Danas ćemo pažnju pokloniti promišljanju o novitetima kojima se nikada nije posvetila dovoljna pažnja. Novitet je želja koja čovjeka gotovo nekontrolirano tjera na nevjerojatne promjene, takve da ono čime se danas razmeće nema nikakve veze s onim što je jučer pokazivao.

Ali, zar uistinu postoji toliko novih stvari da se njima može ispuniti dugi put ljudske evolucije? Nećemo ovdje nizati izreke slične onoj “ništa novo pod Suncem”. Radije se prisjetimo riječi velike filozofkinje 19. stoljeća Helene Blavatsky, koja tvrdi da se prava mudrost sastoji u sposobnosti smještanja “starog vina u nove bačve”.

Tužno je gledati kako oni koji za svoje nepce preferiraju dugo odležana vina iz dobrih berbi, svojim dušama daju na ispijanje tek slab i bezukusan sok “pomodnih” ideja od nedozrelog sezonskog voća. Najgore je što to voće ima vrlo male izglede za sazrijevanje jer je često plod umjetnih biljaka…

Zaista smatram da su noviteti, u njihovu površnom smislu, potpuna suprotnost vječnosti. Ljude koji prepoznaju svoju vječnost i beskrajnost, koji osjećaju svoje korijene u dubini kozmosa, ne plaši zdravo ponavljanje jer ih ono ne­izbježno približava božanskom načelu. Kao što bi Aristotel rekao, vrlina je plod dugog niza vrlih navika. Ali oni koji sebe smatraju prolaznima poput noćne sjenke, koji ništa ne očekuju od života, traže zabavnu i dinamičnu promjenu, poticaj koji im pomaže podnijeti nutarnju prazninu.

Kada je neka dobra knjiga, glazba, umjetničko djelo ili kazališna predstava prepuna simbola i poticajnih ideja za dušu, nije teško čitati ili slušati, gledati nekoliko puta isto, uživati u njima nekoliko puta, jer svako je ponavljanje prilika za pronalaženje novog sadržaja. Ali kada je umjetnost samo element razbibrige, nikada se ne ponavlja… Upravo poput umjetnosti, ideje su danas korisne samo na jedan dan, kao i moda, ljubav, istine…

Tužna li čovjeka koji očajnički trči za novotarijom koja bi ga trebala učiniti vrijednim divljenja pred drugima! Istine se mogu obnavljati tisućama godina, ali se ne mogu uvoditi njihove inovacije, niti istine mogu prestati biti istine. Ne bismo, inovacije radi, prihvatili da Sunce više ne grije ili da se Mjesec preobliči u trokut. Jednako tako, kad bismo imali čvrste ideje vodilje u životu i vidjeli da se stvari mijenjaju samo zato da se nešto promijeni, samo da ne bi bilo “zastarjelo”, to bi u nama uzrokovalo strah, zbunjenost i zdravu reakciju otpora.

Filozofija podučava da je vrijeme iluzija; “zastarjelost” je još jedna iluzija izmišljena zbog nedostatka duhovne evolucije. Najveći je novitet moći živjeti istu istinu u različitim razdobljima života. Staro i novo ne postoje u bezvremenoj dimenziji istine. Postoji jedino stvarno i lažno, a pokret se poduzima samo kako bi nas približio savršenosti. Što je više kretanja, to je više promjena; više pokazatelja da imamo još puno hodanja i da se tek malo čime možemo pohvaliti. Neka u srcu svakog čovjeka živi više čvrstine, više sigurnosti na putevima koje bira te više mogućnosti prodiranja u uvijek vječan i uvijek iznova svjež misterij koji živi u srcu svakog čovjeka.

Autor: Delia Steinberg Guzmán
Sa španjolskog prevela: Nives Lozar

Izvor: Nova Akropola

Tekstovi iz sociologije na portalu P.U.L.S.E

  Nova Akropola, novitet