U uvodniku prvog broja, objavljenog 1. aprila 1972. godine, urednik kao razlog pokretanja časopisa Galaksija navodi da “štampa univerzalnog tipa i pored svih nastojanja ne može dovoljno da širu javnost održava u toku zbivanja na dinamičnoj sceni nauke, kako domaće tako i svjetske. Svjesni te činjenice i kako bi učinili sevap (baš tako piše, op. a.) hiljadama onih koji bi željeli da imaju svoje specifično štivo iz nauke, pokrenut je časopis Galaksija”.
Časopis je trajao skoro trideset godina, a ugašen je 1. maja 2001. Za historičare novinarstva nije nevažna činjenica da je izdavač bio Beogradski izdavački grafički centar (BIGZ). Prvi urednik bio je Gavrilo Vučković, a poslije njega časopis su uređivali Stanko M. Stojiljković, Aleksandar Petrović, Rade Grujić i Borislav Soleša.
U biti, Galaksija nije bila usko specijalizirani časopis za mali broj čitalaca koje je zanimao progres nauke u tadašnjoj Jugoslaviji i svijetu, ali nije bio ni za široke narodne mase. Bila je namijenjena onima koji su željeli čitati o nečemu izvan politike, sporta, estrade i sličnih opštih tema.
Rubrike časopisa uključivale su širok spektar tema, od arhitekture, preko medicine, pa do nanotehnologije. Neizostavan sadržaj bili su prevodi kratkih naučnofantastičnih priča renomiranih svjetskih autora kao što su Arthur C. Clarke(1917.-2008.), Clifford D. Simak (1904.-1988.) i drugi. Časopis je u više navrata mijenjao podnaslov. U prvom broju, ispod glavnog naslova, pisalo je Časopis za vazduhoplovstvo, astronautiku i istraživanje budućnosti, a od broja 21 podnaslov je promijenjen u Časopis za popularizaciju nauke, što i najpreciznije definira ovu tiskovinu.
Uredništvo Galaksije je u svakom broju nastojalo da ima teme iz Jugoslavije. One su se uglavnom odnosile na razvoj i tehnička dostignuća vojne industrije, kao jedne od najjačih grana u tadašnjoj Jugoslaviji. Uredništvo je praktikovalo raditi i velike temate, kao što je bio slučaj povodom trideset godina od smrti Nikole Tesle ili o arheološkim iskopavanjima na prostoru Jugoslavije. Raspon tema nam daje za pravo da Galaksiju definiramo naučnim časopisom koji nije usko povezan s astronomijom i pojavama koje prate te fenomene, nego promovira nauku u njezinom najširem smislu.
Osman Pirija, vizionar
U brojevima koji su nam dostupni online, Bosna i Hercegovina nije značajnije tematski zastupljena. Prelistavanjem raspoloživih primjeraka nailazimo na jedan temat o BiH pod nazivom “Nauka u BiH”. U tekstu nema podataka o stanju nauke u toj 1972. godini. Vrijedno pažnje unutar temata jeste posjeta novinara Zorana Živkovića i Ilije Slanog tadašnjim ključnim industrijskim postrojenjima u našoj zemlji. Reportaža se odnosi na Energoinvest, Hepok i Metalurški kombinat “Hasan Brkić” u Zenici.
Najrazvijeniji je Energoinvest, u čijem su sastavu radila tri naučno-istraživačka instituta: za energetiku, automatiku i termotehniku. Centar za automatiku (IRCA) pod vodstvom tadašnjeg inžinjera, a poslije i predsjednika Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Božidara Matića (1937.-2016.), bio je perjanica svih centara. Razvijali su sisteme za automatsko upravljanje proizvodnim procesima.
IRCA je 1968. godine otpočela sa razvijanjem sistema za upravljanje promjenjivom strukturom pod nazivom SAUS sistem, koji je, prema riječima novinara, bio jedan od najsavršenijih u svijetu. O ozbiljnosti projekta govori i podatak da je sufinansijer razvijanja sistema bio Institut za automatiku Akademije nauka SSSR (investicija od 800.000 dolara).
