Svojim djelima Carl Gustav Jung obuhvatio je skoro sva životna i znanstvena područja te donio brojne psihološke i ljudske spoznaje. Njegovo učenje o arhetipovima, snovima i tipologiji ličnosti unijelo je u psihologiju nešto bitno novo. Začetnik je tzv. analitičke psihologije koja razlikuje dvije razine nesvjesnoga: osobno nesvjesno i kolektivno nesvjesno. Modernu psihologiju, u koju je uveo i pojmove kao što su ekstrovert, introvert i arhetip, ­prožima njegovo mišljenje.

Rođen je 26. srpnja 1875. u Kesswillu u Švicarskoj, ali je od svoje četvrte godine živio u Baselu, gdje je završio i studij medicine. Odmah nakon završenog studija odlazi na specijalizaciju iz psihijatrije.

Tijekom godina koje su slijedile Jung je otkrivao nove i nepoznate predjele psihičkog života čovjeka. Putujući sjevernom Afrikom, Kenijom, Arizonom i Novim Meksikom, gdje su živjela primitivna plemena, nastojao je produbiti istraživanja o kolektivnom nesvjesnom. Zadnja desetljeća života posvećuje istraživanju mitologije, simbolike, alkemije, ­religija…

Uobičajena je podjela njegove psihologije na dva dijela koja se međusobno prožimaju. Prvi je teorijski dio, u kojem su glavni segmenti struktura psihe i zakoni toka i djelovanja psihe, a drugi podrazumijeva primjenu učenja, odnosno metode liječenja u užem smislu koje proizlaze iz teorijskog dijela.

Iako, za razliku od tjelesnog, psihičko nije opipljivo, za Junga psihičko nije ništa manje stvarno od tjelesnog. Predmet proučavanja njegove psihologije je cjelovit čovjek u kojem je ono psihičko “organ” kojim poima svijet i postojanje. Svjesni i nesvjesni psihički procesi su poput dviju sfera psihe koje se međusobno dopunjuju.

Ono zaboravljeno, potisnuto, ono izvan svijesti Jung naziva “individualno nesvjesno”. Temelj sveukupnog individualnog psihičkog je “kolektivno nesvjesno”, koje je općeljudsko nasljeđe. Upravo u kolektivnom nesvjesnom postoje arhetipovi i arhetipske predstave. Za Junga, nesvjesno je starije od svijesti, a čovjekovo Ja sudjeluje u oba područja. Njegovo učenje nije apstra­ktna teorija nastala spekulativno, već učenje koje je ­utemeljeno na iskustvu.

ARHETIPOVI

Ono nesvjesno za Junga ima svoj jezik, a to su arhetipovi i simboli. Jung ih je najprije nazivao praslikama, a od 1919. počinje ih nazivati arhetipovima. Izraz arhetip Jung preuzima iz Corpusa Hermeticuma i iz rada Dioniza Areopagite, De divinis nominibus.

Sama riječ arhetip grčkog je porijekla i znači prauzorak, praslika, prvi otisak. Odnosi se na urođene i univerzalne obrasce ponašanja i mišljenja koji predstavljaju osnovne strukture kolektivno nesvjesnog.

Često se navodi da su Jungovi arhetipovi bliski Platonovu pojmu ideja. Ono što se ističe kao razlika je to što je ideja kod Platona praslika same savršenosti, dok arhetip prema Jungovoj koncepciji u svojoj bipolarnoj strukturi u sebi imanentno nosi mračnu, jednako kao i svijetlu stranu.

Njihova važna karakteristika je da se ne razvijaju u svakom čovjeku pojedinačno, nego se generiraju kroz utjecaj sociokulturnog konteksta svakog pojedinca. Pojedina osoba ne razvija arhetip prema svojim osobnim iskustvima, već prema društvenim iskustvima zajednice u kojoj živi. Generacijskim prijenosom stvara se niz zajedničkih arhetipova za sve ljude. Iz navedenih razloga, Jung je tvrdio da svi ljudi imaju zajednički supstrat u svojoj psihičkoj strukturi. Odnosno, da svaka osoba razvija niz arhetipova na temelju iskustava svojih predaka.

U Jungovu učenju kolektivno nesvjesno sadrži četiri glavna arhetipa ili univerzalna praoblika ili obrasca: jastvo, animus, anima i sjena, iako Jung navodi da arhetipova ima bezbroj. Svi arhetipovi su obrasci koji se pojavljuju u svim kulturama kroz različite izraze.

Jastvo ili “pravi ja” osobe predstavlja totalitet psihe. Jastvo je središte, a cjelovitost, jedinstvo i ravnoteža najvažniji su za čovjekov psihički život.

Animus je praslika muškarca u ženi, a anima je praslika žene u muškarcu. One posreduju između Ja i unutrašnjeg svijeta čovjeka. Junga je posebno zanimao odgovor na pitanje: U kojoj mjeri muškarac nosi psihičku ženu u sebi, odnosno nosi li svaka žena u sebi i neki psihički otisak muškarca? Ovu potrebu za nutarnjom cjelovitošću Jung je nazvao anima i animus, smatrajući ih arhetipskim vrijednostima. Kroz svoje izražavanje u čovjeku, animus i anima mogu imati pozitivne i negativne karakteristike, a cilj je uspostavljanje njihove ravnoteže.

Sjena je središnja zapreka koja koči i uništava pojedinca, suma autodestruktivnih energija nesvjesnoga, mračna strana naše prirode. Predstavlja aspekt ličnosti koji je usko povezan s osobom, tj. s njezinim psihološkim funkcijama koje nisu dovoljno razvijene. Zato dijete nema sjenu, već je ona karakteristična za razvijenu svijest odrasle osobe. Sjenu, kao i sve ostale nesvjesne sadržaje, najčešće percipiramo kroz projekciju. Dok nismo svjesni svoje sjene, uvijek nalazimo krivce izvan sebe.

Uzeti u obzir sjenu znači izgraditi filozofski stav prema samom sebi. Jer, sjena se sastoji od instinkata i nagona te želja koje su neuskladive sa sviješću osobe. Persona je zamaskira, stoga sjena nije vidljiva u vanjskom svijetu, ali ako ostane potisnuta, direktno ili indirektno sjena tjera na osvještavanje. Međutim, osvještavajući sjenu, upoznajemo tamni dio psihe, što kao rezultat ima širenje naše svijesti i jačanje jedinstva u sebi. Tako sjena ima i svoju vrijednost jer suočiti se sa sjenom znači upoznavati sebe.

Persona je opći način ponašanja čovjeka prema svojoj okolini. Ona predstavlja sustav psihičkih reakcija i odnosa prema vanjskom svijetu. Izvorno značenje grčke riječi persona je maska. Ona je kompromis između unutarnjeg i vanjskog svijeta. Dojam o sebi koji održavamo i želimo ostaviti u vanjskom svijetu glavna je funkcija persone.

Često se naše Ja poistovjeti s personom i takva osoba provodi život unutar scenarija koji je određuje i živi ono što nije, ali što drugi, a često i ona sama, misli da je. Najveći problem je što tada osoba živi u sjeni persone, umjesto obrnuto.

Kako se izražavaju arhetipovi? Prema Jungu, oni se izražavaju kroz govor, emocionalne reakcije, ponašanje pojedinca i njegove snove.

Arhetipovi predstavljaju univerzalne unutarnje prototipe ljudskih ponašanja. Prema arhetipu s kojim smo svjesno ili nesvjesno identificirani, moguće je predvidjeti naše reakcije. Jung je u svojoj praksi koristio specifične arhetipove prilikom dijagnosticiranja poremećaja u ponašanju ili kompleksa, tako postoji “kompleks majke”, “kompleks oca”, “kompleks mučenika” i sl.

Za Junga su arhetipovi duboko ukorijenjeni u svije­sti i u svojoj strukturi nose tamnu i svijetlu stranu i stoga se ne mogu do kraja objasniti.

ČOVJEK I NJEGOVI SIMBOLI

Moje poglede o “arhaičnim ostacima”, koje ja zovem “arhetipovima” ili “iskonskim slikama”, stalno kritiziraju ljudi koji oskudijevaju znanjem o psihologiji snova i mitologiji. Termin “arhetip” često se krivo shvaća kao oznaka za neke određene mitološke slike ili motive. Ali te slike i ti motivi nisu ništa više nego svjesne predodžbe; i bilo bi besmisleno tvrditi da se takve nestalne predodžbe mogu naslijediti.

