Više od igre

Više od igre

“Gradina posle petnaest godina. Ništa se nije promenilo, sve se promenilo. Poredak koji je hteo da ovlada budućnošću, a da bi njom ovladao morao je da preuredi prošlost. Najviše je stradala sadašnjost, koja je, kao uvek, nikakva, čas ovakva, čas onakva, kao naša raspoloženja. Višak prošlosti, višak budućnosti, manjak sadašnjosti.”

Ovo je prva rečenica skice nastavka serije Više od igre koju pisac Slobodan Stojanović nije, nažalost, uspeo da završi. Tačnije, iznenadna smrt pretekla ga je već na početku ovog posla, kada je uobličio tek dve epizode zamišljenog serijala. Ljubaznošću porodice i trudom uredništva časopisa “YU Film danas” kompletan scenario serije Više od igre i dve epizode zamišljenog nastavka pojavili su se u nedavno objavljenom separatu, dopuštajući domaštavanje kako bi veliki scenarista realizovao priču do kraja i da li bi ovaj nastavak dosegao visoko postavljene standarde i, konačno, popularnost serije koju je pre tridesetak godina režirao Zdravko Šotra.

Serija je premijerno emitovana na Televiziji Beograd u proleće 1977. godine, reprizirana je u više navrata i slovi, nesumnjivo, kao jedna od najboljih koje su realizovane u ovoj kući od kada je osnovana. Sjajna glumačka podela, u kojoj su mesta našla gotova sva tadašnja velika imena: Petar Božović, Ljiljana Dragutinović, Nikola Simić, Pavle Vujisić, Zoran Radmilović, Nikola Milić, Velimir Životić, Žika Milenković, Đuza Stojiljković, Slobodan Đurić, Slobodan Aligrudić, Miloš Žutić, Voja Brajović, Vesna Malohodžić… i inspirativan Stojanovićev tekst koji prati život u srpskoj varošici od 1931. do 1941. godine, pletući priču oko rivalstva dva fudbalska kluba, gde će sama loptačka igra biti samo povod, a sve ono više od igre suština, samo su dva, čini se, ipak, najvažnija razloga koji potkrepljuju gore iznetu ocenu. Imena likova, poput Danilčeta, Babice, Leke Bankrota, Gulivera, Kostolomca, ostala su da žive i posle tri decenije.

Guliverova fotografija

Objavljivanje integralnog scenarija serije Više od igre prilika je i da se uporedi napisano i ono što je na traci izašlo pred gledaoca kao gotov proizvod. Već na prvi pogled uočljivo je veliko Šotrino poštovanje Stojanovićevog teksta. Ovo naknadno čitanje scenarija, otkriće i neke momente koji su se, očigledno, nametnuli u samom procesu realizacije. U tekstu se varošica u koju je smeštena radnja zove Bunar-varoš a ne Gradina, kraj je unekoliko, ali ne suštinski, drugačiji, a najviše odstupanja ima u prvoj epizodi, gde u objavljenom scenariju nema onog maestralnog uvoda koji izgovara narator i kojim su, u trinaest minuta, u radnju uvedeni svi važni likovi u seriji. Kažu da se na časovima dramaturgije i dan-danas on izučava kao najbolji primer kako započeti priču u ovakvoj igranoj strukturi.

Takav uvod Slobodan Stojanović je izostavio na početku nastavka serije. No, i ovoga puta imamo naratora. To više nije doktor Duško (Miloš Žutić) već novi lik, Kumić, sinovac pokojnog Leke Bankrota koji nas vodi kroz život u posleratnoj Gradini. On ne govori tekst iz ofa, kako je rađeno u prvom delu, već direktno u kameru, sinhrono, što je vizuelno mnogo celishodnije i ostavlja reditelju prostor za atraktivna rešenja.

U kakvu nas Gradinu, petnaest godina posle ustanka 1941, gde se završava prva serija, preko Kumića vodi Sloba Stojanović? Guliver se vratio iz Mauthauzena, vodi i dalje bioskop; Danilo, general, ostao u Beogradu, napustio Milicu, koja je upravnik bolnice u Gradini, živi sa operskom pevačicom; Belom nacionalizovali apoteku; fudbalska zvezda Becić se bavi crnom berzom; magnat Đorđević se snalazi i u novom vremenu, još malo pa će ga primiti u Partiju; načelnik Vasić iz inata postao rabadžija; Kostolomac poginuo pred kraj rata, proglašen za narodnog heroja, u Gradini njegov veliki spomenik; opančar Čolak postao velika zverka jer je “drug druga Đure Salaja”; Deba Ciganin, kada dobije deveto dete, postaje kum druga Tita…

