Ca.Blues – seks, droga i muzika

Ca.BluesMilan Oklopdžić – ili: seks, droga i muzika – i to je Amerika
 
„Kuda ćete, upitao je Sam. Niz drum, rekao je Kit. Koliko dugo ste već na drumu? Par dana ili par nedelja. Zaboravio sam“ (Ca Blues)
Nisam do sada čitao ni Keruaka (Na putu) ni Bukovskog, ali mi se nekako čini da je kultni roman Mike Oklopdžića „Oklopa“ Ca blues (Kalifornija bluz), verovatno nešto najbliže što je napisano na srpskom, a što autentično podseća na stil američke „road“ književne fikcije a la Keruak, pogotovo što je roman i posvećen ovom američkom piscu. U knjizi se uz Keruaka pojavljuju ili pominju mnogi legendarni likovi danas pomalo ili sasvim zaboravljeni, one slobodne, alternativne, hipi Amerike –umetnika, pesnika i raznih „ludaka“ iz šesdesetih i kasnijih godina prošlog veka, od Alana Ginsberga do Sama Šeparda, prizori ludih zabava na kojima se konzumiraju kokteli sa ukusom droge i skupovi nezgodnih grupica poput motordžija zvanih „Pakleni anđeli“.
 
„Grad je bio pun šutača govana. Šutači govana su ljudi koji lutaju ulicama, sa rukama u džepovima i pogleda oborena ka pločniku, šutirajući sa ivice trotoara neke nevidljive ostatke govana, govoreći OH, OVO SE MENI NIJE SMELO DOGODITI.“
 
Mika „Oklop“ je kao student dramaturgije sredinom sedamdesetih jedno vreme proveo u Kaliforniji i svoje utiske i doživljaje preneo u ovu intenzivno i neposredno iz rukava ispričanu priču, punu seksa, droge i muzike – uglavnom u vidu džeza (uz nešto bluza i roka).
 
CA blues
 
Ovo je stilski izvrsno napisana knjiga koju pratimo kao neki dinamični film („Magični Mika“ se bavio pisanjem drama i scenarija) u kome se prepliću slike sa zabava, duhoviti dijalozi, muško-ženske gorko-slatke i slasne pripovesti, utisci sveta izmenjenog pod efektima prekomernog pića ili droge, kao i doživljaj muzike koju autor tako dobro pretače u reči, poput ovog opisa seanse sa večeri džeza:
 
„Bilo je tu i plakanja i jecanja, smeha i razočarenja, erekcije i orgazma, buncanja i himni, rođenja i smrti, sve je izlazilo iz flaute. Nešto što je John Coltrane hteo, a nije stigao da kaže. Melodiija sastavljena od žudnje i nestrpljenja.“
Knjiga je, uslovno rečeno, podeljena na dva dela, koji aludiraju na prenos preko srednjih (AM) i kratkih talasa (FM) pri čemu, prema piščevoj najavi u početku, prvi deo ima „lenje karakteristike, pa su lica i radnje delimično usporeni“, a u drugom delu (FM) „frekventna modulacija je učestana“, pa su radnje i karakteri brži. Ova najava je međutim, vrlo uslovna. Oba dela romana se odvijaju, rekao bih, frenetičnom dinamikom i u kontinuitetu, pri čemu je drugi deo nešto opterećeniji opisima stvarnosti transformisane pod efektima raznih droga (od indijanskog halucigenog payote, preko kokaina do završnih scena u čijem stvaranju je očigledno saučestvovao i LSD).
 
„Mogao sam da se pipnem za lice, ali sam istovremeno utvrdio da se onaj drugi ja pomerio dok je sedeo. Nisam više pokušavao da utvrdim koji deo mene je onaj pravi, hteo sam sebe da ubedim da je moguće postojati u dva potpuno različita nivoa, u dva zajednička prostora posedujući zajedničku svest.“
 
 
Ca blues je knjiga o traganju za ljudskom slobodom, duhovita, emotivna, oslobađajuća i zabavna. I danas nije izgubila ništa od svežije i sočnosti kao u doba kada je napisana, u ono vreme traganja za novim istinama i novim putevima, kada je još uvek Amerika izgledala tako slobodna i tako ludo mlada.
 
„Ispred nas je kurva autostrada raširila noge. Imala je svetlo sive butine koje su se pravilno račvale i dolazile sve do ispod točkova našeg automobila. Mesto gde su se njene butine sastajale bilo je suviše daleko i magično uzaludno na dalekom horizontu. Daj gas, rekao sam Scottu“.
 
 
Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments