Nekrolog Prljavom Hariju
Da li je razlog zbog kog volim Prljavog Harija čisto mačistički (podsvjesno): taj ogromni falusoidni magnum! Fascinacija onim što muškarac želi, a (često) nema? Nije. Ne žalim se, a i da je drugačije – kakva korist od toga?
Da li je razlog potreba da negdje (sasvim malo) dozvolim mogućnost da ZIP (“zabava i propaganda”) prodre u moju filmsku intimu, a Hari mi izgleda kao najbezazleniji lik? Nije. Prljavi Hari čak ima neke osobine autorskog rada. Matricu, vanzabavni smisao…
Da li je razlog “humani sarkazam” kojim se služi Hari, odnosno to što me podsjeća na (mog omiljenog glumca) Hemfrija Bogarta? Nije. Bogi bi pojeo Prljavog Harija i zalio ga enormnom količinom viskija.
Da li je razlog to što se u serijalu o ovom neprilagođenom drotu (vječna američka caka) jako osjeća duh 60-tih i 70-tih godina kada su bili mogući (i poželjni) pravedni samuraji koji ne spašavaju svijet u ime novog svjetskog poretka, već zato što je to način da poruče lažnim autoritetima kratko i jasno: Jebite se!? Hm… Nije. Mada je pravo zadovoljstvo vidjeti lopuže i hulje, koje se kriju iza zakona, kako piške u gaće pred sudbinom (čitaj – Harijevim malim topom).
Da li je razlog uvjerenje da je “Prljavi Hari” prototip i neponovljiv original iz koga su uslijedili tek bastardi – serijali o Rambu, Rokiju, Terminatoru, itd? Djelimično. Ali – ne. Po definiciji smisla lika, Hari bi se borio protiv ovih tipova, jer su oni produkt establišmenta (bilo da su njegova čeda kao Rambo, škart kao Terminator ili kolateralna šteta kao što je to Roki). Ali, ta bitka bila bi izgubljena, pa Harija ne bih ni želio da vidim u tom duelu. Naime, niko još nije pobijedio sistem, a da je preživio.
Da li se moja nekritička zadovoljstva filmovima o dotičnom rukovode temom osvete? Ne. Ako prihvatim sasvim realnu mogućnost da bih bez odgovarajuće doze tableta, (još živog) osjećaja za samokontrolu i poneke zaostale emocije, možda, završio na nekom krovu sa puškom u ruci (kladim se da nisam jedini), onda je fer reći da je osveta slatka, ali da liči na posthumna odlikovanja. Besmislena je. Mada, grije srce.
Da li je tajna u paraleli koja se može povući između Leoneovog serijala o usamljenom jahaču-pravedniku i “Prljavog Harija”? Nije. Ili bar nije samo to. Liče oni, neosporno. Lijepo je vidjeti prst zabijen u oko (i dupe) pravovjernim kaubojcima iz 50-tih godina i umivenim policajcima koji se spremaju da zaoru brazde “novog načina života i pravde”! Ali, to ne objašnjava moje (tajne) i konstantne izlete u ovakvu vrstu filmova. Fascinaciju, čak.
Uzrok je sam Prljavi Hari alijas Klint Istvud. Posljednji (harizmatični) laf američkog filma, koji u svojim ulogama ili filmovima koje režira zadržava principe kao što su: kodeks časti (makar i najmaleckiji), grubu humanost, ne-prihvatanje zločina bez da se uhvati za topuz, i vječni izgled tipa koji je “došao da obavi posao koji niko drugi neće da prihvati”.
Istvud nije ni glumac, ni režiser koji je obilježio film. Nema on ni uloga, ni režija koje bi ga uvrstile na moju intimnu A ili B listu…
Ali, Klint je u vrhu mojih junaka djetinjstva, adolescencije, a bogami i zrelog doba. Kao Politikin “Zabavnik”, kao crtić “Gustav”, koji je miljama ispred “Simpsonovih”, kao farmerice sa uskim nogavicama, kao crnke koje kotrljaju “rrrrrrr” dok se ljube, kao Dženiska kada napušena pjeva “Samer tajm”, kao moj ćale dok rekonstruiše rimske iskopine i spašava novac i oružje nestalog svijeta…
Klint je taj razlog! Gospodin koji miriše na alkohol, opasnost i (slatke) poroke. Emotivni mužjak koji uspijeva da spasi čak i ljige poput “Mostova okruga Medison” (priznajem – gledao zbog Klinta) ili hladnokrvni bjegunac iz Alkatraza koji ostavlja cvijet svojim progoniteljima…
Iza širokih leđa i isukanog kolta Harija Istvuda stoji zauvijek nestalo doba nježnosti i kakvih-takvih ideala: filmova koji mirišu, svojeručno odsvirane muzike (ljudski faktor), dobre trave, jeftinih putovanja, jasnih neprijatelja i pouzdanih prijatelja, dobrog fudbala, žena koje su davale sa stilom, zima sa snijegom i ljeta sa suncem…
Ispred Harijevog čudovišnog kolta stoje: politička korektnost, humanitarni imperijalizam, kamatarska hobotnica sa motom – “New order has begun”, licencirano znanje, unitarni jezik, dosadni seks, odrecitovana muzika, mutirane boleštine, dizajnirani idoli, sterilni genocidi, bolesni luksuz, “pametni” idioti, simulirana umjetnost, obezdušenje…
Upucaj drkadžije, Hari!
