Piano (1993)

Holly Hunter i Harvey Keitel u Pianu (Piano, 1993, red. Jane Campion)

OK, i ovdje opet imamo situaciju “lijepa i mlađahna + ružan i naboran”, ali za razliku od drugih filmova sa seksi & romantičnim situacijama u kojima se prakticirao taj nesrazmjer u godinama/fizičkoj prezentabilnosti, ovdje priča to u potpunosti opravdava. Novi Zeland prije stodvajst godina vjerojatno nije obilovao buljukom mladih i zgodnih pastuha, a štogod tko mislio o fizičkoj pojavnosti Harveyja Keitela, takav kakav jest – idealan je za ulogu odmetnutog doseljenika koji se srodio s urođenicima, natetovirao se i učinio si svakojake druge tjelesne vratolomije.

No da previše ne duljim – scene u kojima nijema Ada svira klavir, a zaljubljeni joj George miluje vrat, ruke i nogu kroz rupu na čarapi, među najerotičnijima su u novijoj filmskoj povijesti. I to bi tako bilo čak i da se pâr kasnije nije mrknuo gol golcat na Keitelovoj postelji. Ali bolje da jest.

Angel Heart (1987)

Lisa Bonet i Mickey Rourke u Anđelovom srcu (Angel Heart, 1987, red. Alan Parker)

Seksi scena iz kategorije mračnih, perverznih i bolesnih sama po sebi ne bi bila mračna, perverzna ni bolesna da nije popratne priče i raspleta. Rourke glumi Harryja Angela, newyorškog privatnog detektiva unajmljenog da bi pronašao nestalog pjevača Johnnyja Favouritea, koji neobičnom strancu Louisu Cypheru duguje nešto jako veliko i važno.

Potraga ga vodi na neobična mjesta i među neobične ljude s mračnim tajnama, od kojih je jedna Epiphany Proudfoot (abnormalno seksipilna Lisa Bonet), kći Favouriteove ljubavnice Evangeline. Harry i Epiphany poševe se tijekom tropske, neworleanske oluje, uz zvukove delta-bluesa i prokišnjavanje krova u metalne posude poslagane po podu. No kako seks postaje žešći, kapi vode pretvaraju se u krv, a Harry postaje sve nasilniji, pa seks završava Epiphaninim vrištanjem s Harryjevim rukama stegnutim oko njezina vrata.

Bez obzira na katastrofalno mračan rasplet, u kojem je incest koji je otkriven kasnije možda i najmanji problem, scenu je teško odgledati bez spontanog razjapljivanja vilice. Mickey Rourke ovdje je otprilike osamsto puta privlačniji i uvjerljiviji nego u glupavom Devet i pol tjedana, a gimnastičarska gipkost Lise Bonet mora se dojmiti svakoga – bez obzira na spol i seksualnu orijentaciju.

Wild Things (1998)

Denise Richards, Neve Campbell i Matt Dillon u Divljoj igri (Wild Things, 1998, red. John McNaughton)

Premda je riječ je o vrlo očitom izboru na prvu loptu, ne treba vam nikakav posebno istančan ukus da biste scene iz ovoga filma smatrali seksipilnima. Napravljene su tako da napale ama baš svakoga – od kamiondžije do tankoćutne pjesnikinje s poremećajem anksioznosti – pa je to otprilike razlog zašto Divlju igru uvrštavam na ovaj popis. Ono, nemojmo se zavaravati.

Scena koja počinje time što Matt Dillon skida Denisine gaćice i konstatira kako školski pedagozi imaju priliku saznati vrlo zanimljive stvari o školarkama, a Neve naginje bocu šampanjca, čeznutljivo ih promatrajući i nastojeći se ubaciti u džiki-miki – razvija se u vrlo žustar tročlani seks o kakvom sigurno sanjaju svi tinejdžeri s Playboyem pod krevetom, ali ga ni mi, stariji pripadnici seksualno osviještene i zrele populacije (buahahaha) zasigurno ne bismo odbili kad bi bio posve nekažnjiv i – što je još važnije – dostupan.

Sea of Love (1989)

Ellen Barkin i Al Pacino u Moru ljubavi (Sea of Love, 1989, red. Harold Becker)

Briljantan krimić Harolda Beckera prije svega je romantičan i melankoličan jer kroz potragu za ubojicom koji svoje žrtve pronalazi putem oglasa za “usamljena srca”, opisuje prava usamljena srca – ljude izgubljene u velikom gradu, razočarane i napuštene, ali u očajničkoj potrazi za nekim uz koga bi se osjećali sigurno, voljeno i bili manje prestrašeni svim zlima koja vrebaju iz mračnih gradskih zakutaka.

