Van Gogh–ovi suncokreti – Kažu za suncokret da je sunce koje se sa neba spustilo na svijet.

U londonskoj nacionalnoj galeriji slika umjetnika koji je za života prodao samo jedno djelo, baca sijenu na sve ostale. Življa od svih mrtvih priroda, obožavana i uvijek najposjećenija, stoji slika Vinsenta Van Gogha.

Koketiranje linijom i formom, negdje pun, negdje tek proziran sloj jarkih boja, žutila, odaju nam strastveno, nestrpljivo kretanje četkice.

Suncokreti su moćni, dramatični, neki u cvatu, neki već uveli. Kao da je sav život stao u jednu vazu.

Van Gogh je suncokrete naslikao jedanaest puta. Oni koje smo svi vidjeli i koji su izloženi u londonskoj galeriji bili su osmi.

Sa svojih tridesetak godina tragao je za inspiracijom u Parizu, isprobavajući različite tenike i boje na svojim djelima. Svoje četiri slike suncokreta izložio je u restoranu Chalet, ali izložba je propala. Van Gogh upoznaje Paula Gauguina, svog, u budućnosti, velikog prijatelja.

Na svojim djelima Vinsent ucrtava biografske bilješke, uvijek se vraćajući suncokretima, svijetlu svijeta koje se okreće prema Suncu. Gauguinu će darovati dvije slike suncokreta.

Vrlo brzo, vođen idejom o novoj školi, bratstvu slikara u kom će predano raditi, razmjenjivati znanje i energiju, a gdje će Paul biti vođa koji će ih usmjeriti do krajnjeg cilja, slijedi Sunce i odlazi iz Pariza u Arles u Provansi. Odatle je pisao Paulu, predano slikajući jednu sliku na dan, stvarajući djela kojima će ga dostojanstveno dočekati.

U ‘’Žutoj kući’’ Van Gogh se smjelo igra četkicom, nanoseći jarke boje na jarku pozadinu, u svim pravcima, samo ne paralelno. Slika pomno, promišljeno, metodično, crtajući većinu cvjetova prije pozadine.

Van Gogh je nacrtao četrnaest cvjetova, i ako je namjeravao da ih bude dvanaest. Zamislio je dvanaest suncokreta na dvanaest slika. Kupio je dvanaest stolica za ‘’Žutu kuću’’, kako mnogi tvrde, u želji za društvom koje bi se okupilo oko slikarskog platna, složno Ii predano poput dvanaest apostola.

Pet mjeseci posle Vinsentovog poziva, u ‘’Žutu kuću’’ je stigao Gauguin, na početku hvalivši Suncokrete, da bi razlika između dva umjetnika izrasla u nepodnošljivu. Van Gogh je slikao stvari koje je vidio, Gauguin je slikao stvari iz svoje mašte, a obojica su htjela da utiču jedan na drugoga, posebno Gauguin koji je na Van Gogha gledao kao na šegrta. Kako bi udovoljio prijatelju, Van Gogh je naslikao devetu kopiju suncokreta, ali napetost će ponovo doći do izražaja kada umjetnici slikaju jedan drugog. Gauguin je naslikao Van Gogha ispred slikarskog platna, kako kopira sopstvene suncokrete, a Van Gogh je njega naslikao sa leđa, što je najbolje pokazalo u šta se pretvorilo njihovo prijateljstvo.

Van Gogh je prijatelja ispratio riječima ‘’ubica bježi’’, i zaista, Gauguin je ubio njegove ideale o slikarskom bratstvu. Van Gogh više nikoga nije primio u ‘’Žutu kuću’’.

Sledi poznato samosakaćenje, a skrhan i u dubokoj depresiji, Van Gogh je na sopstvenu inicijativu primljen u bolnicu i tu ostaje četrnaest dana.

Nedugo zatim, on dobija pismo od Gaugina koji pita Vinsenta da mu pokloni sliku koja je danas u londonskoj galeriji, ali umjesto toga, on mu slika dvoje kopije Suncokreta.

Nakon osamnaet mjeseci, Van Gogh je izvršio samoubistvo u trideset sedmoj godini.

Suncokreti možda nikada ne bi bili živi onako kako jesu danas, da nije bilo Johanne Van Gogh, žene Vinsentovog brata, koja je kao udovica i samohrana majka, kao svoj životni zadatak uzela da proslavi Vinsenta Van Gogha. Od galerije do galerije, nosila bi djelo po djelo, od ukupno dvije hiljade njegovih slika. Deset godina kasnije, nastali su prvi pagijati Vinsentovih slika, a Van Goghovo ime postalo je zvučno.

Suncokreti su oživjeli.

Za P.U.L.S.E Jelena Vuković

Tekstovi o slikarstvu na portalu P.U.L.S.E

  Jelena Vuković, Slikarstvo, Umetnost, Van Gog