Džems Džojs, Sigmund Frojd, Žak Derida

,,I kad Derida u ,,Dve reči za Džojsa’’ naglasi vavilonski karakter te jezičke igre, tu razliku iz koje govor bruji kao šum koji je neprevodljiv i nesvodljiv, dolazi se do iskušenja da se kaže da je Bdenje Finegana zapravo potvrda Deridine dekonstrukcije, teorijskog izraza za nesvodljivost jezika i misli, znaka i značenja, polazišta i odredišta.’’1 […]