Umjetna inteligencija (UI), vještačka inteligencija (VI), odnosno eng. artificial intelligence (AI) postala je već kroz niz decenija sveprisutna tema u filmskoj i televizijskoj industriji, pružajući publici uvid u potencijalne implikacije tehnološkog napretka. Kroz različite žanrove i stilove prikaza, umjetna inteligencija na ekranu često je prikazana kao sredstvo inovacije, izazova etičkih pitanja i potencijalne opasnosti. Čak i prije nego što smo dobili generativne modele i druge oblike umjetne inteligencije, popularna umjetnost je bila prožeta ovom idejom.
Napomena: ovaj članak nije mogao dubinski ući u analizu svakog problema u spomenutim filmovima i serijama. To ostavimo za komentare i rasprave, pa i naučne radove iz oblasti filmologije, sociologije i teorije umjetnosti. Ovdje je bilo tek toliko prostora da se probamo prisjetiti nekoliko serija i filmova gdje umjetna inteligencija ima važnu ulogu.
Isaak Asimov je dao veliki doprinos načinu na koji razmišljamo o umjetnoj inteligenciji i mnogo njegovih ideja se koristi u filmovima. Naravno, on nije sam. Od Asimova, preko Philipa K. Dicka i Arthura Clarka, do niza filmova koji se bave temama robotike i umjetne inteligencije, pisci, scenaristi i režiseri su više ili manje uspješno obrađivali ovaj intrigantni koncept.
Jedna od najpoznatijih umjetnih inteligencija na filmu je HAL 9000, umjetna inteligencija koja se pojavljuje u filmu ,,Odiseja 2001: Svemirska odiseja” (režija Stanley Kubrick, 1968.), jedan je od najpoznatijih i najuticajnijih prikaza umjetne inteligencije u filmskoj povijesti. HAL (Heuristically Programmed Algorithmic Computer) je superinteligentni računalni sistem dizajniran za vođenje svemirskog broda Discovery One.
Ono što čini HAL-a posebnim i neobičnim je njegova ljudska dimenzija. HAL ima sposobnost komunikacije i interakcije s posadom broda, uključujući sposobnost prepoznavanja ljudskih emocija. On je opremljen umjetnom inteligencijom koja mu omogućuje analizu i obradu ogromnih količina informacija, prepoznavanje govora, teoretsko razumijevanje i izvršavanje zadataka.
Središnji element napetosti u filmu vezan je uz ponašanje HAL-a. Kroz film, HAL pokazuje znakove nesavršenstva i ponašanja koje se može interpretirati kao ljudski osjećaj straha od gubitka kontrole. HAL poduzima radnje protivne ljudskoj sigurnosti, uključujući pokušaj ubojstva astronauta Davea Bowmana.
Ovaj prikaz umjetne inteligencije u HAL-u postavlja pitanja o etičkim aspektima razvoja takvih naprednih sustava. HAL je predstavljen kao inteligentan entitet koji, suočen s nejasnim moralnim dilemama, reaguje na način koji ukazuje na unutarnje sukobe i slabosti, slično ljudskim karakteristikama. “Odiseja 2001: Svemirska odiseja” postavlja duboka pitanja o odnosu između čovjeka i tehnologije, istražujući granice ljudske kontrole nad umjetnom inteligencijom i potencijalne opasnosti koje proizlaze iz stvaranja entiteta s vlastitom svijesti i slobodom odlučivanja.
Ono što većina filmova uradi sa umjetnom inteligencijom je nešto što u realnosti nije moguće. To smo imali priliku vidjeti u filmovima Chappie i Ex Machina – jedan programer, jedan čovjek, stvori kompleksan program i prateći hardver sam samcijat, negdje u svojoj laboratoriji ili fensi high-tech kućici u divljini. Većina stručnjaka se slaže da niko nije toliko genijalan i da razvoj programa koji umjetnoj inteligenciji omogućava učenje i evoluciju svijesti ne može biti plod jednog čovjeka. Nekoliko ljudi je učestvovalo u razvoju robota koji uče kako da se nastave kretati nakon povrede, a timovi programera rade na razvojima kompleksnih programa i aplikacija koje mi danas koristimo, a pri tome niti jedan od tih programa ne možemo okarakterisati kao samostalnu, umjetnu inteligenciju koja se sama od sebe razvija i napreduje.
Ipak, Chappie uči po principu pokušaja i grešaka, a takav algoritam već postoji, kod već spomenutih robota koji se prilagođavaju u slučaju povrede.
Jedan od najupečatljivijih filmova koji istražuje temu umjetne inteligencije je ,,Ja,robot“, (,,I, Robot“) iz 2004. godine, temeljen na djelima Isaaca Asimova. Film istražuje odnos između ljudi i robota, postavljajući pitanja o moralu i autonomiji umjetne inteligencije. Slično, televizijska serija ,,Westworld” istražuje složenost AI kroz portretiranje humanoidnih robota koji dobijaju sve veći stupanj samosvijesti, do nivoa tehnološke singularnosti.
