlić značajno stisnuvši usne i napravivši trougao prstima obe ruke najavio rečima “štovani gledatelji, večeras ćemo gledati antologijsko ostvarenje Mikelanđela Antonionija Blow up – Uvećanje”. I zbilja, ne samo te noći, nego […]
O, da…ovo je, nešto nalik na priču, o Ljiljani Sretić i meni. Oduvek smo bili prijatelji. Mnogi (svi?) su mislili da smo bili nešto više (a može li biti više?) od toga, ali nismo..i zato mi je, i tada, a i sada „nakon svih ovih godina“ tako drago. Živela je u jednom naselju, u jednoj […]
Bilo je to neko prokleto hladno jutro, devetog decembarskog dana…neposredno posle energetskog kolapsa u celoj Jugoslaviji, u jednoj kasarni na obali Save, u zgradama koje su se, izgleda, onakve kakve jesu, pravile samo u bivšoj JNA. I dok smo se sudarali po hodnicima i spavaonicama sa krevetima na sprat, iz svih tranzistora, vrhunskog gedžeta tog […]