Od nas grešna zajednica…

Od nas grešna zajednica

I was told a dead man was heavier than a broken heart

Am I dead now? My heart sure feels heavy

ANNELIESE ROSE

„Dying is an art, like everything else
I do it exeptionaly well“
Sylvia Plath

Prokleto se kobeljajući
Vezan kao utvara za krevet davim se
U još jednom gutljaju sumpora
Hladnih stopala, raskrvavljenih usana
Guram se da progovorim bezuvjetno
Sve prokletinje tvoga bivstvovanja
U meni, nad nama
Dok lebdim raskalašno
Čekajući tvoj križ da me probode
Presudi kroz sve svetinje utopljene
U muku pod vinilnom trakom što mi je oko
Usta vežeš nedajući Paklu da te zarazi
Još jednom
Kao nekad
Bez poricanja Đavla.
Nema izlaza
Dok padaš kroz prozor
Gajde su odsvirale povorku
Za svim tvojim bjesomučnim koracima
U bjekstvo, tjerajući se sa Slobodom uz Pravdu, ali
Latinskog u mom govoru nema
Dokaz o egzorcizmu je otsao nedorečen
Ne nosiš me zajedno sa sobom
U vlastito propadanje koje nije
Jednako mome.
Moje je sporno, pa je delikatno za
Sve one u crnom jer se nadaju
Otkrovenju jedne duše dok se
Prkosno tijesni među razvratnike
Neuviđajući sve pukotine raspolučenih
Identiteta što čekaju Sudnji Dan.

PRIČA O NAMA, A NE O JOSIPI LISAC

Nevjerno je našem nesavršenstvu
Povjeriti javnu tajnu da su nam
Želje u nesuglasju očiju drugih
Kako nas vide u našoj simbiozi
Nesklada budnih noćnih analiza
Mojih i pospanih kapaka tvojih
Pod raskošjem zvijezda mlatilica
Prazne slame iz kojih iskače iskra
Potpomognuta nama da priskoči
Obznaniti vjere plam dok strpljivo
Čekamo naše jutarnje poklapanje
Koje meni uvijek dođe kasno
U podne
A tebi talasom rane rose
Cikom svake zore
Kad i o postojanju naše zajednosti
Sporno vjećaju mnogi ja ću da nam
Sklopim jedrenjak ka našem tajnom
Urugvaju obećanom u slučaju III
Svjetskog rata zarad poklapanja
Neravnomjernih polutki užarenih
Vrelih ploča kojima gorimo svjesni
Naših nestašica u okolišu što nas
Tjera samo u četiri hladna zida
Bezprijekorne bjeline osluškivanih
Susjeda dok spavamo

Svi nam se nekako nepotrebno
Sjate po gnijezdima svojim i
Glume Orwellovu ’84. – u sve
Dok se ne resetujemo i napravimo
Update za njihove žbirave face
Osakaćenih sudbina zamršenih
Vlastitom frustracijom elementarnog
Nepoznavanja stvari oko sebe i
Spram sebe
Automatizacija nespretnosti
Prihvatanja se povlači kao logičan
Slijed događaja pod dizgninom što
Im ga Vožd steže
A poklapanje polutki je neminovno
Da bi jedrenjak uopšte isplovio samo
U slučaju III svjetskog rata i medenog
Mjeseca koji ne prati kalendarske dane
I prestupnu godinu već vlastito nahođenje
Polutki koje se doista moraju poklopiti
Jer hoće za sebe egzistenciju vakum
Prostora nastalog između Svetog i
Profanog čije su sadejstvo što zanemaruje
Fetve ’38.
Nema u tome nikakve ironije koliko
Ozbiljne namjere za novim korakom kroz
Kaljužu i kad nema para za nove čizme
A živo je blato ophodilo pute bivših
„Rifkinih ljudi“ od kojih se izdvajamo
Još samo mi satkani našim idejama
Za koje još uvijek guramo se aerobno
Do pokoje doze kisika što se gubi ljubljenjem.

Sarajevo, 17. aprila 2012.

U by Ungaro

Zaplijenjen miris u bočici
Prikočen je raspšivačem
Što oboljeva od neiskorištenosti
Zarad okorjele zime
Pregrštem bjeline zapečaćenog
Snijega buđi i plijesni prašine

Razmršen novi ljetnji dan
Ga otvara samopouzdano
U nadi da će razgrnuti
Bezbolno nakostrješenost trnja

Raspojasava svaku zamisao
Okorjelog skuta neizbježnosti
Rasklopljenih, razduženih
Uskogrudnih košulja

Sad lelujaju nehajno i ležerno
U dalekoj opscenosti prizora
Golog besramnog tijela

Opojna nada seksipila
Pod crvenim suncobranom
Nova televizijska zvijezda

Opstojnost trajanja mirisa
Je neupitna pod notama
Narandže
Evolucija zatvorene ličinke u tijeku
Status veze: Loading…

Krajnji cilj poduhvata
Lijepog ljetnjeg izgleda
Pod osvježenom zatajnošću

Koja svoje korake konačno
Zna dočekavši rastvaranje
Boja u tonovima zaokupljenog
Mirisa čežnjom razigrane nade

Svojstven prizor ličinke
U rascjepu mrmljivog svijeta
Razigranih proćelavih glava

Han mirisa, otskočna daska
Pomicanja opet smjelih

Varljivih tokova

STEPSKI VUK

Domišljato se zadjenuti
“With no place to fit in”
Stepski vuk
Opkoračen
Zatočen
Zakucan
Čak se i ološ integrira
Ja ne i nikad
Ne polemišem
Haos!
Da pokojnici odam orden
Sve bi opet bilo zapečaćeno
Istina, korak, šetnja
Miris kafe
Čitanje dok pišem
I opet unazad
Sjena je vjetra
Magla prolaza i pohoda
Ne idem, ne želim, neću
Ostajem!
Stepski vuk
“With no place to fit in”
Svjesno i odgovorno
Zagrljen perivoj
Toka vlastite svijesti
Kreirana svijeta

Ne, ne mogu, neću
Utančan u potkrovlju
Tavana
Amsterdam ’42
Egzibicionalno
Anne Frank
Rastaljena tinta
Dnevnik
Pokoji tihi korak
I protok vremena
U sopstvenoj želji
Bitka budućnosti