Svet pre Pitagore

Svet pre Pitagore – Današnja Grčka jedna je od najpopularnijih turističkih destinacija, a jedan od razloga je svakako taj što je na tom tlu počeo razvoj moderne misli. Drevna Grčka misao otvorila je vrata određenom načinu razmišljanja koji je kasnije uticalo na razvoj zapadne civilizacije.

Filozofi iz drevne Grčke poznati su kao jedni od najvećih mislilaca koji su ikad hodali zemljom. Oni su bili prvi koji su sumnjali u savremenu filozofsku paradigmu, posmatrali i tumačili svet u kome su živeli i postavili osnovu zapadnih civilizacija.

 

Raskid sa mitološkim verovanjem

Dok je živeo plemensko-rodovskim načinom uređenja, svet helenskog čoveka bio je određen mitološkim verovanjem. Mitološki svet Bogova možda je najbolje i najlepše oslikan u Homerovim spevovima, gde bogovi imaju osobine ljudi, pa tako oslikavaju i moć i sjaj plemenskih starešina. Ali već su i u ovim spevovima Bogovi podvrgnuti kritici, što pokazuje postepeno oslobađanje starih mitoloških predstava. Kod Homera se pominju Nebo, Zemlja i carstvo Hada, kao i stihije prirode poput vode, vatre, vazduha i zemlje.

Međutim, Homer još ne postavlja pitanje o poreklu i uređenju kosmosa. To se pitanje pojavljuje tek kod pesnika Hesioda, koji je koji je u spevu ,,Teogonija“, dao genealogiju Bogova, tako što je grčke mitove organizovao u celinu. On bogove ne vidi kao večne, već kao one koji su postali. Iako prihvata mitološki svet, Hesiod mu daje i prirodnu osnovu gde postanak bogova tumači uzročno i istorijski.

Njegova slika sveta je, dakle, osoben spoj teogonije i kosmogonije. Iako govori o Bogovima, Hesiod zapravo pokušava da odgovori na pitanje šta je početak svega što postoji i što se događa u kosmosu.

Jonski filozofi otvorili su novu eru u filozofskoj misli, postavivši pitanje o prapočetku postanja. Pa tako Tales smatra da je prauzrok svega voda, Anaksimen da je taj elemenat vazduh, dok Anaksimandar prauzrokom svega smatra neodređenu materiju zvanu apeiron iz koje, usled suprotnosti toplog i hladnog, nastaje svet.

Ono što je karakteristično za ove filozofe je da na pitanje o prapočetku odgovore objašnjavaju materijalistički i potpuno izdvojeno i suprotstavljeno religiozno-mitološkom tumačenju sveta. Kod njih se još ne pojavljuju problemi saznanja, već se predstavljaju činjenice koje su već date. Materija je, kao i ljudski organizam, već oduhovljena, tako da se o kretanju ne postavljaju pitanja. U njihovoj filozofiji postavljen je samo problem bivstva.

 

Tales

Tales je bio matematičar i državnik. U starom veku važio je za prvog jonskog obrazovanog i prirodnog filozofa, koga su ubrajali među Sedam mudraca.

Kao prvi filozof zapadnog kanona, Tales se najviše pamti po svojoj metafizici koja tvrdi da je sve poteklo iz vode i da voda čini sve ostale elemente. Za sobom nije ostavio nijedan spis, tako da nam, većinu onoga što znamo o njemu, daje Aristotel.

Tales se bavio i astronomijom i bio je prva osoba koja je tačno predvidela pomračenje sunca. Njemu se pripisuje i podela kalendarske godine na 365 dana.

Iako su njegova viđenja još uvek bila inspirisana mitskim, za Talesa se kaže da je otišao korak napred prema naturalističkom objašnjenju sveta.

 

Anaksimandar

Anaksimandar je bio  drugi pripadnik takozvane miletske škole. Od antičkih filozofa, on je prvi zapisivao svoje misli, te je tako sačuvano njegovo prozno delo ,,O prirodi“.

Zahvaljujući svojim spekulacijama o apeironu (neodređeno i beskonačno), Anaksimandar je među prvima u istoriji otvorio put ka metafizičkim ispitivanjima.

Smatra se da je i prvi geograf, jer je nacrtao kartu poznatog sveta. Svojim viđenjem kosmosa raskinuo je sa dodatašnjom slikom nebeskog svoda, te je anticipirao moderne astronomske teorije.

U raštrkanim fragmentima o teoriji da život počinje iz mora, a da su se postojeći oblici razvili prilagođavanjem uslovima životne sredine, moderni ispitivači vide u Anaksimandaru začetnika teorije evolucije.

