Ne trčim poput noja nego sam noj, pravi, pernat i sve – a kuda trčim? – po cesti, ravno po njezinoj sredini, gdje je ocrtana bijela crta, pa onda isprekidana da bi ponovno u punu prešla; ne prelazim cestu, na pamet mi ne pada, ta zašto bih svjesno riskirao bez glave ostati, ne znam tko […]
Bačen, kao da sam bačen u ovaj svijet bez prijatelja, poznanika koliko hoćeš, a prijatelja nigdje; toliko sam puta ostavljen u životu da to već djeluje normalno
Životinja (posvećeno djelu Lászla Krasznahorkaija „Unutra je životinja“)…da mogu nastaviti živjeti sam pa u miru skončam dan, ah, da sam barem životinja.
Mizantrop (posvećeno beskrajnoj rečenici Lászla Krasznahorkaija)…I što sad, da nastavim ovdje sjediti i buljiti u to more, taj bunar nedovoljno dubok…