Redatelji: Gene Kelly i Stanley Donen
Prema odluci Američkog filmskog instituta 2001. godine, ovaj mjuzikl peti je najveći film svih vremena. Radnja mjuzikla duhovito karikira i parodira paniku tijekom zabrinjavajućeg prijelaznog perioda od nijemih na zvučne filmove Hollywooda kasnih 1920-ih, film je imao dvije nominacije za nagradu Oskar a osvojio je Zlatni globus u kategoriji najboljeg glumca u komediji ili mjuziklu. Glavne uloge tumače Gene Kelly (on je ujedno i jedan od redatelja), Donald O’Connor i Debbie Reynolds koja je mnogo godina kasnije izjavila kako su joj snimanje ovog filma i porođaj bila dva najteža događaja u životu.
Redatelj: William Wyler
Romantična komedija o mladoj princezi koja pobjegne tijekom službenog posjeta Rimu te se sprijatelji a kasnije, naravno, i zaljubi u ciničnog američkog novinara, lansirala je tad 24-godišnju Audrey Hepburn među zvijezde te joj donijela i Oskara za glavnu ulogu. Uz nju u filmu glumi i Gregory Peck iako su čelni ljudi Paramount Pictursa htjeli da joj partner bude Cary Grant. Grant je ulogu odbio uz objašnjenje kako je prestar da glumi muškarca koji se zaljubljuje u mladu Audrey.
Jailhouse Rock (1957)
Redatelj: Richard Thorpe
Treći, po mnogima i najuspješniji film Elvisa Presleya, kombinacija je mjuzikla i drame, postigao je veliki komercijalni uspjeh i potvrdio status Presleya kao velike holivudske zvijezde i pop ikone svog doba. Film je iznjedrio i hitove “Treat Me Nice” i naslovnu “Jailhouse Rock” a plesno-glazbena scena koju je Elvis i sam djelomično koreografirao, a koja na ironičan način evocira zatvorske dane glavnog junaka, smatra se jednom od najpoznatijih u njegovoj karijeri. Premijera Jailhouse Rocka zasjenjena je tragedijom jer je nakon završetka snimanja, u automobilskoj nesreći zajedno sa suprugom, poginula Judy Tyler, glavna glumica filma.
Redatelj: Alfred Hitchcock
Ova psihološka triler drama smatra se najuspješnijim i najutjecajnijim filmom majstora trilera Alfreda Hitchcocka. Vertigo se opisuje kao maestralno režirana, slojevita i višeznačna karakterna studija, uznemirujuće ostvarenje polaganog tempa i svojevrsno slobodno čitanje grčkog mita o Orfeju i Euridiki, u kojem redatelj temeljito i kirurški precizno pokazuje kako se ljubav i strast mogu upotrijebiti kao oružja manipulacije i zločina. Glavne uloge tumače Kim Novak i James Stewart a iako je i sam Hitchcock tvrdio da mu je to njegov najdraži film, za njegov ne baš preveliki uspjeh krivio je upravo Stewarta, smatrajući ga prestarim da sa svojih 50 godina uvjerljivo zavede upola mlađu partnericu Kim Novak.
Redatelj: Billy Wilder
Komedija o dva glazbenika, Joeu i Jerryju (Tony Curtis i Jack Lemmon) koji bježe pred gangsterima nakon što su svjedočili masakru na Valentinovo 1929. Dvojac se prerušava u žene, pridružuju se ženskom bendu i vlakom bježe iz grada. Ubrzo se zaljubljuju u “Sugar Kane” Kowalczyk (Marylin Monroe), zbog čega počinje borba za njezinu naklonost, dok se u isto vrijeme moraju pretvarati da su žene. Film je postigao veliki uspjeh no Wilder je znao pričati u intervjuima da se izludio snimajući ga jer Monroe nije mogla zapamtiti svoje rečenice pa je morao postaviti nekoliko ploča s njezinim tekstom na neuočljivim mjestima kako bi ih ona mogla pročitati.
À bout de souffle (1960)
Redatelj: Jean-Luc Godard
Prvi dugometražni igrani film Jean Luc-Godarda, pripada najranijim i najutjecajnijim ostvarenjima unutar francuskog novog vala, između ostalog zbog uporabe tzv. jump cuts – iznenadnih promjena kadra. U glavnoj ulozi je Jean-Paul Belmondo, koji glumi Michela Poiccarda, koji poslije krađe automobila i ubojstva policajca pokušava pobjeći u Rim, zajedno sa svojom djevojkom, novinarkom Patriciom Franchini (Jean Seberg).
La Dolce Vita (1960)
Redatelj: Federico Fellini
Ova metaforična drama o površnosti suvremenoga društva, možda ne spada u najpopularnija djela velikoga talijanskog filmaša Federica Fellinija, ali u njegovom ukupnom stvaralaštvu zauzima mjesto ključnoga filma što zbog niza filmskih inovacija, osmišljavanja svjetski prihvaćene riječi paparazzo pa i do same sintagme slatki život kojom se općenito određuje vegetiranje tzv. zlatne mladeži, a po kojemu je ime dobio i karakteristični odjevni predmet. Fellini je kroz ovaj film proslavio Marcella Mastroiannija koji glumi novinara u stalnoj potrazi za društvenim senzacijama a scena iz filma, s Mastroiannijem i Anitom Ekberg u rimskoj Fontani di Trevi, i danas ima kultni status.
