Pandorina kutija – Naša stvarnost Mudrom je ćutanje odgovor, jer onaj koji zna, ne govori. Otvaramo je svakog jutra kada očima ugledamo svet. Ona nije predmet iz davnine. Prozirna je, poput vazduha što nam izmiče među prstima. Njena senka pada na svaki pogled. Nije od gline, ni od zlata, ali je način na koji vidimo […]
Suvremeno dijete, od predškolske dobi, umjesto igrom, dominantno je zaokupljeno učećim aktivnostima usmjerenima, uglavnom, spoznajnom napretku. Dijete je, kako se popularno navodi, mali znanstvenik i istraživač u kolijevci pa je najvažnije iskoristiti vrijeme njegovog ranog djetinjstva kako bi ono doseglo maksimum razvoja svih svojih potencijala. Njegovi dani zato nisu prepušteni slučaju. U vrtiću, ono istraživački uči. Nakon […]
Grenland – Zemlja leda i tišine i velike igre. Osvojio ga Erik Crveni, a sad bi da je usvoji Donald Narandžasti: Ostrvo suprotnosti koje menja budućnost sveta. O zemlji velikoj kao 23 Srbije, sa raštrkanim stanovništvom veličine jednog Valjeva, malo znamo, pa kako je naše znanje oskudno, ubeđeni smo da tamo ničega i nema. A […]
Topografija prekida u Dječinu U većini čeških gradova, po dolasku vozom izađete iz železničke stanice, jednostavno krenete ulicom ispred nje pravo napred, i posle pet ili deset minuta stignete do centra grada. U Dječinu, međutim, nije tako. Glavna železnička stanica ne nalazi se u istorijskom Dječinu, već u Podmoklima, mestu koje je tokom Drugog svetskog […]
Bol – partitura ožiljka, izvor umetnosti Bol je najprisniji od stranaca. Smestio mi se u kosti i izabrao da ostane. Ne znam kako je ušao, samo znam da je tu, nepomičan kao stena u mojim plućima. Diše mojim vazduhom, ali ga ja ne udahnem – on udahne mene. Nije mi učitelj. On je spokoj između […]
Dolazi Niko. Mogli smo razumeti kako se kroz nju pred nama otvara komad istorije koji smo dotad tek zamišljali. Ali nismo mogli da razumemo njenih 48 godina. Mi smo imali 18. Znali smo sve o Niko, ali je na binu SKC-a umesto samozatajne leptirice Chelsea hotela ušetala debela i teška Starost. Ostale su samo oči. […]
Ispred stepeništa hrama Boga Šive treba poprilično zabaciti glavu unazad da bi se obuhvatila pogledom njegova 47m visoka struktura. Stepenište je neobično visoko. Kratak i naporan uspon vodi do glavne prostorije, nevelike i prazne sobe, u čijem se centru nalazi Lord Šiva. …Zatekli smo ga kako nepomično gleda na istok sa koga je dolazilo Sunce. […]
Na trenutak sam se izgubio. Kolona sa kojom sam do tad išao, rasula se između blatnjavih nedefinisanih redova i kaotične buke. Zbunjeno koračam pazeći da ne nagazim na nešto ili nekog. Dan je tmuran, oko sebe čujem buku, dim u naletima prolazi pored mene kao napuštene duše koje bježe od nečega još strašnijeg, te poput […]