No upravo je ta kombinacija očaja, straha, sumnje i erotike ono što scene između Ellen Barkin i Ala Pacina u ovom filmu čini skroz-naskroz neodoljivima još od njihova prvog susreta u kafiću, kada Ellen svoju filozofiju sparivanja opisuje pucketanjem prstima kao zornim prikazom trenutačne, životinjske privlačnosti. Ubrojimo li u to i scenu u kojoj se “vrebaju” po supermarketu, gdje Ellen nosi samo baloner i štikle, a Al kao fol kupuje voće, te mješavinu straha i strasti koja nastupa kada Al u Elleninoj torbi spazi startni pištolj – cupkat ćete po stolici k’o da ste u autobusu.

Rear Window (1954)

Grace Kelly i Jimmy Stewart u Prozoru u dvorište (Rear Window, 1954, red. Alfred Hitchcock)

Ne, u ovom filmu nema ni traga seksu u klasičnom smislu – nitko se ne skida, ne pipa, ne jašu jedno po drugome, ne puze si uz prepone niti uzdišu k’o da su se upravo popeli na sedmi kat bez lifta. No veliki majstor Hitch u ovom je, kao i u mnogim drugim svojim filmovima, pokazao da je u pravu kada je rekao da scene sa seksualnom napetošću treba snimati kao da su scene ubojstva, a scene ubojstva – kao scene seksa. 

Jimmy Stewart spava u invalidskim kolicima i nad njega se odjednom nadvija sjena. Sjena se polako primiče i kada već mislimo da će se dogoditi tko zna što – na usnice mu se spuštaju usta predivne Grace Kelly. Svaki pokret, pogled i dodir tijekom tog poljupca čisti su seks, iako je scena apsolutno u granicama svih strogih cenzorskih pravila primjenjivanih na američki film pedesetih. Kratko, nevino, slatko, ali dovoljno da čovjeka prođu žmarci od glave do pete.

Hitchcock je bio poznat po takvim scenama i pronaći ćete ih u gotovo svakom njegovom filmu – Tippie Hedren i Sean Connery imaju suludu kemiju u Marnie, poljubac Caryja Granta i Ingrid Bergman u Ozloglašenoj još je poznatiji od ovoga, a o zavodničkoj igri koja se odvija tijekom filma “Sjever sjeverozapad” ne moram niti pričati.

No Prozor u dvorište nekako mi je najdraži, između ostalog i zato što je Hitchu pošlo za rukom nešto što mnogima ne bi – prekrasnu ali pomalo hladnu Grace Kelly i simpatičnog ali definitivno beskrvnog Jimmyja Stewarta pred našim je očima jednim kratkim, jednostavnim potezom kao od šale pretvorio u seksualna bića.

Mogla bih još nabrajati i prisjećati se drugih više ili manje legendarnih seksi scena, kao što je ona iz filma Krvava veza (Romeo is Bleeding), gdje Lena Olin dočekuje Garyja Oldmana u hotelskoj sobi i cigaretom pokazuje rub haltera, kasnije mu na stoput uzbudljiviji način čineći ono što je Sharon Stone učinila Michaelu Douglasu u Sirovim strastima prebacujući nogu preko noge, ali izdvojiti samo jednu takvu scenu iz samo jednog filma s Lenom Olin bilo bi nepravedno.

Mogla bih se sjetiti i Halle Berry s Billyjem Bobom Thorntonom, u vrlo eksplicitnoj sceni seksa iz filma Monster’s Ball, no iako je ta scena u sijaset anketa proglašena jednom od najboljih u povijesti kinematografije, meni je usprkos uvjerljivosti nekako tužna, jadna i depresivna, a nimalo napaljujuća. Mogla bih se sjetiti i meni posebno dragih scena s inače androginom Sigourney Weaver – one iz Godine opasnog života, gdje se drpa s Melom Gibsonom, ali i one iz filma Eyewitness, gdje joj William Hurt na sasvim poseban i (barem meni) jezivo napaljujuć način opisuje svoju tehniku laštenja poda. No to bi već bili detalji, finese i zadiranje u osobne perverzije, a to nije bila namjera ovoga teksta.

Namjera je bila iz mainstream filmske produkcije izdvojiti ikonske seksi scene koje mogu biti privlačne i ženama, koje ne ponižavaju žene niti im prodaju nekakvu posve debilnu ideju seksa kakav ne postoji, niti bi bilo dobro da postoji bilo gdje drugdje osim pred frižiderom fikcijskog Mickeyja Rourkea.

*Tekst prenosimo s portala Plan B

  Film, Seks, XXZ portal