West Side Story (1961)
Redatelji: Jerome Robbins i Robert Wise
Mjuzikl nastao kao adaptacija istoimenog brodvejskog mjuzikla iz 1957., baziranog na Shakespeareovoj tragediji Romeo i Julija, nagrađen je s čak deset Oskara i tri Zlatna globusa. Radnja je smještena u (tada) suvremeni New York, odnosno Upper West Side na Manhattanu, koji je 1950-ih bio etnički i rasno miješana radnička četvrt. Protagonist je Tony (Richard Beymer), član bjelačke bande Jetsa koji se zaljubi u Mariju (Natalie Wood), sestru vođe suparničke portorikanske bande Sharksa. Iako je film prkosio mnogim tadašnjim konvencijama – kroz tragični ton priče, kao i “neugodnim” temama rasnih predrasuda i maloljetničkog kriminala – West Side Story je doživio veliki uspjeh, a mnoge od njegovih pjesama kao “I Feel Pretty”, “Maria”, “Somewhere” i “America” postale su evergrini.
To Kill a Mocking Bird (1962)
Redatelj: Robert Mulligan
Ova američka drama, adaptacija istoimene knjige autorice Harper Lee, nalazi se na 25. mjestu najboljih američkih filmova svih vremena prema izboru Američkog filmskog instituta a glavni lik, Atticusa Fincha (glumi ga Oskarom nagrađeni Gregory Peck), isti je institut 2003. godine proglasio najvećim filmskim junakom 20. stoljeća. Radnja se odvija 30-ih godina prošlog stoljeća, u gradiću u Alabami gdje se mladi udovac Atticus, poznat po svom poštenju i pravednosti, zalaže za prava crnaca. Preuzima slučaj mladog crnca Toma Robinsona optuženog za silovanje i premlaćivanje bijele žene zbog čega na sebe navlači bijes primitivne i mržnjom zadojene mase željne linča.
A Hard Days Night (1964)
Redatelj: Richard Lester
Film o Beatlesima, na vrhuncu njihove karijere. Kamera ih prati iza scene, nekoliko dana, tijekom putovanja iz rodnog Liverpoola na njihov koncert u London, koji se k tome televizijski prenosi. Sve se prilično zakomplicira kada netom prije presudnog koncerta bubnjar Ringo Starr negdje nestane s – knjigom. Film je postigao veliki uspjeh, magazin Time ga je stavio na listu 100 najboljih filmova svih vremena a inspirirao je i neke kasnije filmove špijunske tematike, video spotove kao i pokretanje TV showa The Monkeesa.
Alfie (1966)
Redatelj: Lewis Gilbert
Britanska romantična komedija/drama s Michaelom Caineom, o mladom ženskarošu koji vodi prilično sebičan život, dok god ga određeni događaji ne natjeraju da preispita svoje nepromišljene poteze ali i svoju samoću. Film je nagrađen na filmskom festivalu u Cannesu 1966., a imao je nekoliko nominacija za Oskara. Naslovnu pjesmu, “Alfie”, napisao je prokušan dvojac Burt Bacharach i Hal David a u filmu je pjeva – Cher.
Blow up (1966)
Redatelj: Michelangelo Antonioni
Prvi engleski film proslavljenog talijanskog redatelja Michelangela Antonionia, postigao je izniman uspjeh zbog čega je i nominiran za nekoliko prestižnih nagrada među kojima su Oskar i Zlatna Palma. Kao i u mnogim britanskim filmovima iz 60-ih i u ovom je glavna tema – bijeg. Radnja se vrti oko uspješnog londonskog modnog fotografa koji uživa u životu prepunom droge, mode i seksa, ali ništa od toga ga više ne uzbuđuje. No jedna, naizgled obična, fotografija u potpunosti će mu promijeniti život – fotografirajući djevojku u parku on slučajno uslika zastrašujući događaj, ubojstvo. Glavne uloge tumače David Hemmings i Vanessa Redgrave, film je producirao Carlo Ponti a glazbu je napisao Herbie Hancock.
The Italian Job (1969)
Redatelj: Peter Collinson
Charlie Croker (Michael Caine) upravo je izašao iz zatvora i ima savršen plan za pljačku vlaka. Na inicijativu i uz pomoć nenadmašnog kriminalnog uma, gospodina Bridgera (Noel Coward), Charlie okuplja tim vrhunskih lopova i tri posebna Mini Morisa da bi ispred nosa Torinske policije ukrali 4.000.000 $. Radnja je to, prema mišljenju Total Filma, 27. najboljeg britanskog filma svih vremena. Postigao je uspjeh u Europi ali ne i u Americi, nominiran je za Zlatni globus a osim izvrsne glumačke postave, veliki mu je plus i hvaljeni soundtrack kojeg potpisuje Quincy Jones.
Tekstovi o filmu na portalu P.U.L.S.E
Bio jednom filmski plakat napisao/la P.U.L.S.E dana
Pregled tekstova autora – P.U.L.S.E →