Eklekticizam je filozofski stav koji, bez prethodnog protivljenja, analiziranja i razmatranja stvari, uspoređuje i dovodi ih u vezu kako bi pronašao najbolju, s ciljem da se istakne ona koja je najvrjednija prihvaćanja.

No, ta se jasna i sažeta definicija sagledavanja istine često zaboravlja u uobičajenom korištenju toga izraza i u površnoj interpretaciji samog koncepta. Dakle, “eklektičan stav” često se shvaća kao tipičan za plašljive i neodlučne, duše ograničenih vidika koje vide stvari, ali ne mogu sagledati njihovu dubinu i perspektivu. Za njih je eklekticizam beskorisna dijalektička rasprava i dijalozi koji se vrte u krug bez riskiranja i dolaska do korisne definicije.

Kada bi jedan od tih poklonika lažnog eklekticizma bio suočen s dvije osobe – jednom koja tvrdi da su dva i dva četiri i drugom koja tvrdi da su dva i dva šest – iz te bi se situacije izvukao rekavši da bi dva i dva moglo biti i pet. Bojažljiv i slabe volje, u osnovi sebičan, ne riskira ništa da obrani ono što je istinito, ali je sklon destruktivnoj kritici svih tvrdnji, ma kako one bile logične.

Danas, više nego u ijednom povijesnom trenutku, potreban je pravi eklekticizam koji je logički i konceptualno zdrav. U temeljnim stvarima umjetan i udoban “centrizam” stav je kukavičluka i znak neznanja.

Zdrav razum govori da nitko ne bi prihvatio automobil koji ponekad radi ili umjereno svježe jaje, ili sat koji ponekad ide prebrzo, a ponekad presporo… Treba definirati važne stvari: čovjek je ili živ ili mrtav, ili voli ili ne voli, ili je dan ili je noć. Eklekticizam ne znači neodređen pristup stvarnosti. Ako je ispravan, eklekticizam predstavlja vrata prema istini; nakon što je otkrivena, tu istinu treba izložiti, potvrditi i obznaniti, što god drugi mislili o tome.

Eklekticizam nije vječna kartezijanska sumnja, već radom stečena platonička potvrda; to nije Kafkina tjeskoba, već Schopenhauerova volja za životom; nije apatična i neopredijeljena kontemplacija hipija, već povijesna svijest mladih koji znaju zašto žive i zašto umiru.

Kada Novi zavjet odbacuje one koji su mlaki, čini to s razlogom. U vrućoj se vodi kuha hrana, hladna voda gasi žeđ, ali mlaka voda dobra je samo za tople obloge i čišćenje želuca.

U ovom svijetu sukoba, u kojem materijalizam sa svojim raznolikim licima napada sve vrijedno i sve dobro, lažni eklektici svjesno su ili nesvjesno njegovi pomagači. Oni su njegovi najopasniji suradnici jer sa svojim pseudopacifističkim i pseudofilozofskim stajalištima napadaju vertikalne snage istinske filozofije i istinskog eklekticizma.

Trebamo biti eklektici, ali u pravom smislu te riječi, aktivni tragaoci za istinom; oni koji, kada nađu istinu, istražuju je i obznanjuju ne dozvoljavajući intelektualnu “patuljkokraciju”, udobnost ili modu.

Autor: Jorge Angel Livraga Rizzi
S engleskog prevela: Sandra Ljubljanović

Nova Akropola

Tekstovi o filozofiji na portalu P.U.L.S.E

  eklekticizam, Filozofija, Nova Akropola