Stojanović u započeti nastavak serije Više od igre uvodi i galeriju novih likova: ćerku Kostolomca i Seke (sestre Miše Šljivića), Suzanu; sina Danila i Milice, Dragana, koji će slupati prvog fiću koji je stigao u Gradinu; Sofiju, lepuškastu Makedonku koja svira klavir; Valentina, propalog glumca; Gluvog, urednika razglasne stanice; Bezrukog, šefa Udbe; Omlatinu, školarca-karijeristu, bubnjara u džez orkestru; Botvinika, povratnika sa Golog otoka… “Građanski” više ne postoji, “Radnički” je pao na niske grane, razglasna stanica je novo važno mesto radnje, preko zvučnika razmeštenih po varoši, uz euforično navijanje, sluša se prenos fudbalske utakmice Jugoslavija – Francuska… U prve dve napisane epizode nastavka serije, Stojanović stare i nove junake smešta u novoustanovljeni društveno-politički sistem, započinjući zaplete koje bi kasnije razvijao, što i navodi u uslovnom sinopsisu: gradi se spomenik u Gradini i sastavlja spisak zaslužnih za otpor fašizmu; koga izbrisati sa Guliverove fotografije kojom se završava prvi serijal; da li su Lekin šipak i Guliverovo “Oprem dobro” otpor fašistima ili “malograđanski ispadi”… Počinje prekrajanje i udešavanje istorije po meri budućnosti.

Slobodan Stojanović je završio samo “prvu ruku” prve dve epizode nastavka serije Više od igre, što je, dakako, nedovoljno za bilo kakvu ozbiljniju analizu konačnog dometa ovog teksta. No, bez obzira na to šta bi sve do kraja domislio, da ga smrt nije pretekla, i iz ove tek naznake, zrače lakoća pisanja, vrcavi dijalozi i prepoznatljiva neiscrpna poetičnost kojom bi sigurno odisala i ova do kraja nenapisana serija…

Jer, “tog leta se desilo vazdan čuda”.

Milan Nikodijević (2008)

Za P.U.L.S.E  Anamnesis / Ex Filmofili

Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

6 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
Skaramush
13 years ago

“VISE OD IGRE” spada u krug mojih najomiljenijih serija, ne samo ondasnje TVB vec i eks drzave uopste, Anamnesis.

Ako je “Vuk Stefanovic Karadzic” top, tj nivo najboljih serija Bi-Bi-sija – onda su Vise od igre, Grlom u jagode, Vruc vetar (najbolji Pavicev tekst), uz sjajnu seriju u reziji Ivana Hetriha “Kuda idu divlje svinje”, te Smojino “Velo misto”, a bogami i “Malo misto”, bh seriju “Tale” i udarene “Gruntovcane” koji su hrvatska verzija (samo kraca i svrsishodnija) najboljih epizoda neopravdano ispljuvane, ali do zla boga predugacke “Selo gori a baba se ceslja” – na vrhu liste najboljih domacih serijala…

Vise od igre je za mene neka vrsta Amarkorda iz unutrasnjosti Srbije, ali i bilo kog domaceg gradica u osvit Drugog svjetskog rata.

Scenario je ono sto nosi ovu pricu bez daljeg! Ali i gluma. Neizbjezno maestralni Paja Vujisic, veliki Slobo Aligrudic u ulozi lovca na komunisticku posast, prelijepa Daragutinovicka, Brajovic odlican i opusten (dok nije postao politicki aktivan, ali nazalost ne u seriji), brilijantna uloga Zorana Radmilovica sa jednom najupecatljivijih smrti u serijalima, sarmantno udareni Nikola Simic itd…..

Dobro, Vojkan Bosrisavljevic jeste moj omiljeni domaci kompozitor. Priznajem. Moj cale je gotivio njega i Lea Martina, a sa godina sam i ja poceo…

Bilo bi zanimljivo pogledati nastavak te serije. Nesreca je velika sto do toga nije doslo. Uostalom letimican uvid u dva nastavka pokazuje da se radilo o jednom od najkreativnijih serijala na ovim prostorima..

Serije “Vise od igre” sjecao sam se vise puta tokom raspada svijeta koji sam poznavao. I nikako nisam mogao da odlucim sta mi je ciniti:

Otici poput Paje sa “sipkom” u ruci ili svjesno postati zabavna luda sa Guliverovim smekom i govoriti ono sto misle duse onih cija tijela rade sasvim druge stvari.

Sto bi rekao Guliver: “Oprem dobro!!!!”

Skaramush
13 years ago

Mislim da je to jedna od najboljih uloga Zorana Radmilovica.

Njegov lik je pretstavljao onu tzv. srednju klasu, građansku (ne sa znacenjima koje joj pridaju danasnje tzv. nevladine organizacije).

To je doba kada je covjek morao da ima onih deset odsto u stomaku i dusi zbog kojih vrijedi i na robiju ili pod zemlju!

Oficir i dzentlmen.

Jaka serija. Topla i IDEALISTICKA. To naglasavam (ne govorim pri tom o ljevicarstvu ili nekoj drugoj opciji). Prosto kazem da likovi imaju svoje ideale i da oni, za razliku od danasnje pustoši, izgledaju kao nešto bez čega se ne može živjeti.

Evregrin!

Skaramush
13 years ago

Pardon, EVERGRIN!

I to kakav!!!!

Jovana
Jovana
5 years ago

Da li znate naziv kola koje se svira u filmu? Hvala.