Kao univerzalni jezik koji nadilazi prostor i vrijeme, ples je način izražavanja emocija koje se ne mogu zabilježiti riječima. Iako se oblici plesa razlikuju u različitim kulturama, čini se da težnja pravog plesača ostaje uvijek ista, asimilirati i internalizirati načela ljepote, harmonije i gracioznosti kroz pokret i formu, navodeći publiku da iskusi i otkrije te iste arhetipove skrivene unutar svakog pojedinca.
Bavljenje plesom traži auditorne, vizualne i kinestetičke sposobnosti te zahtijeva ne samo vladanje tijelom, već i osjećaj za estetiku, osviještenost prostora zajedno s intuitivnom sposobnošću percepcije ritma. Možda upravo ta sposobnost nesmetanog spajanja različitih elemenata u jednu umjetničku formu daje plesu jedinstvenu karakteristiku sjedinjenja suprotnosti.
Kroz svoje iskustvo školovane balerine i studentice filozofije uvidjela sam potencijal plesa kao pomoći u otkrivanju temeljnog načela života; sklada postignutog samo kada i ako se uspije pronaći točku jedinstva između naizgled suprotnih načela. Od vrtoglavih pirueta balerine do brzog rada nogu bharatanatyam plesačice, pokret leži u samom središtu čitavog plesa. Ipak, ono što je najdojmljivije jest osjećaj tišine i stabilnosti kojom plesač odiše, čak i usred najenergičnijih pokreta.
Zanimljivo je što je okretnost u plesu moguća samo ako postoji snažno središte. Snaga ključnih mišića omogućava plesaču da održi ravnotežu i zadrži kontrolu u najbržim plesnim točkama. Dakako, tu je i sposobnost usmjeravanja pogleda u stabilno “središte” tijekom izvođenja nepreglednog niza brzih okreta koja daje smjer i stabilnost. Jednako tako, u svakodnevnom životu, sposobnost zadržavanja “usmjerenog pogleda” unatoč vanjskom kaosu ovisi o našoj sposobnosti pronalaženja unutarnje tišine. U neprekidnom plesu života moramo definirati vlastiti ritam kako ne bismo bili preuzeti bukom svakodnevice i vlastitog okruženja.
Osim toga, plesač nikada ne miruje. Čak i odmarajuće držanje svih plesnih oblika sadrži suptilne, međusobno različite pokrete. Bilo da se radi o povlačenju kralježnice prema gore, izduživanju vrata, dinamičnom okretu nogu, uvijek je prisutan osjećaj života i energije. Budući da je život uvijek u pokretu, težiti živjeti u skladu s načelima života znači da je ona stalna potreba koju osjećamo – potreba da uzmemo pauzu od pokreta, čežnja da momentalno pritisnemo tipku “pauza” – na neki način jednaka stagnaciji i opiranju prirodnom ritmu života.
Snaga i muskulatura tijela plesača često se ističu kao temeljne za spretnost i okretnost. One omogućuju lebdeće skokove, kao i izvedbu pokreta u čučnju, s tijelom blizu tla. Ipak, bez fleksibilnosti, snaga sama po sebi može biti štetna za plesača. Prava snaga najmanje je kruta i nepokretna sila, ona je poput vode koja može presjeći najtvrđe tvari, a svojom fluidnošću i prilagodljivošću savladati svaku prepreku na putu. Upravo tu kombinaciju unutarnje snage i vanjske mekoće izražava plesač. Promatrajući život ljudi, možemo primijetiti tendenciju obrnutog izražavanja ove snage. Nutarnju mekoću, nesigurnost ili nedostatak samopouzdanja prikrivamo i štitimo vanjskom fasadom agresije i tvrdog srca, umjesto da razvijemo snažno i stabilno središte koje će omogućiti veću fleksibilnost i prilagodljivost u suočavanju s izazovima koje nam život postavlja.
Disciplina je još jedno važno načelo koje se povezuje uz ples. Upravo inzistiranje na točnosti, ponavljanju i strogoj disciplini, koju posebno zahtijeva klasična umjetnost, često odvraća plesače u usponu. Ipak, baš ta disciplina i nemilosrdno ponavljanje omogućavaju umjetniku da savlada osnove, nadvlada vlastita fizička i mentalna ograničenja i otkrije svoj puni potencijal. Nožni prsti koji krvare i bolni mišići postaju nevažni, jer samo kroz takvu ustrajnost plesač postaje sposoban povezati se s nečim većim od sebe.
I u našoj svakodnevici tajna oslobođenja od vlastitih ograničenja i granica leži upravo u disciplini, ali samo ako ustrajemo u njezinu razvijanju, umjesto da je zaobilazimo ili izbjegavamo. Tada ples života može omogućiti i izvođaču i promatraču trenutačan susret s pravom prirodom stvarnosti – jednim Životom ispod brojnih suprotnosti na površini i tišinom u središtu neprekidnih pokreta. Ako nastojimo svaki dan dotaknuti jedinstvo u srcu prividne višestrukosti života, svatko od nas može postati plesač usklađen s ritmom života.
S engleskog prevela: Angela Glavan
Autor: Trishya Screwvala
Tekstovi o umetnosti na portalu P.U.L.S.E
Ples života added by P.U.L.S.E on
View all posts by P.U.L.S.E →