Nije zgoreg podvući da je riječ o “bosanskim kadrovima” koji su radili u naučno-istraživačkom centru IRCA. Iz Mostara, Osman Pirija, direkor Hepoka, najavljivao je da će uz pomoć modernih tehnologija neplodni hercegovački krš pretvoriti u plodno zemljište odnosno veliku žitnicu. Danas smo svjesni da od ambiciozne ideje druga Osmana Pirije, nažalost, nije bilo ništa.
Galaksija je bogata sadržajima koji najavljuju tehničke iskorake čovječanstva u skoro svim segmentima društva. Zaista se futurističkim čini tekst pod nazivom “Kompjuterski telefon”, koji je objavljen u decembru 1978. godine. Riječ je o članku koji najavljuje funkcionalnosti telefona koje mi danas zovemo “smartphone” i njihov kapacitet da upravljaju “pametnim kućama”.
U članku su predstavljene mogućnosti upravljanja kućnim elementima pomoću telefona, a ne zaboravimo da su internet i danas megapopularni “Internet of Things” tada bili nepoznanica. Kapacitete telefona autor teksta vidi ovako: “Telefon u nekim stvarima može da zamijeni kućnu pomoćnicu – zimsko je vrijeme, nalazite se u kancelariji i željeli biste da dođete u zagrijan stan. Dodatak vašem telefonu lako to omogućuje – ‘odazvat će se’ na specijalni brojčani kod i uključiti ili isključiti električnu peć ili druge uređaje, npr. štednjak na kojem se nalazi jelo…
Mogućnost takvih tehničkih usluga zavisi od tehničkih novina. Prva je telefon sa tasterima – koji omogućava da se svaki aparat pretvori od govornog uređaja u izvršni aparat za obradu informacija. Druga je da se telefoni s kružnim brojčanicima mogu koristiti za kodiranje i dekodiranje složenih instrukcija.”
Reciklaža kao trend
Ono što većina ljudi danas smatra “velikom pameću” u domenu recikliranja otpada, sadržaj Galaksijenavodi kao trend u 1973. godini, dajući primjer velikih svjetskih gradova, poput Madrida, koji iz otpada proizvode energiju. U tekstu se navodi da se otpad sagorijeva u posebnim pećima, povezanim sa cjevovodima koji proizvode paru, a para proizvodi toplotu koja može da zagrijava, kako autor kaže, 40.000 ljudi. U istom tekstu autor navodi primjer dovitljivog Japanca koji otpatke koristi za pravljenje građevinskih blokova – “to radi pomoću hidraulične mašine koja snažnim pritiskom formira blokove, zatim ih, ubijajući bakterije u njima, oblaže asfaltom, vinilom i limom”.
Uredništvo Galaksije imalo je redovnu rubriku za najmlađe pod nazivom “Galaksija u školi”, želeći da na taj način popularizuju nauku kod mladih ljudi. U pomenutoj rubrici u februaru 1977. godine objavljen je tekst pod nazivom “Da li TV pravi analfabete”. Tekst prenosi dijelove istraživanja Joy F. Moss, saradnice Univerziteta u Rochesteru, koji govori o pogubnosti prakse gledanja TV programa prije spavanja, a koje je potisnulo tradicionalno čitanje priča djeci. Autorica zaključuje da djeci treba čitati od najranijeg uzrasta, jer to doprinosi razvoju izražavanja, stvaranju čitalačkih navika, a u kasnijoj dobi lakšoj i jasnijoj artikulaciji misli.
Pomenuto je da su se rubrike u Galaksiji mijenjale i prilagođavale potrebama, pa je tako u jednom periodu časopis imao rubriku “Seksologija”. Tekstovi objavljivani u toj rubrici nisu se bavili sadržajima koje smo danas u prilici čitati u štampi i na portalima. “Antibebi pilule za muškarce” naslov je članka koji je objavljen u septembru 1973. godine.
Iako se čini da šira javnost nije upoznata s ovim medicinskim iskorakom, u tekstu se tvrdi da je brazilski biohemičar Elsimar M. Coutinho, profesor sa Univerziteta u Bahiji, uspio da napravi prvu antibebi pilulu za muškarce. Pilula je djelovala tako da neutrališe aktivne spermije i na taj način muškarac praktično postaje sterilan. U tekstu se pominje da je pilula u fazi istraživanja, ali da je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pozdravila ovaj napredak koji će imati značajnu ulogu u kontroli populacije na svijetu.