Arhetip je težnja da se stvore takve predodžbe motiva koje se mogu vrlo mnogo razlikovati u pojedinostima, a da ne izgube osnovni oblik.

Ima, na primjer, mnogo predodžaba motiva o nesložnoj braći, ali sam motiv ostaje isti. Moji su kritičari netočno tvrdili da se ja bavim “naslijeđenim predodžbama” i na temelju toga su odbacili ideju o arhetipu kao puku predrasudu. Promakla im je činjenica da bismo arhetipove, da se stvaraju u našoj svije­sti (ili ih ona stječe), sigurno razumjeli i ne bismo se zbunili ni iznenadili kad nam se pojave u svijesti. Oni su zapravo, nagonski trend, koji je jednako upadljiv kao što je upadljiv i poticaj u ptica da grade gnijezda, ili u mrava da stvaraju organizirane nastambe.

Oni su nepoznatog podrijetla i stvaraju se u svako doba i u svim dijelovima svijeta…

Lik junaka je arhetip koji postoji od pamtivijeka.

No dok osobni kompleksi nikad ne stvaraju nešto više od osobne predrasude, arhetipovi stvaraju mitove, religije i filozofiju što utječu na čitave nacije i povijesne epohe i daju im biljeg. Mi držimo da su osobni kompleksi nadoknada za jednostrana ili pogrešna stajališta svijesti; isto se tako mitovi religijske naravi mogu tumačiti kao vrsta duhovne terapije za patnje i tjeskobe čovječanstva uopće…

Činjenica je da u prijašnjim vremenima ljudi nisu razmišljali nad svojim simbolima; oni su ih živjeli i bili su nesvjesno poticani njihovim smislom…

Sadašnjim nam životom vlada bog Razum koji je najveća i najtragičnija naša iluzija. Pomoću razuma – tako uvjeravamo sami sebe – osvojili smo prirodu… Ali to je samo parola…

Promjena doista mora početi s pojedincem; to može biti bilo tko od nas. Nitko si ne može priuštiti da gleda oko sebe i čeka dok netko drugi obavi ono što je njemu samom mrsko obaviti.

Međutim, opće je podcjenjivanje ljudske duše tako veliko da se u nju nisu htjeli dvaput zagledati ni velike religije, ni filozofije ni znanstveni racionalizam.

Ali se smisao života ne objašnjava iscrpno nečijim poslovnim životom, niti se duboka čežnja ljudskog srca zadovoljava bankovnim računom.

O najmoćnijem čovjekom oruđu – o njegovoj psihi – razmišlja se neznatno, u nju često otvoreno sumnjamo i preziremo je, “to je samo psihološki” prečesto znači: To nije ništa.

Proučavanje pojedinačnog, kao i kolektivnog simbolizma, golem je zadatak koji još nije svladan. No konačno je načet. Prvi rezultati ohrabruju i čini se da nas upućuju prema odgovoru na mnoga dosad ne­odgovorena pitanja današnjeg čovječanstva.

Jungovo životno djelo plod je njegova šezdesetogodišnjeg istraživačkog rada. On nikada nije napustio empirijsku dimenziju, ostajao je uvijek u okviru njezinih granica.

Kako sam čvrsto uvjeren da još ni izdaleka nije došlo vrijeme za cjelovitu teoriju koja bi fokusirala i prikazala sve sadržaje i procese i fenomene psihičkoga, svoja shvaćanja smatram prijedlozima i pokušajima formuliranja jedne nove prirodoznanstvene psihologije, koja će se prvenstveno temeljiti na ne­posrednim iskustvima čovjeka.

Pritom nije riječ o psihopatologiji, već o općoj ­psihologiji koja sadrži i iskustvenu građu.
Mi ne istražujemo istraživanja radi, već zbog izravne namjere da pomognemo.

Sabrana djela C. G. Junga

Autor: Marta Marić

Izvor: Nova Akropola

  arhetipovi, Karl Gustav Jung, Nova Akropola, Psihologija