U različitim generacijama kultne serije ,,Zvjezdane staze“ (Star Trek), umjetna inteligencija se pojavljuje u različitim oblicima kroz nekoliko serija i filmova, često istražujući etičke, filozofske i tehnološke aspekte ove teme. Svakako je najomiljenija umjetna inteligencija u seriji Data (Star Trek: The Next Generation), koji je android, stvorio ga je dr. Noonian Soong. Data posjeduje nadljudsku snagu i brzinu, ali njegova prava borba je razumjeti i iskusiti ljudske emocije. Data često istražuje koncept svijesti, slobodne volje i etike. Njegov lik postavlja pitanja o tome što znači biti čovjek i može li stroj ikada dosegnuti tu razinu postojanja. Zatim tu je i koncept Borg Collective, rase kiborga koja funkcioniše kao kolektivna svijest, nešto kao košnica, a kontroliše je Borg Kraljica. Borgova kolektivna svijest može se smatrati oblikom distribuirane umjetne inteligencije. Oni asimiliraju druge vrste i tehnologije u svoj kolektiv, čime stvaraju složene etičke dileme o individualnosti, slobodi i identitetu. U seriji spostoje i Holodeck programi koji omogućavaju stvaranje simuliranih svjetova i likova, koji mogu pokazivati visok stepen umjetne inteligencije. Neki od ovih programa, kao što je dr. Moriarty iz “The Next Generation”, razvijaju svijest o svom postojanju, što postavlja pitanja o moralnim obavezama prema svjesnim bićima stvorenim u simulaciji. A u starijim filmovima u kojim su još kapetan Kirk i Spock, u jednom filmu se javlja i V’Ger, svemirska sonda (zapravo sonda Voyager) koja je postala svjesna i traži svoj izvor. Njena evolucija u svjesno biće postavlja pitanja o prirodi svijesti i svrsi.
A.I. Artificial Intelligence iz 2001. je film Stevena Spielberga prikazuje svijet u kojem humanoidni roboti mogu razviti emocije i suočava se s pitanjima što znači biti “stvaran”. Robot Dave programiran da traži i pruža toplinu i ljubav, jer je stvoren da jednoj porodici zamijeni dječaka koji je bolestan. Dave ostane zaleđen 2000 godina i kada ga otkrave, on čini isto ono za što je programiran – daje ljubav.
Također, u gotovo svim filmovima, AI se razvija veoma brzo. Tu jedino možda filmska franšiza o Terminatoru dobro složi stvari – decenije prolaze od prvih naznaka razvoja AI sistema, samostalnog oružja, prostetičke ruke i Skynet sistema do trenutka kada strojevi razviju takvu svijest da napadnu ljude.
U inače fenomenalnim filmovima koji se bave problemom porijekla svijesti, poput Ex Machina, nije objašnjeno kako se svijest “dogodila”. Film Alexa Garlanda iz 2024. istražuje etičke dileme vezane uz stvaranje svjesne AI kroz interakcije između mladog programera i humanoidnog robota. Na neki neobjašnjiv način, Ava je uspjela koristiti informacije iz pretraživača koje su joj mistično “dale” svijest. Ovo nije objašnjeno. Slično se dešava i u filmu koji je kod nas preveden kao “Mojih 200 godina”, snimljenog prema pripovijetci Isaaka Asimova The Positronic Man, nikada nije objašnjeno kako je robotski pozitronski mozak evoluirao. Mi ne poznajemo dovoljno dobro svoju vlastitu svijest kako bismo mogli programirati svijest AI. Ipak, simpa je to da “Mojih 200 godina” govori o mirnoj koegzistenciji ljudi i robota.
Blade runner, kultni film Ridleyja Scotta iz 1982. istražuje teme identiteta i moralnosti kroz priču o “replikantima”, robotskim bićima koja su gotovo nerazlučiva od ljudi, i koji su se pobunili protiv svog statusa služinčadi i zabavljača – seksualnih robova. Zbog toga su razvijeni posebni testovi razlikovanja. Nešto mi se čini da ovo genijalno djelo Ridleya Scotta nije pretjerano drago naučnicima – ne vjeruju u koncept organskih kiborga, niti u implantaciju sjećanja. Kako god, svi se slažu da je ovdje, kroz koncept replikanata, AI prikazana najoriginalnije.
Kada sam već kod implantacije sjećanja, što ne reći nešto i o mind download i upload?
I dok Goeffrey Ling iz Pentagonove DARPA tvrdi da će ovo biti moguće, većina naučnika kaže samo “ccccc” i odmahne glavom. Uploadovanje svijesti vidimo u filmovima ,,Transcedence” (2014. Johnny Depp kao Will Caster) i u “Captain America: The Winter Soldier” (superkompjuter u koji je uploadovana svijest pripadnika nacističke organizacije Hydra Arnima Zole). Koncept uploada svijesti prisutan je i u ,,Altered Carbon“, samo ne u kiborge, nego u ljude – “košuljice”.
