Del Boj – ikona antiglobalizma

Ne može Bojsi da kupi toliko pacerske robe koliko Del Boj može da proda! Troteri preživljavaju kao i svi normalni ljudi, radeći u znoju lica svoga i prodajući ono što će na kraju sami da kupe.

Avaj, rizik u novom svijetu nije dozvoljiva kreacija. “Transparentnost” – to se traži. Ali Del slabo stoji sa “latinskim” izrazima. Blažen neka je ovaj atom-mrav preživljavanja!

Del Boj – junak najduhovitije i najpotresnije humorističke serije od nastanka masmedija: “Mućki”, kako je to prevedeno kod nas, na našem jeziku koji teško podnosi tuđine pa i strane poslovice (u originalu: Onli fuls end horsis). Što je opet hvale vrijedno, jer “ne damo na se”. I Del bi se s tim složio. I rekao neku prigodnu poslovicu na omiljenom francuskom. Koji ne zna.

Na sreću, ovaj bogomdani propust u obrazovanju razlog je za drugi ozbiljan hendikep koji Dela ne bi mogao da preporuči za vrli “novi svijet” i stavi ga među junake globalne nirvane. Naime, ovaj šatro-aristokratski, duhovito-neduhoviti tip ne samo da miješa pojmove, već ima problema sa autoritetima. Kad god može mazne im robu iz magacina ili sa tezge, a ako su jači zbriše u “Raginu glavu” i obloče se. A to nije baš dobar primjer liberalne tržišne privrede koja viškove šalje tamo gdje im je i mjesto – u stomake i čela onih koji se kurče. I (čak) kupuju kod Dela!

“Koji si ti šmokljan, Rodni” – kao da čujem Dela dok se cereka i ispija piće za koje nije ni čuo dok ga nije naručio.

Kako bi nekome, dođavola, uopšte moglo pasti na pamet da bi stari dobri Pekam, to pristojno radničko dno Londona, koje gaji tradiciju poput one da se makljaža sa policijom zaustavlja samo kada prolazi stariji i ugledniji šaner iz kraja, uopšte mogao da glasa za nešto što ima tako represivna značenja poput: implementacije, integracije ili inauguracije?!

Kakve su šanse za to? Pa, otprilike, kao i šanse Delovog “Milvola” da uđe u kup UEFA. Ne pomaže tu ni Bler iz najboljih dana političkog marketinga.

Delu je lakše da ubijedi Rodnija da se obuče kao maloljetnik i tako otputuje na (pred)medeni mjesec sa Kasandrom, a njemu kao “tati” omogući dodatnu kartu za ljetovanje, ili da onako bratski umjesto Rodnija primi teške batine od prevarenog muža koji se tek vratio sa robije – nego da iščita nepregledne menije sa nazivima jela i vina, koji koštaju koliko i Delov trotočkaš sve sa porodičnom imovinom i onom (greškom) ukradenom antenom za navođenje aviona, koju Del prodaje kao satelitsku na svom balkonu.

O čemu uopšte lik poput Dela razmišlja dok otpuhuje dimove falsifikovane “kubanke” i otpija gutljaje (polu)originalnog viskija iz čaše u kojoj umjesto leda izviruje stričeva proteza? Sigurno ne o zaštiti ljudskih prava ili poslovnom mobingu. Uostalom Del voli da uštine kelnericu za dupe, da plati za dobru ševu ili da časti prijatelja za rođendan starletom za koju se ispostavlja da je Delova žena života?!

Ajde da pošteno izračunamo: koliko bi nevladinih organizacija prijavilo “tamo gdje treba” Del boja i koji bi mu sve smrtni grijesi bili natovareni na vrat? (Ipak, na hipotetičkim kladionicama Del je prekrupna riba čak i za Soroša!)

Da se razumijemo, to fascinantno umijeće preživljavanja, sistem: “mazni sve što možeš, jer će maznuti tebi kad-tad”, nedozvoljiv je oblik lične inicijative u vremenu  kada su uloge podijeljene i kada postoje samo – kooperativni i nekooperativni! Suvišno je reći u koju grupu spada ova nadri-trgovačka spodoba koja bježi između pekamskih tezgi čim se pojave policajci. Isti oni drotovi kojima će Del prodati nove “još bolje pendreke”… I to nakon što smulja lokalnog sveštenika i proda mu bijelo vino za pričest!?