Gledano iz današnje perspektive, najzanimljivijim se čine članci koji su objavljivani u rubrici “Futurologija”. Listanje i čitanje tih sadržaja daje nam priliku da provjerimo kojom se progresijom tehnologija i nauka razvijaju i da li su procjene naučnika o tome šta nas čeka u budućnosti bile realne ili ne.
Jedan od takvih sadržaja je i tekst pod nazivom “Treća industrijska revolucija”, kojim se predviđa da će se ona odvijati u svemiru, daleko od površine i atmosfere Zemlje. Autor teksta, iz perspektive kada je on objavljen, navodi da će čovjek vrlo brzo krenuti u svemir u potrazi za sirovinama i izvorima energije. Pošto svaka industrijska proizvodnja zavisi i od sirovine i energije, u svemiru čovjek može da pronađe i jedno i drugo. Prvobitni plan u osvajanju svemira bio je da se na Mjesecu izgrade postrojenja za akumulaciju sirovina i energije, jer bi bilo preskupo i neekonomično te sirovine dopremati sa Zemlje.
Opstanak čovječanstva
Čuveni britanski teorijski fizičar Stephen Hawking, u članku objavljenom prošle godine u International Business Timesu, sličnog je stanovišta. Hawking je ustvrdio da opstanak čovječanstva zavisi od toga da li će ljudi uspjeti istražiti svemir i pronaći planete na kojima možemo osnovati nove kolonije.
U broju koji je objavljen u maju 1972. godine, opet u rubrici “Futurologija”, objavljen je članak pod nazivom “Kako naučnici vide 2000. godinu”. Tekst se referira na studiju Gordona Helmera iz 1964. godine, a predviđanja su podijeljena u četiri cjeline: život uopšte, tehničke inovacije, biotehničke inovacije i svemirski letovi. Pretpostavke naučnika kako će izgledati život u 2000. godini uglavnom su promašene. Predviđanja su bila da će ljudska rasa razviti univerzalni jezik kao sredstvo sporazumijevanja među ljudima i da će nestati tradicionalne vrijednosti poput religije i privrednih i vojnih sredstava prinude.
Povjerenje naučnika u pacifizam bilo je ogromno, pa su pretpostavljali da će ljudi do 2000. godine razviti hemijska i biološka borbena sredstva koja će protivnike onesposobiti za borbu, ali ih neće ubijati. Ono gdje su naučnici bili u pravu jeste da će čovječanstvo 2000. godine imati mogućnost da automatski prevodi strane jezike (Google Translate), da će televizijski sateliti biti u mogućnosti emitovati program direktno u televizore, da će postojati metode za izmjenu izgleda po želji (plastična hirurgija), da će u praksu ući primjena robota kao radne snage, da će čovjek biti u mogućnosti da vrši pouzdane meteorološke prognoze, da će postojati banke za oplodne ćelije…
Galaksija je časopis vrijedan pažnje, danas skoro pa zaboravljen. Online katalozi bh. biblioteka ukazuju nam da niti jedna biblioteka čiji korisnici mogu pretraživati njihove kataloge nema ovaj časopis u svojim fondovima. Internetski pretraživači nam ne nude veliki broj tekstova o ovom najpopularnijem naučnom časopisu u bivšoj Jugoslaviji.
Jedan od rijetkih tekstova dostupnih na internetu nastao je povodom četrdeset godina od početka izlaženja časopisa Galaksija. Grujica Jovanović, jedan od mnogobrojnih autora, navodi da je Galaksija bila vodič kroz uzbudljivi svijet nauke i tehnike, te su čitaoci mogli da prate maltene kompletnu historiju kosmonautike i planetarnih istraživanja od 1972. do kraja 2001. godine.
Za sve one koje ovaj tekst bude motivirao da istraže sadržaje magazina: digitaliziranim brojevima Galaksije možete pristupiti klikom na ovaj link.
Galaksija – časopis koji je nastao iz sevapa napisao/la P.U.L.S.E dana
Pregled tekstova autora – P.U.L.S.E →