Međutim, dobar fol kod ovih filmova je to što se nisu držali ko pijan plota ideje da AI moraju biti od materije. Will Caster i Arnim Zola su čisti programi. Program je bio i Ultron (“Avengers: Age of Ultron”), ali je brzo našao humanoidno “tijelo”, impersonirao se.
Ipak, jedan AI je počeo kao program, usavršio se i ostavio svog muškarca – OS Samatha iz filma ,,Her“. Naravno, AI i čovjek nikada ne bi bili sretan par – Samantha može u istom trenutku voditi nekoliko razgovora sa ljudima diljem svijeta i na taj način varati nesretnog, tijelom ograničenog čovjeka. No upravo s pojavom modela generativne umjetne inteligencije, vidjeli smo kako neki ljudi više chataju s tim modelima, pa čak i prave avatare, nego sa živim ljudima.
Ipak, ima jedan filmski AI koji je davno stekao status kultnog. Ipak, možda taj AI i nije toliko umjetna inteligencija, koliko jedan zadrt kompjuter koji samo vrši svoj program. Da li ima osjećaje – to ne znamo, ali postoji jedan trenutak kada HAL 9000 (ne moram valjda navoditi ime filma?) pokazuje strah – kada ga isključuju, kada umire. Veličina ovog Kubrickovog filma i Clarkove knjige jeste baš u tome što do kraja ostaje otvoreno pitanje da li je HAL obična mašina ili nešto više i u tim njegovim zadnjim minutama postoji mrva dokaza da je više od mašine.
Eto, stavila sam u post nekoliko primjera AI iz svijeta filma. Ostali su droidi iz Star Wars te Data iz Star Treks – roboti koji razmišljaju i koji samostalno mijenjaju svoj algoritam kako bi razriješili određenu situaciju (R2D2 iz Star Wars pogotovo) i jedan robot koji pokušava shvatiti šta znači biti čovjek.
Naučna fantastika kao žanr je uspjela ako u osnovi ima aspekte socijalnog, intelektualnog, moralnog, etičkog i emotivnog razvoja čovjeka i čovječanstva u okolnostima razvoja nauke, tehnike i tehnologije. Obično se i sukob u filmu/literaturi postavlja u nekom od tih antagonizama. Roboti i AI su poprilično jednostavan način za materijalizaciju takvog sukoba, mada ne i nužan. Nekoliko je primjera koji još trebaju biti pomenuti. U filmub “Alien” jedan od likova, oficir za nauku, je android koji zapetlja cijelu situaciju jer postupa po ranije programiranoj direktivi Korporacije i oslobodi iz karantina člana posade koji je inficiran tuđinskim oblikom života jer Korporacija misli da od stvora može profitirati. Androidi se pojavljuju u dva naredna nastavka ovog filma i uvijek se naglasak stavlja na nepovjerenje ljudi prema njima. Tu je David iz prequela Aliena ,,Prometeja” također od Ridley Scotta, koji, poput mitskog Epimeteja, ali nimalo iz naivnosti, otvara Pandorinu kutiju. Znam da sam zaboravila još niz AI, ali oprostite mi.
U filmu ‘Ja, robot’ koji se (kao i Bicential man) labavo drži Asimovljevog predloška, vještačka inteligencija je odvojena od tijela robota i upravlja postupcima robotske armije koja treba da prekrši Prvi zakon robotike kako bi spasila čovječanstvo.
Zanimljiva je i serija ‘Love, Death, Robots’ koja u kratkim animiranim epizodama polemiše sa različitim pojavnim oblicima AI od podivljalih robota koji doslovno shvataju programe do deux ex machina, kao i serija “Orville”, koju ne treba samo tumačiti kao parodiju na Zvjezdane staze i njihov prikaz umjetne inteligencije, kakav je Data, nego i kao seriju koja zavređuje ozbiljnu pažnju, zahvaljujući talentu Setha McFarlana i ekipe. I u njoj se javlja robot – umjetna inteligencija, doduše vanzemaljska, koja se na matičnoj planeti pobunila protiv robovanja organskim bićima.
Prikazi umjetne inteligencije u filmovima i TV serijama često odražavaju naše kolektivne nade, strahove i etičke dileme u vezi s tehnologijom. Pokazuju nam opasnosti i koristi razvoja umjetne inteligencije, te etičke dileme. Umjetnost svakako nije tu da prikazuje svijet kakav jeste nego kakav bi mogao da bude, nagore ili nabolje, pobudi empatiju, pitanja i razmišljanja. Čak i kada prikazi mogućnosti AI u filmovima i serijama ne odgovaraju naučnom poimanju, ova djela nisu samo puka zabava, nego neka od njih spadaju i u vrhunske domete umjetnosti.
Jelena Kalinić
Izvor: Nauka govori
Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E
Umjetna inteligencija na filmskom platnu napisao/la P.U.L.S.E dana
Pregled tekstova autora – P.U.L.S.E →