Zna li taj vođa Trotera, pitaju se po briselskim hodnicima i prenapučenim kancelarijama hiljade “visokih predstavnika” za nešto, da se po Evrolendu otvaraju centri za dekontaminaciju svega što još kupuje papirnate novine, a nema naviku da otvara veb stranicu?! Zna li taj nebitni miš, sa ko zna kog sprata bezbojnog sirotinjskog nebodera da je nakon pijanki zabranjeno pišati po kontejnerima sa zaspalim pacovima?

On, dakle, Velikog mi Brata, piša na jedinu imovinu koja nije privatizovana već je ostavljena za najšire slojeve puka!? Gdje su tu moralne norme? Zašto šute organizacije za zaštitu intelektualne svojine?

Da li se nekim Pi-Ar (ne Del, ne radi se o nazivu tube sa kečapom, a nije ni nadimak neke starlete iz kraja) sistemom može popraviti pogubni imidž ovog popularnog gubitnika, kad se već Gvantanamo zatvara? Pa ne može idol 20. i 21. vijeka, a danas i plejstejšna, interneta, fejsbuka i ostalih relikvija globalnog onanisanja biti tip koji ne vlada najbolje ni sintaksom sopstvenog jezika (koji su, “baj d vej”, morali da nauče čak i robijaši iz Bagdada da bi razumjeli kada će i kako biti smaknuti).

O čemu misliš Del dok sipaš vodu iz vlastite slavine u stanu i prodaješ je kao “Čistu Pekamsku” zarađujući funte kao na namještenom pokeru? Cijeli život si htio da se obogatiš, a pipa ti je bila ispred očiju. Slijepče jedan! Eto ti posljednje ulaznice za globalne krugove koju, slava Bogu, nećeš iskoristiti.

Ali, sumnjam da tebe brinu evro-atlantske integracije ili da (kao svi normalni ljudi i nacije) razbijaš glavu kako da vratiš lovu ćelavcima iz MMF-a. Ti ne bi da dijeliš lovu sa bilo kim! U tome je problem, mustro.

Pa Del, majka mu stara, živimo u vijeku solidarnosti i milosrđa! Zar te ne boli srce (i još štošta) za anoreksičnim manekenkama, za vojnicima demokratije koji rizikuju glave donoseći slobodu čak i tamo gdje su je više puta donosili, za mutiranim gripama koje još (izdajnički) mirišu na laboratorije u kojima su ih spravili kao supe da bi se zaradilo na lijekovima, koji onda mogu da se “humano”, kao viškovi pošalju u najsiromašnije krajeve svijeta?!

Neee. Ti se mrštiš na stričev prdež dok gledate televiziju (samo se zagrijava), razmišljaš kako da utališ one pakete sa faličnim telefonima časnim sestrama, tvoj jedini račun tiče se duplog piva sa slanim krompirom kojim si častio društvo dok si mislio da je tvoj broj izvučen na (prošlogodišnjem) lotu… Ali, bar ti se kasnije posrećilo sa Bojsijevom bivšom!

Ako novi svjetski poredak neobično liči na svijet iz kompjuterskih igara i “plejstejšna” sa nivoima do kojih se dolazi uz mnogo likvidiranih (i uz još više sreće) onda je Del Boj predodređen za donje nivoe. One na kojima obavezno piše: “Pristup novom nivou onemogućen”. Kao i za najveći dio čovječanstva, uostalom (napomena: čovječanstvo – malo šire, ali ne i nužno naprednije područje od Pekama).

Stoga je ovaj Pekamac, sa svojim znanjem o tome kako se preživljava svakodnevno, uporno i u znoju lica svoga, uz obavezni optimizam bez pokrića, idealna ličnost od koje se može (s)praviti virus kojim bi se resetovao vrijednosni sistem stanovnika virtuelne Međunarodne zajednice…

Predlažem da šifra za ukucavanje bude: “Iduće godine u ovo doba bićemo milioneri”.

Ili sasvim otvoreno: Del za predsjednika, mamicu im jebem!!!

Za P.U.L.S.E  Skaramuš / Ex Filmofili

  Del Boj, Film, Skaramush