Za P.U.L.S.E Skaramuš / Ex Filmofili
Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E
Nekrolog Prljavom Hariju added by Skaramush on
View all posts by Skaramush →
Odličan tekst…
Priziva sjećanje, na neka prošla (bolja) vremena.
savrsen tekst, ali savrsen!
mada mislim da si ga prerano sahranio.
vratio se indijana dzons,vratio se rocky, vratice se i harry/ako pozuri/
‘Da li je razlog to što se u serijalu o ovom neprilagođenom drotu (vječna američka caka) jako osjeća duh 60-tih i 70-tih godina kada su bili mogući (i poželjni) pravedni samuraji koji ne spašavaju svijet u ime novog svjetskog poretka, već zato što je to način da poruče lažnim autoritetima kratko i jasno: Jebite se!? Hm… Nije. Mada je pravo zadovoljstvo vidjeti lopuže i hulje, koje se kriju iza zakona, kako piške u gaće pred sudbinom (čitaj – Harijevim malim topom).’
meni jeste, ‘dirty man for a dirty time’, ali pazi, sa velikom razlikom, ‘dirty’ nije ovde za prljavi korumpirani policajac.
pritom vreme nixona.
‘Naime, niko još nije pobijedio sistem, a da je preživio.’
pa on jeste, u neku ruku, bio je ‘one-man police force’, radio je za drzavu a nije voleo one na vlasti.
‘Istvud nije ni glumac, ni režiser koji je obilježio film. Nema on ni uloga, ni režija koje bi ga uvrstile na moju intimnu A ili B listu…’
a pa sa ovim se ne slazem, dugo sam mislila isto kao i ti dok mi nije skrenuo paznju sa zaista vrlo angazovanim temama i problemima koje je rezirao zadnjih godina, a za to treba ipak dirty harrijevska neustrasivost.
clint me je opcinio prvo u ‘The Beguiled’, pa me dotukao u ‘Play Misty for Me’…
‘Klint je taj razlog! Gospodin koji miriše na alkohol, opasnost i (slatke) poroke. Emotivni mužjak koji uspijeva da spasi čak i ljige poput „Mostova okruga Medison“ (priznajem – gledao zbog Klinta) ili hladnokrvni bjegunac iz Alkatraza koji ostavlja cvijet svojim progoniteljima…’
da, dirty harry je ustvari i politicki triler i kaubojski western i horror- sve u jednom i sve tako snazno i razarajuce kao .44 magnum.
sto neko primeti, ‘dirty harry’ je ‘easy rider’ samo unazad.
p.s.
i ja priznajem, ne samo da sam gledala, vec i prvo procitala ‘the bridges of medison county’…i jeste ‘izneo’ i spasio tu ljigu.
i da te citiram:
‘Ispred Harijevog čudovišnog kolta stoje: politička korektnost, humanitarni imperijalizam, kamatarska hobotnica sa motom – „New order has begun“, licencirano znanje, unitarni jezik, dosadni seks, odrecitovana muzika, mutirane boleštine, dizajnirani idoli, sterilni genocidi, bolesni luksuz, „pametni“ idioti, simulirana umjetnost, obezdušenje…
Upucaj drkadžije, Hari!’
odlican tekst, you’ve made my day!
p.p.s
namece mi se popeye vs harry i the french connection,ima puno slicnosti medju njima iako mozda na prvi pogled tako ne izgleda.
Hvala damama!
Anamnesis, Prljavi Hari za mene i jeste pogled u bolje juce. Odlicno me razumijes. Potraga za nestalim svijetom. Za boljim dijelom sebe.
Snezana, Harija alijas Istvuda, ili obratno, ne posmatram kao neki umjetnicki vrh. On je za mene dio vremena kada je postojao neki, kakav takav, vrijednosni sistem, odnosno pravila igre.Prije nego sto je sve otislo dođavola.
I, naravno, ima tu i “zali za mladost”, ali niko nije savrsen. Sem Harija, naravno!
da, dirty harry je vise od sentimentalnog secanja.
evo ga jos jedan lep prikaz o zapocetom zanru i kontraverznom ‘fasistickom’ liku u ‘ senses of cinema’ http://archive.sensesofcinema.com/contents/cteq/00/6/dirty.html
…imam pauline kael clanak, ali mislim da nije potrebno da ga prekucavam posto je vec spomenuta u tekstu.