Anaksimandar je postavio zametke mnogih modernih naučnih teorija, te se danas ubraja među najveće svetske mislioce u istoriji čovečanstva.

 

Anaksimen

Anaksimen iz Mileta bio je grčki filozof, treći i poslednji pripadnik miletske škole, kojom započinje evropska i antička filozofija. I on je, poput Anaksimandara, napisao prozno delo sa istim naslovom ,,O prirodi“, od koga je sačuvan samo jedan fragment.

Anaksimen napušta teoriju o aperionu i, poput Talesa, za prapočetak svega uzima jedan elemenat – vazduh. On nastoji da objasni i način na koji sva druga bića nastaju iz vazduha:

,,Svojstvo vazduha je ovo: kada je uglavnom jednako raspoređen, on je za oči skriven. Opažljiv pak postaje po hladnom i toplom, po vlažnom i po kretanju. Uvek se kreće, jer ako se ne bi kretao, ne bi se ni preobražavao. Postajući gušći i ređi, on se pokazuje različitim: razređen postaje vatra, a zgusnut daje vetrove. Iz vazduha po zgušnjavanju nastaje oblak, a kad se još više zgusne, nastane voda. Ako se zgušnjavanje nastavi, vazduh se preobražava u zemlju. Ponajviše zgusnuti vazduh je kamenje. Na taj način, gospodari nastajanja su suprotnosti toplo i hladno”

Anaksimen zaključuje da su na taj način postali i sami Bogovi. Tako biva prvi koji u filozofiji postavlja problem odnosa kvaliteta i kvantiteta, što će kasnije biti predmet brojnih sporenja u filozofskim raspravama.

 

Pitagora

Pitagora je bio antički matematičar, naučnik, astrononom i filozof. On je i osnivač filozofskog, matematičkog, mističkog i naučnog društva, koje je poznato kao Pitagorejska škola.

Pitagora smisao vidi u brojevima. On je postavio matematičke osnove muzike i čitavog svemira. Smatrao je da u celom svemiru vlada red brojeva po kojemu se sve kreće i da oni najvernije izražavaju suštinu stvari i bića. Brojevi su nešto što je  stalno i nepromenljivo, dok njihov sklad skriva svet zvukova i harmonije.

Pitagora  uticaj brojeva vidi i u ljudskim osobinama, pa otuda potiče mistika i simbolika brojeva.

Njegova ličnost obavijena je mitovima i legendama, te se o njegovom životu malo toga može reći sa sigurnošću. Za sobom nije ostavio nikakvih pisanih tragova, a za nekoliko spisa, koji su u antici pojavljivali pod njegovim imenom, utvrđeno je da su apokrifni. Pitagorino učenje bilo je tajnog karaktera, te se prenosilo  samo usmeno. Učenici su obično njegovo učenje citirali uz izraz αὐτὸς ἔφη (,,lično je rekao”).

Pitagora je danas najpoznatiji kao tvorac teoreme, koja je nazvana po njemu. Snažno je uticao na filozofsku misao i religijska razmatranja svojih kasnijih sledbenika i obeležio novu eru filozofske misli.

Ovi rani filozofi kršili su tradiciju i tražili racionalana objašnjenja, dok su njihove spekulacije postavile osnov za nauku i prirodnu filozofiju. Grčka filozofija je oslobodila naučno mišljenje razdvojivši ga od religijskog. Podredila ga je  praktičnim zadacima trgovine, brzom razvoju privrede, kao i političkim zadacima.

Takav način razmišljanja od čoveka traži da napusti dotadašnje fantastičko-religijsko verovanje i postavi sebe kao pojedinca. Kroz takvog čoveka, začela se era samostalne naučne misli. Time je obeležen početak nove epohe istorije čovečanstva, koje ovladava prirodom i društvom.

Silvija Stojić

Luftika Magazin

Tekstovi o filozofiji na portalu P.U.L.S.E

Pratite diskusiju na ovu temu
Obavesti me
guest

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
View all comments
vilogorski
vilogorski
4 years ago

Pitagora i njegova čuvena teorema su prvi put i istoriji ljudske misli lep primer prelaska jednog praktičnog iskustva u apstraktnu matematičku teoremu. Pitagora je feničansko praktično iskustvo, pravilo, omeđavanja poseda na terenu preveo u iniverzalni princip, i to je zaista veliki skok ljudske misli ka apstraktnom načinu zaključivanja.
Dokaz su feničanske glinene tablica na kojima su zabeležena njihova iskustva omeđavanja novih parcela posle poplava ili nestanka međa.